Tampon zona predstavlja zonalnu oblast koja leži između još dve druge zone (često, ali ne i isključivo, država) mogu se javiti različite vrste tampon zone, razlog tome može biti potreba da se rezdvoje regioni ili da se povežu sa njima. Zajedničke vrste zona za zaštitu su demilitarizovane zone, granične zone i određene zone restriktivne bezbednosti i zeleni pojasevi. Takve zone mogu biti ponekad, ali ne i nužno, sastavljene od suverene države, formirajući tampon države.

Mapa trenutne tampon zone na Kipru
Pogled na Kiparsku zonu između Paralimnija i Famaguste, sa napuštenim gradom, Varoša u pozadini.
Čehoslovački znak sa početka osamdesetih godina, obaveštavanje o ulasku u graničnu zonu. Znak se čita: "UPOZORENjE! Granična zona. Ulaz samo uz autorizaciju."

Tampo zone imaju različite svrhe, političke ili druge. Mogu se postaviti kako bi se sprečilo nasilje, zaštitila životna sredina, zaštitile stambene i komercijalne zone od industrijskih nesreća ili prirodnih katastrofa, kao zaštitne zaone za smeštaj ljudi iz ugroženih područja gde bi se mogli sklotniti tj. pobeći na sigurno mesto i spasiti se od zarobljavanja i njihovog uzimanja za taoce a mogu se koristiti i za neke druge potebe. Tampon zone često dovode do stvaranja velikih nenaseljenih regiona koji su i same veoma važne za zbog svojih prirodnih resursa, geografskog položaja i političkih interesa zemalja koje se oko u mnogim delovima sveta.

Konvencija uredi

Radi zaštite prirode, često se stvaraju tampon zone da bi se poboljšala zaštita područja kako bi se obezbedila zaštita postojećeg biodiverziteta. Tampon zona zaštićenih područja može se nalaziti na periferiji zaštićene oblasti ili može biti vezana za zonu unutar zaštićenog područja koja povezuje dva ili više zaštićenih područja, i time povećava dinamiku i delotvornost njihove zaštite. Tampon zona takođe može biti jedna od kategorija zaštićenih područja (npr. Kategorija 5 ili 6 kategorije područja zaštićenog po IUCN-a) ili klasifikacionu šemu (npr. NATURA 2000) u zavisnosti od cilja očuvanja.[1] Izraz "tampon zona" je od samog početka postao značajan za očuvanje prirodnog i kulturnog nasleđa kroz njegovo korišćenje u uspostavljanju UNESKO-ove Konvencije o svjetskoj baštini, a namera je bila da se izraz koristi na sledeći način:


—Konvencija o Svetskoj kulturnoj baštini[2]

Tampon zona ima za cilj da spreči efekat negativnih uticaja na životnu sredinu ili ljudska bića, bez obzira da li ona u sebi oličava veliku prirodnu ili kulturnu vrednost.[3] Važnost i funkcija tampon zone i neophodnih zaštitnih mera koje se dobijaju od nje je relativno nov koncept u konvencionalnoj nauci i može se značajno razlikovati za svaku lokaciju.[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ A-Z of Areas of Biodiversity Importance: Buffer Zones
  2. ^ „International Expert meeting on World Heritage and buffer zones”. UNESCO World Heritage Convention. Pristupljeno 24. 11. 2010. „Background and contents 
  3. ^ Martin, Oliver, and Piatti, Giovanna (ed.) World Heritage and Buffer Zones, International Expert Meeting on World Heritage and Buffer Zones Davos, Switzerland 11 – 14 March 2008 (Paris: UNESCO, 2009)
  4. ^ Ebregt, Arthur and de Greve, Pol, Buffer Zones and their Management: Policy and Best Practices for Terrestrial Ecosystems in Developing Countries (Wageningen: Netherlands Ministry of Foreign Affairs, 2000)

Spoljašnje veze uredi

  • „The World Heritage Convention and the Buffer Zone”. ICOMOS Symposium. Kyushu University Graduate School of Law - Programs in English. novembar 28—29, 2006. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 24. 11. 2010.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  • „World Heritage and Buffer Zones Patrimoine mondial et zones tampons” (PDF/Adobe Acrobat 3.76 MB). International Expert Meeting on World Heritage and Buffer Zones, Davos, Switzerland 11–14 March 2008. World Heritage Centre. Pristupljeno 24. 11. 2010. „Buffer zones are an important tool for conservation of properties inscribed on the World Heritage List. All along the history of implementation of the World Heritage Convention, the protection of the “surroundings” of the inscribed properties was considered an essential component of the conservation strategy, for cultural and natural sites alike.