Tatomir P. Anđelić (29. oktobar/11. novembar 19037. avgust 1993) bio je srpski matematičar i stručnjak za mehaniku, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.

Tatomir Anđelić
Lični podaci
Datum rođenja(1903-11-11)11. novembar 1903.
Mesto rođenjaBečanj, Kraljevina Srbija
Datum smrti7. avgust 1993.(1993-08-07) (89 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Biografija uredi

Tatomir Anđelić je rođen 11. novembra 1903. godine u zaseoku Bukovac, između Čačka i Kraljeva, Bečanj, opština mrčajevačka, srez kraljevački, Srbija, kao jedno od šestoro dece Pavla i Dmitre rođene Simićević. Majka mu je bila nepismena, a otac zemljoradnik sa četiri razreda tadašnje gimnazije, ali i narodni poslanik - demokrata. Tatomir je imao pet sestara.

Osnovnu školu je završio u Mrčajevcima 1914, a nastavio je školovanje tek 1919. (posle završetka rata). Za godinu dana ispolagao je šest razreda gimnazije, a naredna dva razreda je redovno pohađao i viši tečajni ispit je položio juna 1922. u gimnaziji u Čačku. Danas ga se Gimnazija u Čačku seća kao jednog od svojih najpoznatijih učenika.

Prema sopstvenoj želji studirao je matematiku, fiziku i astronomiju na Univerzitetu u Hajdelbergu u periodu 1922-1927. Školsku 1927/28. proveo je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je juna 1928. završio matematičku grupu nauka. Na njegovo formiranje kao naučnika posebnog su uticaja imali Mihailo Petrović (1868 — 1943), Milutin Milanković (1879 — 1958) i Anton Bilimović (1879 — 1970).

U periodu od oktobra 1928. do septembra 1945. bio je profesor matematike srednje škole, uglavnom u Drugoj beogradskoj gimnaziji (koja se tada zvala Druga muška realna gimnazija). Istovremeno je držao i vežbe iz racionalne mehanike kod prof. Bilimovića na fakultetu, kao honorarni asistent. Ispit za profesora srednje škole položio je 1932.

Doktorsku disertaciju Diferencijalne jednačine kretanja neholonomnog sistema u inkompresibilnoj tečnosti odbranio je februara 1946. Posle razdvajanja Filozofskog fakulteta 1947. pripao je novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu, gde je 1948. izabran za docenta pri Katedri za mehaniku i astronomiju. Od 1. jula 1951. je vanredni profesor za predmete mehanike, a od 1. maja 1957. je redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta. Bio je šef Katedre za mehaniku i astronomiju 1954-1962, a posle njenog razdvajanja šef Katedre za mehaniku 1964-1971. Kada je 1971. Katedra je u okviru reorganizacije PMF postala Institut mehanike PMF u Beogradu, postao je upravnik tog Instituta. Bio je dekan Prirodno-matematičkog fakulteta 1958-1962. Otišao je u penziju 1974. godine.

Izabran je 17. decembra 1959. za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 21. marta 1974. za njenog redovnog člana. Bio je direktor Matematičkom instituta SANU od 1969. do 1978. godine.

Bio je dopisni član Međunarodne astronautičke akademije u Parizu od 1969. i JAZU od 1975. Dobitnik je Sedmojulske nagrade 1975, Vukove nagrade 1980, zatim Ordena rada sa crvenom zastavom 1965, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom 1971, Orden Republike sa zlatnim vencem 1978.

Bio je oženjen Brankom, rođenom Petković 1907. u Nišu. Imali su sina Borislava (1943), inženjera, i ćerku Nadu (1950), arhitektu.[1]

Preminuo je 7. avgusta 1993. u Beogradu u svojoj 90. godini.

Od 1. septembra 2005. po njemu se zove osnovna škola u Mrčajevcima.

Naučni rad uredi

Profesor Anđelić je prvi koji je u bivšoj Jugoslaviji uveo tenzorski račun i prvi stvarao podmladak koji je počeo da se bavi tim snažnim oruđem mehaničkih nauka.

Objavio je više radova iz racionalne mehanike i Rimanove geometrije. Autor je više srednjoškolskih i univerzitetskih udžbenika.[2]

Reference uredi

  1. ^ Simo C. Ćirković: Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941-1944, izd. Prosveta, Beograd 2009, odrednica „Anđelić, Tatomir P.“ str. 15. COBISS.SR 170123788
  2. ^ Stevanović Hedrih, dr Katica. „Preuzeto iz Spomenice 130 godina Matematičkog fakulteta” (PDF). 

Spoljašnje veze uredi