Tajanstveni događaj u Stajlsu

Zagonetni događaj u Stajlsu (engl. The Mysterious Affair at Styles; izdat 1920) je detektivski roman britanske književnice Agate Kristi. Napisan je u sred Prvog svetskog rata 1916. godine, a prvi ga je izdao Džon Lejn u Sjedinjenim državama oktobra 1920. godine.[1] dok ga je u Velikoj Britaniji izdalo družtvo "Bodli hed" (britansko družtvo Džona Lejna) 21. januara 1921. godine.[2]

Misterija u Stajlsu
Nastanak
Orig. naslovThe Mysterious Affair at Styles
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski jezik (izvorno)
Sadržaj
Žanr / vrsta delakriminalistički
LokalizacijaStajls
Izdavanje
Datum1920.
Broj stranica242
Klasifikacija
ISBN?978-1-58734-006-2
Hronologija
NaslednikThe Secret Adversary

Stajls je bio prvi objavljeni roman Kristijeve. U njemu su predstavljeni Herkul Poaro, inspektor Džap i Artur Hejstings.[3] Poaro, izbeglica iz Belgije zbog Prvog svetskog rata, smestio se u Engleskoj blizu kuće Emili Ingltorp koja mu je pomogla da oko smeštaja. Njegov prijatelj Hejstings došao je u goste kod nje kući. Kad je žena ubijena, Poaro je iskoristio svoje detektivske veštine da reši zagonetku.

Knjiga sadrži nacrt kuće, poprište ubistva, pisani primerak oporuke. Prvo objavljivanje knjige bio je nedeljni serijal u časopisu Vremena i u njemu su bili nacrt kuće i druge ilustracije iz knjige. Ovaj roman bio je jedan od prvih deset izdatih knjiga društva "Pingvin buks" kad je osnovano 1935. godine.

Prvi krimi roman Agate Kristi su čitaoci dobro primili. Ispitivanje knjige 1990. godine bilo je jako pozitivno u vezi radnje, a Kristijeva je smatrala da je roman jedan od nekoliko dobro smeštenih u vremenu i prostoru jer priča opisuje kraj jedne ere i pominje da je radnja pametna. Kristijeva nije magistrirala smišljenost u svom prvom romanu jer je bilo "previše tragova koji su se kosili jedni sa drugima" što je proglašeno kao teškoća "koju Konan Dojl nikad uspešno nije prevazišao, ali Kristijeva jeste".[4]:22–23

Roman je napisan u prvom licu, i to iz Hejstingsovog ugla, koji prepričava ceo slučaj.

Na srpski jezik ovaj roman je preveden pod nekoliko naslova:

  • Tajanstveni događaj u Stajlsu (2014)
  • Zagonetni slučaj Stajls (2011)
  • Misterija u Stajlsu (1998)
  • Dogodilo se u Stajlsu (1959)

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Ujutru 18. jula, žitelji kuće na Stajlskom trgu su se probudili i otkrili da je starija gospođa, Emili Ingltorp, preminula. Otrovana je strihninom. Vojnik sa Zapadnog fronta Artur Hejstings, koji je odseo u kući kao gost dok se ne oporavi od ranjavanja, otišao je u obližnje selo Stajls Sent Meri kako bi potražio pomoć svog prijatelja Herkula Poaroa. Emili je bila bogata žena. U njenoj kući živeli su Alfred Ingltorp, mlađi čovek za kog se udala; dva posinka (iz prvog braka) Džon i Lorens Kevendiš; Džonova supruga Meri, Sintija Merdok, ćerka pokojne porodične prijateljice i Emilina družbenica Evelin Hauard.

Poaro je saznao da po Emilinoj oporuci Džon nasleđuje imanje. Međutim, novac koji je ostao podeliće se po uputstvima njene oporuke koju je menjala bar jednom godišnje. Po najnovijoj oporuci, Alfred nasleđuje njeno bogatstvo.[5] Tog dana kad je umrla, Emili se svađala sa nekim, a sumnjalo se da je u pitanju ili Alfred ili Džon. Bila je jako uzrujana posle toga i navodno je napravila novu oporuku, ali niko nije mogao da pronađe ništa od te nove oporuke. Alfred je otišao iz vile ranije te večeri i prespavao je u selu. U međuvremenu, Emili je večerala i otišla ranije u svoju sobu i ponela svoju aktovku sa spisima sa sobom. Kad joj je telo pronađeno, aktovka je bila obijena. Niko nije mogao da objasni ni kako ni kad joj je otrov dat.

Službenik koji je vodio slučaj, inspektor Džap, smatra da je Alfred glavni osumnjičeni jer on dobija najviše ženinom smrću. Poaro je primetio da je Alfredovo ponašanje bilo sumnjivo tokom istrage jer je odbio da iznese pokriće i poricao da je kupovao strihnin u selu uprkos dokazima koji ukazuju suprotno. Iako je Džap bio željan da ga uhapsi, Poaro se umešao i dokazao da nije mogao da kupi otrov jer potpis pri kupovini nije pisan njegovim rukopisom. Sumnja je onda pala na Džona, sledećeg naslednika po Emilinoj oporuci, koji nema pokriće za ubistvo. Džap ga je ubrzo uhapsio jer je potpis za otrov napisan njegovim rukopisom, bočica u kojoj je bio otrov pronađena u njegovoj sobi, a lažna brada i cvikeri isti kao Alfredovi pronađeni u vili.

Poaro je ubrzo oslobodio Džona optužbi za zločin i otkrio da je ubistvo počinio Alfred Ingltorp uz pomoć Evelin Hauard. Par se pretvarao da su neprijatelji, ali su u stvari bili u vezi. Dodali su bromid u Emilin redovni večernji lek koji su izvukli iz praška za spavanje kako bi bio kobna količina, a zatim su ostavili lažne tragove koji bi osumnjičili Alfreda za koje su znali da će biti oboreni na suđenju jer kad ga jednom oslobode, ne može mu se ponovo suditi za isti zločin ukoliko ne bi iskrsli neki novi dokazi po Zakonu o dvostrukom suđenju. Par je smestio Džonu, Evelin je krivotvorila njegov rukopis, a dokazi protiv njega bili su podmetnuti.

Poaro je objasnio da je sprečio Džapa da uhapsi Alfreda jer je ovaj hteo da bude uhapšen. Zahvaljujući slučajnoj Hejstingsovoj opaski, Poaro je pronašao pismo u Emilinoj sobi koje je obelodanilo Alfredove namere prema Emili. Emili je bila uznemirena na dan ubistva zbog toga što je pronašla to pismo u Alfredovom radnom stolu dok je tražila marikce. Emilinu aktovku je obio Alfred kad je saznao da je njegovo pismo kod nje. Alfred je onda sakrio pismo na drugo mesto u sobi kako bi izbegao da ga uhvate sa njim.

Likovi uredi

  • Herkul Poaro − Renomirani belgijski lični detektiv. Živi u Engleskoj od kad je počeo rat u Evropi. Njegov stari prijatelj Hejstings ga je zamolio da istraži slučaj.
  • Hejstings − Poarov prijatelj i pripovedač priče. On je gost u Stajlsu tokom oporavka od ranjavanja na Zapadnog fronta.
  • Inspektor Džap − Detektiv Skotland jarda i službenik kom je dodeljen slučaj. On je Poaroov poznanik u vreme radnje romana.
  • Emili Ingltorp − Bogata starija gospođa i supruga Alfreda Ingltorpa. Ona je nasledila bogatstvo i kuću na Stajlskom trgu posle smrti prvog supruga, gospodina Kevendiša. Žrtva zločina.
  • Alfred Ingltorp − 20 godina mlađi drugi suprug Emili Ingltorp. Od strane porodice smatran za grebatora.
  • Džon Kevendiš − Emilin stariji posinak iz prvog braka i Lorensov brat. Džon je ranije bio viši zastupnik, a Hejstingsa zna godinama. On je pozvao Hejstings u Stajls početkom priče. Im nekih teškoća u braku sa suprugom Meri.
  • Meri Kevendiš − Džonova supruga i prijateljica dr. Bauerštajna.
  • Lorens Kevendiš − Emilin mlađi posinak iz prvog braka i Džonov brat. Zna se da je studirao medicinu i da je kvalifikovani lekar.
  • Evelin Hauard − Emilina družbenica koja ni malo ne voli Alfreda Ingltorpa.
  • Sintija Merdok − Ćerka pokojne porodične prijateljice i siroče. Radi kao bolničarka u obližnjoj bolnici.
  • Dr. Bauerštajn − Dobro poznati otrovolog koji živi nedaleko od Stajlsa.
  • Dorkas − Služavka iz Stajlsa. Odana gospođi Ingltorp.

Stvaranje i izvorno izdavanje uredi

Agata Kristi je počela da radi na Tajanstvenom događaju u Stajlsu 1916. godine, a u glavnom je pisala u Dartmuru.[6] Lik Herkula Poaroa bio je podstreknut njenim iskustvom dok je radila kao bolničarka i negovala belgijske vojnike tokom Prvog svetskog rata i izbeglicama iz Belgije koje su živele u Torkveju.[7]

Društvo Hoder, Stauton i Meten je odbilo rukopis. Kristijeva je tad poslala rukopis izdavačkoj kući "Bodli hed". Nakon što je rukopis razmatran nekoliko meseci, osnivač kuće "Bodli hed" Džon Lejn ga je prihvatio, ali je zamolio Kristijevu da napravi blage izmene na kraju. Ona je izmenila pretposlednje poglavlje i premestila Poaroovo objašnjenje iz sudnice u biblioteku u Stajlsu.[8] Neka savremena izdanja takođe uključuju i dodatak izvornog "neobjavljenog" mesta radnje u sudnici. Jako je sličan poslednjem poglavlju, a dijalozi ljudi zamenjeni su dijalozima sudije i ser Ernesta Hevivedera. Kristijeva je kasnije rekla da je ugovor koji je potpisala sa Lejnov bio iskorišćavanje.[9]

Tajanstveni događaj u Stajslu objavio je Džon Lejn u Sjedinjenim državama oktobra 1920. godine,[10] a kuća "Bodli hed" u Velikoj Britaniji 21. januara 1921. godine.[2] Američko izdanje dostiglo je cenu od 2 dolara,[1] a britansko sedam šilinga i šest penija.[2]

Posveta uredi

U posveti knjige piše: "Mojoj majci".

Majka Kristijeve Klarisa "Klara" Bomer Miler (1854−1926) je jako uticala na njen život i bila je neko sa kim je Kristijeva bila jako bliska, pogotovo posle smrti oca 1901. godine. U vreme kada je Kristijeva bila bolesna oko 1908. godine, majka joj je predložila da napiše priču. Ishod je bila priča Kuća lepote koja je sada izgubljena i kojom je uz oklevanje započela karijeru.[11] Kristijeva je kasnije doradila priču kao priču Kuća snova i objavljena je u 74. broju časopisa Suveren januara 1926. godine i mnogo godina kasnije 1997. godina u knjizi Dok svetlo gori i druge priče.

Kristijeva je takođe posvetila svoj roman prvenac Divov hleb (1930) koji je napisala pod pseudonimom Meri Vestmakot svojoj majci koja je u to vreme već bila pokojna.

Književni značaj i prijem uredi

Časopis Književno vreme (3. februar 1921.) dalo je knjizi nadahnuće u kratkom pregledu: "Jedina mana ove priče je to što je previše genijalna". Zatim je opisana osnova radnje i zaključeno je sledećim: "Rečeno je da je to roman prvenac autorke i ishod opklade o mogućnosti pisanja detektivske priče u kojoj čitalac neće moći da uoči zločinca. Svaki čitalac mora da prizna da je opklada dobijena".[12]

Pregled knjiga Njujork tajmsa (26. decembar 1920.)[13] takođe je izneo svoje utiske:

Iako je ovo možda prva objavljena knjiga gospođice Agate Kristi, ona je izdala staromodni način... Morate da sačekate takoreći poslednje poglavlje knjige kako bi poslednja karika u lancu koju je otkrio gospodin Poaro objasnila celu zapetljanu radnju i stavila krivca tamo gde mu je mesto. I možete sigurno i sami da mozgate, a dok ne čujete poslednje reči gospodina Poaroa o tajanstvenom događaju u Stajlsu, moćićete samo da nagađate rešenje i nećete ga sigurno pogoditi do kraja ove zanimljive knjige.

U pregledu knjige u časopisu Nedeljno vreme 20. februara 1921. godine citirano je izdavačevo mišljenje da je Kristijeva napisala knjigu zbog opklade da neće moći da je napiše, a da čitalac ne pogodi ko je ubica, a zatim je rečeno: "Mi lično smo smatrali da "zaplet" nije toliko težak, ali možemo priznati da je priča, pogotovo što je prva pustolovina, jako dobro sastavljena, a rešenje zagonetke je logično zaključivanje. Priča, međutim, ima manjak kretanja, a samo nekoliko likova je opširnije opisano".[14]

Pisac koji je doprineo pisanjem stupca pod pseudonimom "Kentačanin" 10. februara 1921. godine u izdanju hrišćanskih novina Britanska nedelja pohvalio je roman, ali da je predarežljiv u otkrivanju ubica.

Obradovaće srce svih onih koji istinski uživaju u detektivskim pričama, od gospodina Mekkene pa nadalje. Čuo sam da je ovo prva knjiga gospođice Kristi i da ju je napisala kao odgovor na izazov. Ako je tako, podvig je bio neverovatan, jer je knjiga sastavljena tako spretno da se ne sećam nijedne nedavne knjige te vrste, koja bi joj pristupila zaslužno. Dobro je napisano, proporcionalno i puno iznenađenja. Kada čitalac prvi put sumnja na ubicu? Sa svoje strane, od početka sam zaključio da je sredovečni suprug stare dame na svaki način kvalifikovan da je ubije i odbio sam da se predam ovom presudom kada se sumnja za njega na trenutak raspršila. Ali nisam bio ni najmanje spreman da otkrijem da je njegov saučesnica žena koja se pretvara da je prijateljica. Međutim, trebalo bi reći da je stručnjak za detektivske priče sa kojim sam o tome razgovarao, rekao da je od početka bio uveren da je pravi krivac žena za koju je žrtva u svom životu verovala da joj je najstarija prijateljica. Nadam se da nisam otkrio previše zapleta. Ljubitelji dobrih detektivskih priča radovaće se ovoj knjizi bez izuzetka.[15]

Izdavačka kuća Bodli hed citirala je izvode iz ovog pregleda u budućim knjigama Kristijeve, ali, razumljivo, nije koristila one odlomke koji su odavali lik krivaca.

"Predstavljamo Herkula Poaroa, sjajnog - i ekscentričnog - detektiva koji na zahtev prijatelja izlazi iz penzije - i u senku klasične zagonetke na periferiji Eseksa. Žrtva je bogata gazdarica sa Stsjlskog trga, pronađena u svojoj zaključanoj spavaćoj sobi sa imen svog supruga je izgovarala dok je umirala. Poaro ima nekoliko pitanja za novog supružnika koji lovi bogatstvo, besciljne posinke, ličnog lekara i svog angažovanog saputnika. Odgovori su pozitivno otrovni. Ko je odgovoran i zašto može otkriti samo sam glavni detektiv". (Knjižna izdanje izdavačke kuće "Berkley Book", april 1984).

U svojoj knjizi, Dar za obmanu - uvažavanje Agate Kristi, Robert Barnard je napisao:

Debitantski roman Kristijeve od kojeg je zaradila 25 funti, a Džon Lejn Bog zna koliko. Velika kuća u ratu, sa privatizovanjima, ratnim radom i glasinama o špijunaži. Njena ruka je bila previše liberalna sa tragovima i lažnim tragovima, ali to je bila vrlo lukava ruka čak i u ovoj fazi.[4]:200

Uopšte, Tajanstveni događaj u Stajlsu je značajno postignuće za prvenac autorke. Ubistvo u seoskoj kući stereotip je u žanru detektivske priče, od kojeg Kristijeva ne koristi previše. Nije to njen stil, bar kasnije u životu, a možda i nije njen stalež. Porodična zabava je mnogo više u njenoj prirodi i ovo je ono što ovde imamo. Ovo je jedna od retkih knjiga Kristijeve usidrenih u vremenu i prostoru: mi smo u Eseksu tokom Prvog svetskog rata. Porodicu zajedno drže pod jednim krovom ratne potrebe i glava porodice, a ne tiranski zahtevan, ne jedno od njenih kasnijih sjajnih čudovišta, već simpatična i blago osenčena karakteristika. Ako nam se životni stil porodice i dalje čini raskošnim, čak i rasipnim, ipak imamo polovičan osećaj da smo svedoci početka kraja edvardijanskog leta, da je doba života u seoskim kućama ušlo u svoju završnu fazu. Kristijeva koristi osećaj kraja ere na nekoliko načina: dok koristi čitav niz slugu i njihovo svedočenje, osećaj propadanja, raskid je očigledan; feudalni stavovi postoje, ali lako pucaju. Brak glave porodice sa tajanstvenim čovekom je središnji van-zajednički događaj u zamršenoj mreži suptilnih promena. Porodica je olako ali delotvorno opisana, a na periferiji priče su seljani, mali preduzetnici i okolni paori - jezgro Mejhem Parve. Ovo je, takođe, vrlo pametna priča sa tragovima i lažnim i pravim koji lako i brzo padaju. Ulazimo u doba kada su planovi kuće bili nezaobilazna pomoć stremljenju za rešavanjem detektivskih priča i kada je pamet bila važnija od neizvesnosti. Ali tu dolazimo do problema koji Agata Kristi još uvek nije rešila jer dugotrajna pamet postaje lako iscrpljujuća, a previše tragova prete da se međusobno ponište što se tiče zanimanja čitalaca. To su bili problemi koje Konan Dojl nikada nije savladao na zadovoljavajući način, ali koje je Kristijeva uradila.".[4]:22–23

Časopis "Bing!" je u članku Nedeljne zabave 1343. i 44. izdanja (26. decembra 2014.–3. januara 2015.), pisci su izabrali Tajanstveni događaj u Stajlsu kao „omiljeni NZ-a“ na spisku „Devet velikih romana Kristijeve“.

Zlatno doba detektivske književnosti uredi

Priču je u prvom licu ispričao Hajstings, a sadrži mnoge elemente koji su postali ikone Zlatnog doba detektivske književnosti, uglavnom zahvaljujući uticaju Kristijeve. Radnja je smeštena u veliko odvojeno seosko vlastelinstvo. Postoji pola tuceta osumnjičenih, od kojih većina krije činjenice o sebi. Radnja uključuje brojne lažne tragove i iznenađenja.

Uticaj na karijeru Kristijeve uredi

Tajanstveni događaj u Stajlsu pokrenuo je Kristijevoj spisateljsku karijeru. Kristijeva i njen suprug su potom kuću nazvali „Stajls“.[16]

Prilagođavanja uredi

Ekranizacije uredi

Britanska uredi

Tajanstveni događaj u Stajlsu ekranizovana je kao epizoda za seriju Poaro 16. septembra 1990. godine. Epizodu je ITV posebno napravio u čast proslave stogodišnjice rođenja autorke. U glumačkoj ekipi bili su Dejvid Sačet kao Herkul Poaro, Hju Frejzer kao poručnik Artur Hejstings i Filip Džekson kao inspektor Džejms Džap. Epizoda je snimana u kući "Čevenejdž" u Glusteršajru.[17] Prilagođavanje je uglavnom bilo verno romanu Kristijeve, mada je od nje postojao niz odstupanja. Uvođenje Poaroa je znatno prošireno prizorom u kom Poaroa prekida vojnu vežbu i posle peva "It's a Long Way to Tipperary" sa belgijskim izbeglicama pa savetuje jedno prodavačicu kako da na bolji načina poređa svoje proizvode prema zemlji porekla. Ekranizacija je takođe pružila dalju razradu Hejstingsovog upoznavanja sa Poaroom - njih dvojica su se upoznali tokom istrage ubistva u kojoj je Hejstings bio osumnjičen.

Litvanska uredi

Roman je ekranizovan kao mini-serija za litvansku televiziju pod nazivom "Slepkavība Stailzā". Emitovana je 3 večeri 1990. godine. Arnold Liniš igrao je Poaroa, a Roman Birmanis Hejstingsa. Kako je to bila mini-serija u trajanju od otprilike 3 sata i 18 minuta, u njoj su bile mnoge pojedinosti koje su izbačene iz drugih kraćih ekranizacija i uopšte je bila verna romanu. Jedina razlika u odnosu na roman bila je ta što je ročište izbačeno i što ima više prizora sa Džapom i Samerhejzom kako traže tragove po Stajslkom trgu. Takođe, poslednji prizor urađen je po neobjavljenoj varijanti knjige Kristijeve gde Poaro otkriva sve u sudnici.

Francuska uredi

Roman je ekranizovan kao epizoda serije Mala ubistva Agate Kristi koja je emitovana 2016. godine. U seriji su igrali Semjuel Labart kao Sven Lorens (lik koji je zamenio Poaroa u ekranizaciji). Ova ekranizacija ima mnogo razlika u odnosu na roman, ali je srž priče ista: bogatu stariju ženu ubili su suprug i njena glavna poslovna ortakinja koji se naizgled mrze, ali su tajno ljubavnici. Izvesni delovi romana su zadržani kao što je prerušavanje Iv Konstantin (lik umesto Evelin Hauard) u Adriena Sovinjaka (lik umesto Alfreda Ingltorpa) kako bi kupila otrov i njegovo namerno pokušavanje da ga optuže kako bi mogao da iznese pokriće. U ovoj ekranizaciji, Stajlski trg je spa-centar, a ne kuća na selu.

Radio uredi

Roman je prilagodio za radijsko emitovanje Majkl Bejkvel u vidu petodelnog serijala 2005. godine pod nazivom Herkul Poaro za BBC Radio 4. U glumačkoj postavi bili su Džon Mofat kao Poaro i Sajmon Vilijams kao kapetan Hejstings. Inspektora Džapa je igrao Filip Džekson koji ga je igrao i u britanskoj televizijsko ekranizaciji. Serijal je emitovan jednom nedeljno od 5. septembra do 3. oktobra 2005. godine. Svih 5 epizoda snimljeno je 4. aprila iste godine u studiju "Bush House". Ova varijanta zadržala je pripovedanje u prvom licu kapetana Hejstingsa.[18]

Pozorište uredi

Dana 14. februara 2012. godine, u pozorištu "Veliko jezero" u Klivlendu u Ohaju predstava od sat i pet minuta u okviru obrazovnog programa. Prilagodio ju je Dejvid Hensen, a igralo je petoro glumaca (3 glumca i 2 glumice), a većina ih je igrala više uloga.[19]

Dana 17. marta 2016. godine, u pozorištu "Hedžro" u Mediji u Pensilvaniji izvedena je predstava koju je prilagodio Džared Rid. Iako je predstava jako verna romanu, inspektor Džap se ne pojavljuje.[20]

Zanimljivosti uredi

Herkul Poaro, koji se prvi put pojavio u ovom romanu, postao je jedan od najpoznatijih likova detektivske književnosti. Decenijama kasnije, kada je Kristijeva ispričala priču o Poaroovom poslednjem slučaju u romanu Zavesa: Poaroov poslednji slučaj, i taj roman je postavila u Stajls.

Reference uredi

  1. ^ a b Marcum, J S (maj 2007). „American Tribute to Agatha Christie: The Classic Years 1920s”. Pristupljeno 2. 12. 2013. 
  2. ^ a b v Curran, John (2009). Agatha Christie's Secret Notebooks. HarperCollins. str. 33. ISBN 978-0-00-731056-2. 
  3. ^ Ni Hejstingsovo ime ni čin nisu dati u ovoj knjizi.
  4. ^ a b v Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. ISBN 0-00-637474-3. 
  5. ^ Christie, Agatha (1921). The Mysterious Affair At Styles. John Lane Company, The Bodley Head. str. 10—11. 
  6. ^ The Mystery of Agatha Christie – A Trip With David Suchet (Directed by Claire Lewins). Testimony films (for ITV). 
  7. ^ Morgan 1984, str. 75–79
  8. ^ „Christie's Life: 1916-1924: Poirot is Born”. The Home of Agatha Christie. Pristupljeno 16. 10. 2018. 
  9. ^ Morgan 1984, str. 79, 81–82
  10. ^ Morgan 1984, str. 79, 81–82
  11. ^ Morgan 1984, str. 48–49
  12. ^ The Times Literary Supplement, 3. 2. 1921, str. 78 
  13. ^ The New York Times Book Review, 26. 12. 1920, str. 50 
  14. ^ The Sunday Times, 20. 2. 1921, str. 7 
  15. ^ The British Weekly, LXIX (1789), 10. 2. 1921, str. 411 
  16. ^ „Christie's Life: 1925-1928: A Difficult Start”. The Home of Agatha Christie. Pristupljeno 16. 10. 2018. 
  17. ^ „The Mysterious Affair at Styles”. AgatheChristie.com. Pristupljeno 6. 12. 2013. 
  18. ^ „The Mysterious Affair at Styles”. BBC. 22. 4. 2014. Pristupljeno 28. 12. 2015. 
  19. ^ Hansen, David (2012). „Mysterious Affair at Styles”. Playscripts. Pristupljeno 4. 8. 2018. 
  20. ^ Cofta, Mark (22. 3. 2016). „Mysterious Affair at Styles at Hedgerow Theatre: Murder most formulaic”. Broad Street Review. Pristupljeno 3. 8. 2018. 

Literatura uredi