Temišvarski sabor

Temišvarski sabor je bio raspravni sabor Srba u Habzburškoj monarhiji, održan u Temišvaru 1790. godine. Sazivanje ovog sabora je tražio srpski mitropolit Mojsej Putnik, a odobrio ga je habzburški car Leopold II. Međutim, ubrzo po odobrenju za sazivanje sabora, mitropolit Putnik je iznenada preminuo, pa je sabor postao i izborni. Na saboru je bilo prisutno stotinak poslanika.

Banat, posebna srpska autonomna oblast - vojvodstvo, tražena na Temišvarskom saboru.

Na Temišvarskom saboru je iznet zahtev da se Srbima dodeli Banat, kao posebna autonomna oblast - vojvodstvo, a zatraženo je i da se ponovo uspostavi posebna dvorska ustanova za održavanje privilegija (Ilirska dvorska kancelarija) koja je bila ukinuta drugim Regulamentom 1770. godine.

U širem političkom kontekstu, carev komesar prisutan na saboru je takođe podsticao Srbe da traže posebnu teritoriju, da bi ovim srpskim zahtevom bio izvršen politički pritisak na Mađare, koji su tada uslovljavali krunisanje Leopolda II za kralja Ugarske.

Iako su srpski zahtevi sa Temišvarskog sabora načelno prihvaćeni od strane Beča, do formiranja posebne srpske teritorije tada nije došlo, već je samo, po odluci Leopolda II, 1791. godine osnovana Ilirska dvorska kancelarija. Međutim, nakon smrti Leopolda II, 1792. godine, ova kancelarija je ukinuta.

Na Temišvarskom saboru je za novog srpskog mitropolita izabran budimski episkop Stefan Stratimirović, koji je na čelu Karlovačke mitropolije ostao 46 godina.

Vidi još uredi

Literatura uredi