Terakota ili isto terra cotta (lat.: „pečena glina“) je vrsta keramike. Upotrebljava se za izradu keramike vodovoda ili dekoraciju građevina. Ima zagasitonarandžastu boju.

Terakota je u starom veku korišćena za izrađivanje skulpturica od keramike opeka ili pokrivača krovova. Najstarije skulpturice od terakote su sušene na suncu a kasnije su paljene na otvorenom ognjištu u pepelu a kasnija već u pećima pri velikim temperaturama kao i danas.

Stari grci su pekli figurice od terakote a poznata su i dela koja su većeg formata od terakote kao što je „Zevs otima Ganimeda“. Etrurci su upotrebljavali terakotu za eksterno ukrašavanje svojih hramova skulpturama. Između 210.-tih godina p. n. e. je kineski car dao da se sa njima u njegovom grobu sahrani preko 8.000 vojnika i konja od terakote. Francuski skulptor A. E. Karier-Beluse („Albert-Ernest Carrier-Belleuse“) upotrebljavao je za svoje delo koje je predstavljalo kentaura kako odnosi Hipodameju upravo terakotu. Primer za masovno iskorištavanje terakote kao arhitektonske dekoracije su građevine u viktorijanskom stilu u Birmingemu u Engleskoj.

Spoljašnje veze uredi