Tipik (grč. τυπικό) je skup propisanih pravila (zbornik), koji sadrži način i redosled vršenja crkvenih službi.

Studenički tipik
„Tipik je potpuni Crkveni Ustav kojim se rukovode sveštenoslužitelji u konkretnim bogoslužbenim situacijama“.[1]

Podela uredi

Tipik je podeljen u tri dela:

  • Opšti deo - navodi poredak bogosluženja i sveštenih radnji u dane Vaskrsa i obične dane, na praznike, sedmične i subotne dane. Opšti deo nastavlja se uputstvima ο molitvoslovljima i čitanjima, pesmama i sveštenoradnjama tokom godine i na kraju su izložena pravila ο životu i vladanju monaha.
  • Drugi deo - navodi uputstva ο promenljivim pesmama i sveštenoradnjama u sve dane po mesecima - mesecoslov, zatim u Posnom i Cvetnom triodu.
  • Treći deo - navodi uputstva ο promenljivim pesmama sedmičnog i godišnjeg kruga, a to su tropari, kondaci, ipakoji, eksapostilari, svetilni, trojični, prokimeni i pričasni. Tipik se završava izlaganjem Pashalije.

U Pravoslavnoj crkvi najpoznatiji su Jerusalimski tipik i Studijski tipik, a u Srpskoj Pravoslavnoj crkvi: Hilandarski tipik, Studenički tipik i Karejski tipik Svetoga Save.

Izvori uredi

  1. ^ OSNOVE PRAVOSLAVNOG BOGOSLUŽENjA, IMS, Beograd (Moskva)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi