Topla čokolada (ili kakao) je zagrejano bezalkoholno piće čiji su uobičajeni sastojci čokolada, koja se dodaje u istopljenom obliku ili kao kakao prah, toplo mleko ili voda, i šećer.[1] Tečna čokolada je slična toploj čokoladi, ali se pravi samo od istopljene čokolade ili čokoladne paste a ne od praha rastvorljivog u vodi.[2]

Topla čokolada

Istorija uredi

 
Srebrni lonac za čokoladu, Francuska, 1779.[3] Muzej Viktorije i Alberta, London.

Arheolozi su pronašli dokaze da su Maje konzumirale čokoladu još 500. godine pre nove ere, a postoje spekulacije da je čokolada nastala čak i pre Maja.[4] Da bi napravili čokoladni napitak, koji je serviran hladan, Maje su mleli semenke kakaoa u pastu i mešali ih sa vodom, kukuruznim brašnom, čili papričicama i drugim sastojcima.[5] Potom su sipali piće napred-nazad iz šolje u lonac dok se ne pojavi gusta pena.[4] Čokolada je bila dostupna Majama svih društvenih slojeva, iako su bogataši pili čokoladu iz „velikih posuda sa izlivom“ koje su često bile sahranjivane sa elitom.[4] U ranom klasičnom periodu (460-480) grobnica Maja sa lokaliteta Rio Azul, Gvatemala, imala je posude sa simbolom Maja za kakao na sebi sa ostatkom čokoladnog pića.[5][6]

Pošto je šećer tek trebalo da dođe u Ameriku,[5] za xocōlātl se govorilo da je stečen ukus. Za ono što su Španci tada nazivali hokolatl rečeno je da je piće koje se sastoji od čokoladne osnove aromatizovane vanilom i drugim začinima koje se servira hladno.[7][8] Piće je bilo ljuto i gorko, za razliku od zaslađene moderne vruće čokolade.[5] Što se tiče toga kada je hokolatl prvi put serviran vruć, izvori se sukobljavaju.[5][8] Međutim, Hose de Akosta, španski jezuitski misionar koji je živeo u Peruu, a zatim u Meksiku u kasnijem 16. veku, opisao je hokolatl kao:

Odvratan onima koji sa njim nisu upoznati, jer ima šljam ili penu veoma neprijatnog ukusa. Ipak, to je piće veoma cenjeno među Indijancima, gde se njime ugošćavaju plemići koji prolaze kroz njihovu zemlju. Španci, muškarci i žene, koji su navikli na selo, veoma su pohlepni na ovom čokoladom. Kažu da prave razne vrste, neke ljute, neke hladne, a neke umerene, i stavljaju u to mnogo tog „čilija”; da, od njega prave pastu za koju kažu da je dobra za stomak i protiv katara.[9]

Unutar Mesoamerike mnoga pića su napravljena od kakao zrna, i dodatno obogaćena cvećem poput vanile da se doda ukus.[10] Ovo je bila počast Astecima. Asteci, ili Meksika, zahtevali su od pokorenih ljudi da im daju čokoladu. Šolje, tikvice, kakao zrna, kao i druge stvari koje su nabavili, navedeni su u Osnovnom kodeksu Mendoze.[11] Kakao je našao primenu kao valuta širom Mezoamerike.[10] Asteci su koristili čokoladu da pokažu visok status: bio je loš znak za nekoga ko je nizak ili običan da pije čokoladu.[10] Prvi zabeleženi kontakt Evropljana sa čokoladom bio je tek 1502. na Kolumbovom četvrtom putovanju.[10]

Evropska adaptacija uredi

 
Topla čokolada u Montsalvatu, Melburn.

Pošto je pobedio Montezumine ratnike i zahtevao da astečki plemići predaju svoje dragocenosti, Kortes se vratio u Španiju 1528. godine, donoseći sa sobom kakao zrna i opremu za pravljenje čokoladnih napitaka.[12] U to vreme, čokolada je još uvek postojala samo u gorkom piću koje su izmislile Maje.[5] Slatka topla čokolada i ploča čokolade još nisu bili izmišljeni. Nakon uvođenja u Evropu, piće je polako steklo popularnost. Carski dvor cara Karla V ubrzo je usvojio piće, a ono što je tada bilo poznato samo kao „čokolada” postalo je pomodno piće popularno među španskom višom klasom. Pored toga, kakao je dat kao miraz kada su se članovi španske kraljevske porodice venčali sa drugim evropskim aristokratama.[13] U to vreme, čokolada je bila veoma skupa u Evropi, jer su kakao zrna rasla samo u Južnoj Americi.[14]

 
Bela topla čokolada u Sarajevu.

Zatim je izmišljena topla čokolada slatkog ukusa, što je dovelo do toga da je topla čokolada postala luksuzni predmet među evropskim plemstvom do 17. veka.[15] Čak i kada je prva kuća čokolade (ustanova slična modernom kafiću)[5] otvorena 1657. godine, čokolada je i dalje bila veoma skupa, koštala je 50 do 75 penija (približno 10-15 šilinga) za funtu (otprilike £45-65 u 2016. godini).[16][17] U to vreme, vruća čokolada se često mešala sa začinima radi ukusa; jedan značajan recept bila je topla čokolada „prožeta svežim cvetovima jasmina, ćilibarom, mošusom, vanilijom i ambergom“.[15] Krajem 17. veka, sir Hans Sloun, predsednik Kraljevskog koledža lekara, posetio je Jamajku, gde je mu je bio predstavljen kakao. Smatrao je da je gadno, ali ga se mešanjem sa mlekom može učiniti ukusnijim. Kada se Sloune vratio u Englesku, doneo je recept sa sobom, uvodeći mlečnu čokoladu u Englesku.[18] Aristokratska priroda pića dovela je do toga da je čokolada 1797. godine nazvana „pićem bogova“.[15]

Godine 1828, Konrad Johanes van Houten je razvio prvu mašinu za proizvodnju kakao praha u Holandiji.[5][19] Presa je odvojila masni kakao puter od semena kakaoa, ostavljajući za sobom čistiji čokoladni prah.[5] Ovaj prah se lakše mešao u mleko i vodu. Kao rezultat toga, napravljeno je još jedno veoma važno otkriće: čvrsta čokolada. Koristeći kakao prah i male količine kakao putera, tada je bilo moguće proizvesti čokoladne pločice. Termin čokolada je tada počeo da znači čvrstu čokoladu, a ne toplu čokoladu, pri čemu je prva čokoladna tabla stvorena 1847. godine.[20]

Prema predanju, italijanska verzija cioccolata calda je prvi put nastala u Torinu oko 1560. Da bi proslavili da je glavni grad Savojskog vojvodstva premešten iz Šamberija u Torino, Emanuel Filber, vojvoda od Savoje, zatražio je novi napitak, te je stvorena ova gušća, kremasta verzija.[21]

Terminologija uredi

Proces pravljenja domaće čokolade za piće

Ponekad se pravi razlika između „vrućeg kakaa“, napravljenog od kakao praha (mlevena kakao zrna iz kojih je uklonjen veći deo kakao putera),[22] i „vruće čokolade“, napravljene direktno od čokolade u pločici, koja već sadrži kakao, šećer i kakao puter.[22] Dakle, glavna razlika između njih je kakao puter, čije odsustvo čini vrući kakao znatno nižim u sadržaju masti nego vruća čokolada, a da i dalje čuva sve antioksidante koji se nalaze u čokoladi.[23]

  • Vruća čokolada se može napraviti od tamne, poluslatke ili gorko-slatke čokolade narendane ili iseckane na sitne komade i umešane u mleko uz dodatak šećera.
  • Kakao se obično odnosi na piće napravljeno od kakao praha, vrućeg mleka ili vode i zaslađeno po ukusu šećerom (ili nije zaslađeno uopšte).[24]
  • Instant vruća čokolada ili mešavina vrućeg kakaa mogu se bazirati na kakao prahu, čokoladi u prahu ili oboje; često uključuje mleko u prahu ili slične sastojke tako da se može napraviti bez upotrebe mleka; šećer ili drugi zaslađivači; i obično stabilizatori i zgušnjivači.[24] Međutim, mešavine mogu da variraju u velikoj meri (između zemalja i često između brendova) u uključenim sastojcima, njihovom odnosu i kvalitetu.

Reference uredi

  1. ^ „Topla čokolada – čarobni zimski napitak”. Moja čokolada. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  2. ^ Grivetti, Louis E.; Howard-Yana Shapiro (2009). Chocolate: history, culture, and heritage. John Wiley and Sons. str. 345. ISBN 9780470121658. 
  3. ^ „Silver Chocolate Pot”. Metalwork. Victoria and Albert Museum. Pristupljeno 18. 8. 2007. 
  4. ^ a b v Trivedi, Bijal (17. 7. 2012). „Ancient Chocolate Found in Maya "Teapot". National Geographic. Pristupljeno 15. 7. 2017. 
  5. ^ a b v g d đ e ž z Burleigh, Robert (2002). Chocolate: Riches from the Rainforest. Harry N. Abrams, Ins., Publishers. ISBN 0-8109-5734-5. 
  6. ^ Earley, Diane (2001). The Official M&M's History of Chocolate. Charlesbridge Publishing. ISBN 1-57091-448-6. 
  7. ^ Hickling, William (1838). History of the Conquest of Mexico. ISBN 0-375-75803-8.
  8. ^ a b Stradley, Linda (2004). „Rediscover True Hot Chocolate - History of Hot Chocolate”. What's Cooking America. Pristupljeno 27. 6. 2008. 
  9. ^ Spadaccini, Jim (2008). „The Sweet Lure of Chocolate”. Exploratorium. Pristupljeno 18. 7. 2008. 
  10. ^ a b v g Norton, Marcy (2004). Conquests of Chocolate. OAH Magazine of History. 
  11. ^ Berdan, Frances (1992). Codex Mendoza. Berkeley: Univ. of California Press. 
  12. ^ „Don Cortes”. Cadbury Trebor Bassett. 2008. Arhivirano iz originala 21. 10. 2007. g. Pristupljeno 27. 6. 2008. 
  13. ^ [1] The history of hot chocolate
  14. ^ Pearce, David (2008). „Cacao and Chocolate Timeline”. David Pearce. Arhivirano iz originala 19. 2. 2005. g. Pristupljeno 27. 6. 2008. 
  15. ^ a b v Green, Matthew (11. 3. 2017). „How the decadence and depravity of London's 18th century elite was fuelled by hot chocolate” . The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 12. 1. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2017. 
  16. ^ „Chocolate Houses”. Cadbury Trebor Bassett. 2008. Arhivirano iz originala 28. 10. 2007. g. Pristupljeno 27. 6. 2008. 
  17. ^ „Inflation”. Bank of England. 2017. Pristupljeno 13. 12. 2017. 
  18. ^ „About Sir Hans Sloane”. The Natural History Museum. Pristupljeno 3. 10. 2015. 
  19. ^ „Chocolate History”. Middleborough Public Schools. 2008. Arhivirano iz originala 2. 7. 2008. g. Pristupljeno 26. 6. 2008. 
  20. ^ Klein, Christopher (13. 2. 2014). „The Sweet History of Chocolate”. The History Channel. Pristupljeno 15. 7. 2017. 
  21. ^ Exclusive Brand Torino. „THE HISTORY OF CHOCOLATE IN TURIN”. Exclusive Brand Torino. Arhivirano iz originala 21. 05. 2022. g. Pristupljeno 20. 1. 2022. 
  22. ^ a b Craddock, Darren. „Why Hot Cocoa Is Healthier Than Hot Chocolate”. Arhivirano iz originala 22. 1. 2009. g. Pristupljeno 26. 6. 2008. 
  23. ^ „Hot Cocoa Tops Red Wine And Tea In Antioxidants; May Be Healthier Choice”. Science Daily. 6. 11. 2003. Pristupljeno 26. 6. 2008. 
  24. ^ a b The Nibble (2005—2008). „Some Like It Hot: Hot Chocolate & Hot Cocoa Mixes: An Overview”. Lifestyle Direct, Inc. Pristupljeno 15. 7. 2008. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi