Tropska vrišteća sova

Tropska vrišteća sova (lat. Megascops choliba) mala je vrsta sove iz porodice pravih sova.

Tropska vrišteća sova
Megascops choliba
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. choliba
Binomno ime
Megascops choliba
(Vieillot, 1817)
Sinonimi

Otus choliba (Vieillot, 1817)

Rasprostranjenost i stanište uredi

Živi širom Južne Amerike (uključujući i Trinidad i Tobago), osim na Andima, suvim pacifičkim nizijama i na krajnjem jugu kontinenta. Njen areal proteže se i kroz Centralnu Ameriku u Kostariki i Panami. U suštini je veoma česta i uobičajena vrsta - u većem delu svog areala jedna od najčešćih vrsta sova i verovatno najčešća vrišteća sova u tropima. Naseljava širok spektar šumskih staništa, od suve katinge do gustih tropskih šuma, pa čak i gradske parkove.

Opis uredi

Ova polimorfna vrsta sove je veoma raznovrsna kada je u pitanju obojenost, s tim da je uglavnom sivkasto-braon boje ili (ređe) braon ili riđe boje, ali uvek sa relativno distinktivnom crnom ivicom facijalnog diska i sa žutim očima. Visine je između 21 i 23 centimetara, a teška 97-160 grama.

Ponašanje uredi

Ishrana uredi

Tropska vrišteća sova hvata plen iz zasede, tako što čeka na nekoj grani ili drugom uzvišenju i kada spazi plen obrušava se na isti, mada se neretko dešava da ide u potragu i da hvata plen dok leti. Ova sova se primarno hrani insektima, koji čine 66% njenog plena, ali i malim kičmenjacima, koji čine 33% njene ishrane. Kada je reč o beskičmenjacima, tropska vrišteća sova hrani se glistama, skorpijama, paucima, koscima i raznim vrstama insekata, uključujući bubašvabe, termite, skakavce, crvčke, rovce, gusenice i mrave. S druge strane, od kičmenjaka se na njenom meniju mogu naći male žabe, zmije, ptice, oposumi, slepi miševi i razni glodari.

Reprodukcija uredi

Mužjak obično počinje da peva u avgustu ili početkom septembra. Udvaranje se uglavnom događa tokom septembra. Mužjak obezbeđuje mesto za gnežđenje, a to je uglavnom neka prirodna šupljina, staro gnezdo neke druge ptice ili šupljine detlića. Ženka polaže jedno do tri (ponekad čak i šest) jaja. Ako se oseća ugroženo tokom ležanja na jajima, ženka će leći na jaja leđima i uperiti kandže prema potencijalnoj opasnosti. Takođe se može desiti da ova sova u letu napadne i čoveka svojim kandžama, ako on predstavlja opasnost po nju.

Mladunci tropske vrišteće sove prekriveni su belim paperjem, proređenim na leđima, dok su njihove noge i stopala blede roze boje. Kljun im je biserne sive boje, dok su oči zatvorene prilikom izleganja i počinju da se otvaraju nakon šest dana, da bi se u potpunosti otvorila nakon deset dana. Mladunci počinju da dobijaju perje nakon mesec dana od izleganja.

Podvrste uredi

M. c. choliba (Vieillot 1817)
Živi u južnom Mato Grosou i Sao Paulu, Brazil, južno do istočnog Paragvaja.
M. c. luctisomus (Bangs and Pernard 1921)
Naseljava pacifičke obale u Kostariki južno do Paname.
M. c. margaritae (Cory 1915)
Ograničena na područje ostrva Margarita na severu Venecuele. Svetlija od nominalne podvrste choliba.
M. c. crucigerus (Spix 1824)
Pojavljuje se od istočne Kolumbije, Venecuele i Trinidada pa istočno istočno do Gvajane i južno do istočnog Perua. Perje joj je išarano žućkastim tačkama.
M. c. duidae (Chapman 1929)
Ograničena na područje šumovitih padina planina Duida i Neblina u južnoj Venecueli. Veoma tamna podvrsta sa prilično jedinstvenim šarama na glavi i vratu. Jedina je podvrsta tropske vrišteće sove sa belom trakom duž vrata. Možda čak predstavlja i posebnu vrstu.
M. c. decussatus (Lichtenstein 1823)
Javlja se u centralnom i južnom Brazilu. Manja i bleđa od podvrste crucigerus, sa beličastim tačkama na telu.
M. c. uruguaiensis (Hekstra 1982)
Naseljava jugoistočni Brazil (Santa Katarina, Rio Grande do Sul), severoistočnu Argentinu i Urugvaj. Pruge na donjem delu tela su prilično izražene. Perje je pretežno riđe boje.
M. c. surutus (L. Kelso 1941)
Živi u Boliviji. Svetlije riđe boje od podvrste crucigerus, a pruge i šare se manje javljaju nego kod pomenute podvrste.
M. c. wetmorei (Brodkorb 1937)
Naseljava Paragvaj i Argentinu, južno do Mendoze i severnog dela Buenos Ajresa. Tamnija od podvrste decussatus, a donji deo tela je prljavije narandžastobraon boje.

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2012). Megascops choliba. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi