Trpezarija je prostorija u kojoj se obeduje, posebno ona u kojoj se jedu glavni ili formalniji obroci.[1] Može se odnositi na prostoriju u kući, odnosno stanu, u kojoj se obeduje ili na prostoriju u hotelu u kojoj se serviraju obroci.[2]

Tradicionalni trpezarijski sto

Osim na prostoriju, pojam se u neformalnom govoru može odnositi i na nameštaj namenjen opremanju te prostorije,[3] a koji se obično koristi u trpezariji i ponekad prodaje kao odgovarajući komplet - trpezarijski sto, stolice i komoda (kredenac).[1]

Etimologija uredi

Reč trpezarija vodi poreklo od grčke reči trapezion (τράπεζιoν)[4] - sto na kojem se servira hrana.[5] Trpezarija označava prostoriju u kojoj je smešten takav sto, odnosno u kojoj se jede.

Zanimljivo je da isti koren ima i reč trapez. Dolazi od latinske reči trapezium (trapezium) – latinske forme grčke reči trapezion. U Euklidovim Elementima ovim terminom označavani su svi četvorouglovi osim kvadrata, romba i pravougaonka, a takođe i zarubljena piramida.[4]

Istorija uredi

Trpezarija, prostorija u kući koja podstiče opuštanje, druženje, i uživanje u hrani je relativno nova ideja. Kada su ljudi napustili prirodna skloništa i počeli da grade svoja staništa, u njima je postojala samo jedna prostorija za sve namene - spavanje, pripremu hrane i jelo. Prema mnogim istoričarima, ideja o posebnoj prostoriji koja služi samo za obedovanje rodila se u Staroj Grčkoj.[6] Vekovima je ovakva prostorija u kući bila luksuz koji su sebi mogli priuštiti samo imućni članovi društva.[7]

Stari vek uredi

 
Rekonstrukcija jednog rimskog triklinijuma. Arheološka državna zbirka, Minhen

Stari Grci su među prvima prepoznali da obedovanje u intimi i udobnosti ojačava status i klasnu povezanost. Vodeći muškarci najmoćnijih polisa okupljali su se na bogatim večerima u prostorijama posebno dizajniranim za gozbu. U tim prostorijama nalazilo se ne više od jedanaest ležajeva od kamena ili drveta, na kojima se moglo smestiti najviše dva muškarca. Mladi su sedeli na zemlji. Mladi i stari pili su razblaženo vino (bevandu), jeli medenjake i kestenje i vodili filozofske rasprave.

Ovakav živopisan opis rimljanske trpezarije skriva mračnu stvarnost. Dobro uređeno rimsko domaćinstvo moglo je imati čak 400 robova koji su uradili sve, od izbora menija do pravljenja i uručivanja poklona za goste. U svim aktivnostima „milost” je bila samo parola. Najmanja greška dovodila je jdo brutalnih kazni. Kako piše istoričar Roi Strong „ako je igra bila nedovoljno zanimljiva ili je riba loše začinjena, kuvar bi bio razodeven i pretučen, iako su se kuvari rangirali prilično visoko u hijerarhiji robova.“ Prema jednom zapisu, poslužitelj pića je razbio kristalni čašicu. Za ovaj prekršaj odsečene su mu ruke i okačene mu oko vrata i bio je primoran da paradira kroz trpezariju. Zatim je živ bačen u ribnjak, kao hranu za ribe mesožderke.[7]

Rimljani obedovali su u sličnoj zasebnoj prostoriji, koja se zvala triklinijum (triclinium). Ni oni, kao ni Stari Grci, nisu jeli sedeći već ležeći, a ležajevi su bili nešto drugačiji, kako bi se prilagodili ženama i muškarcima, jer su i žene mogle da prisustvuju ovim društvenim događajima.[6] Lokaciju prostorije u kući određivali su godišnje doba i kapric domaćina. Tokom vrelog mediteranskog leta birane su one u koje je prodirao povetarac, dok su zimi korišćene prostorije zaklonjene od promaje. Neke su birane tako da se iz njih pruža pogled na more ili na okolni pejzaž. Stari Rimljani su ponekad postavljali svoje trpeze i napolju. Najluksuzniji trpezarijski prostori istovremeno su bili udobni i zadivljujući. U jednom triklinijumu u Pompeji nalazile su se fontane iz kojih je voda prskala čak i sa stolova. Gosti izvesnog Loriusa Tiburtinusa (Loreius Tiburtinus) mogli su birati raznovrsne đakonije iz velikih bazena u prostorijama oslikanim freskama jarkih boja sa mitološkim temama.[7]

Srednji vek uredi

 
Manastirska trpezarija
 
Rekonstrukcija srednjovekovne trpezarije. Dvorac Vartburg, Nemačka

Za razliku od onih u starom veku, srednjovekovne trpezarije bile su skromno uređene, neudobne i prepune nameštaja, iako su gozbe bile bogate. Jedini ukras bile su bogato ukrašene tapiserije.

Udobnost trpezarije je rasla sa procvatom trgovine, odnosno usponom srednje klase, a uporedo su se menjali i pojmovi doma i ognjišta. Od sredine 14. do sredine 16. veka ljudi su počeli da jedu i žive bolje zahvaljujući razvoju tržišne ekonomije. Čak su i plate radničke klase porasle. Saloni, „trpezarijske komore” i druge prostorije pogodni za obedovanje počeli su da se pojavljuju i u arhitektonskim planovima. Veliki renesansni arhitekta Leon Batista Alberti napisao je da trpezarija treba da bude smeštena tako da se u nju ulazi iz središta kuće, savetujući dalje da bi „trebalo da postoji jedna trpezarija za leto, jedna za zimu i jedna za srednja godišnja doba”. Dva veka kasnije Englez Vilijam Sanderson preporučivao je da se u trpezariji okače slike kraljeva i kraljica.[7]

Savremeno doba uredi

 
Trpezarija s kraja 19. i početkom 20. veka

Sa većim platama došla je i povećana potrošnja robe, a time i namještaja i pribora za pripremu hrane. Vremenom se razvila kultura stanovanja karakteristična za novonastale uslove. Jedna od karakteristika ove kulture - trpezarija, nudila je mesto na kojem će članovi porodice diskretno moći da uživaju u svakodnevnom druženju, pa je uređivana tako da odaje prijatnu i udobnu atmosferu. U nekim sredinama uređenje trpezarije dovođeno je do neverovatnih krajnosti. U Viktorijanskom periodu (19. vek) u Ujedinjenom kraljevstvu ovo su bile raskošne prostorije, opremljene tapaciranim stolicama, komodama od mahagonija, posuđem od kalaja, kineskim porcelanom, lanenim salvetama i stolnjacima i srebrnim priborom za jelo. Arhitektonski vodiči i katalozi kuhinjskog pribora bili su debeli poput telefonskih imenika. Obroci su za Viktorijance bili su događaj, i oni su za ove prilike obezbeđivali onoliko udobno okruženje koliko su mogli da priušte.

Ova praksa preselila se i u Sjedinjene Američke Države, pa su pripadnici srednje klase podizali kredit da bi svojoj porodici priuštili raskošnu trpezariju, jer je, između ostalog, ova prostorija predstavljala razliku između njih i siromašnih slojeva - postala je statusni simbol. Krajem 19. veka mnoge građanske kuće imale su dve prostorije za obedovanje. Jednu pored kuhinje, za neformalne porodične obroke i drugu za svečane javne događaje. Ova druga, elegantnija prostorija prikazivala je ukus i status porodice. Bila je opremljena plinskim lusterima, teškim tapiserijama, stolovima i stolicama od crnog oraha ili nekog drugog skupog drveta. Na bočnim stočićima bilo je izloženo na desetine predmeta od porcelana, srebra i stakla. Sredinu stolova krasili su ukrasi u obliku ruža od srebra ili stakla. Sa plafona su visile brojne paprati, a palme su rasle u pozlaćenim žardinjerama. Komplikovani cvetni aranžmani krasili su strateške tačke prostorije, a lampe ili srebrni svećnjaci opremljena voštanim svećama i obojenim senilima osvetljavali su ceo prizor.

Pa ipak, nameštaj nije bio dovoljan da se srednja klasa distancira od najnižih slojeva. Ugledni pripadnici buržoazije morali su gajiti i dobre manire. Zato su obroci postali društveni događaji sa sopstvenim pravilima koja su određivala strogo određeno vreme obroka, ponašanje za stolom, pribor za jelo i sl. Međutim, razvoj savremenog društva u drugoj polovini 19. primorao je radničku klasu, a u manjoj meri i domaćinstva srednje klase da prilagode svoj život radnom vremenu. U prethodnim decenijama supruge i majke su dočekivale svoje porodice na obrok oko podne, tokom pauze. Deca su žurila kući iz škole, očevi s posla. Krajem 19. veka ova tradicija porodičnog okupljanja oko ručka je u velikoj meri nestala. Porodice su svoj glavni obrok pomerale na večernje sate, a otac porodice je često zarađeni hleb mogao da podeli sa porodicom samo nedeljom.[7]

20. vek uredi

 
Trpezarijski prostor u malom savremenom stanu

Dolaskom 20. veka trpezariju je, kao glavnu prostoriju za obedovanje, zamenila kuhinja, jer je zaposlenim članovima porodice obedovanje u kuhinji nudilo veće pogodnosti. U to vreme mnoge porodice počinju više da brinu o individualnom zdravlju i produktivnosti nego o viktorijanskom moralu i manirima. Prema rečima istoričara Harvija Grina (Harvey Green), „Napredni ideal efikasnosti i novodobijena posvećenost srednje klase i elite očuvanju zdravlja i kondicije, pomogli su promeni starih shvatanja o izgledu i funkciji kuće. Kuhinja i kupatilo postali su žarišta saveta i kritika, zamenivši koncentraciju prethodne ere na salon i trpezariju.“ U trendu je bila zdrava hrana i dijetalna ishrana, bogata žitaricama i voćem koje su zamenile visokokalorične pudinge i masnu hranu.[7] Od tada do sada malo šta se promenilo.

U savremenim arhitektonskim rešenjima trpezarija je često deo kuhinje ili dnevne sobe, jedinstvena celina ili odvojena paravanom,[8] šankom, delom nameštaja ili nekom sličnom pregradom koja definiše prostor.[9] Kod malih stanova prostor trpezarije se može vizuelno definisati i postavljanjem tepiha ili neke druge podne obloge, na sredini koje će se postaviti trpezarijski sto.[10] U ovakvim slučajevima trpezarijski nameštaj bi trebalo stilski uskladiti sa ostalim nameštajem u prostoriji.[11]

Arhitektonski normativi uredi

Prema normativima za stambene zgrade i stanove u Srbiji, minimalna propisana širina trpezarije treba da bude 2,2 m. Takođe nije dozvoljena direktna veza kupatila, odnosno toaleta sa dnevnom sobom i trpezarijom. Garsonjera i jednosoban stan nemaju izdvojenu prostoriju za obedovanje, dok je za jednoiposobne i veće ona obavezna.[12]

Uređenje trpezarije uredi

U savremenom domu trpezarija nije samo mesto za obedovanje, već i prostor za okupljanje porodice i prijatelja[13] i svakodnevne aktivnosti, od izrade domaćih zadataka do igre i zabave.[14] Ova prostorija ponovo postaje centar porodičnog okupljanja.[11]

Najvažniji element u osmišljavanju prostora trpezarije je izbor mesta za trpezarijski sto. Ovaj komad nameštaja ima najveći uticaj na funkcionalnost i udobnost prostorije u kojoj se obeduje.[11]

Osnovni trpezarijski nameštaj predstavljaju trpezarijski sto i stolice. Ako je prostor veći može se dopuniti i ormarima i vitrinama za smeštaj čaša, pribora za jelo i raznih ukrasa. Prostor trpezarije može se oplemeniti i nizom različitih detalja, kakvi su: tepih, ogledalo, dekorativno osvetljenje, cveđe u vazama ili saksijama, zavese i slično.[11][13]

Trpezarijski sto uredi

 
Postavljen trpezarijski sto

Trpezarijski sto je jedan od najvažnijih elemenata i često definiše stil trpezarije. Prvi i osnovni kriterijum po kome se bira trpezarijski sto je veličina prostorije. Za manje prostorije bira se sto za četvoro, dok se u veće mogu smestiti i oni za šest i više osoba. Za sve popularnije male stanove najbolje rešenje je sklopivi trpezarijski sto koji se vrlo lako skloni kada nije u upotrebi. Štedi prostor, a ne gubi na svojoj funkcionalnosti. Veličina stola trebala bi da bude takva da u prostoriji ostavlja dovoljno mesta za prilaz stolicama.[11]

  • Minimalne dimenzije kvadratnog stola za četvoro su 75×75 cm ali se preporučuje 90×90 cm. Može biti i kružni, kružni prečnika 110 cm. Optimalna dimenzija stola za četiri osobe je 120×80 cm.
  • Sto za šest osoba ne treba da je manji od 140×80 cm ili kružni prečnika 140 cm.[10]

Trpezarijski sto može biti napravljen od različitih materijala. Najčešće je to drvo, ali zavisno od enterijera može biti napravljen i od metala, plastike, stakla i dr. Oblik je najčešće pravougaoni, ređe kružni, ali su sve popularniji stolovi sa pločama atipičnog, originalnog oblika.[11] Tako, na primer, sto sa drvenom pločom nepravilne ivice u savremene enterijer unosi dašak prirode. Klasičnim enterijerima najbolje odgovaraju stolovi sa bogatim drvenim teksturama i tamnijim nijansama. Savremeni stil dobro se slaže sa minimalističkim jednostavnim stolovima, dok industrijskom stilu odgovara sto sa metalnim elementima.[10] Jedan od bitnih elemenata trpezarijskog stola može biti i stolnjak, koji će bojom i dezenom doprineti atmosferi prostorije.[13]

Trpezarijske stolice uredi

Trpezarijske stolice mogu biti najrazličitijeg oblika i dizajna. Najčešće su stilski ujednačene sa stolom,[15] ali mogu biti i potpuno različite, čak i međusobno. Umesto stolica oko trpezarijskog stola se mogu postaviti i klupe, ugaone garniture i slično.[9]

Osvetljenje u trpezariji uredi

 
Pravilno osvetljenje trpezarijskog stola

U trpezariji svetlost igra veoma važnu ulogu jer stvara željenu atmosferu. Izvor svetlosti treba da bude iznad trpezarijskog stola. Svetiljka treba da bude postavljena tako da visi na oko 70 cm od površine stola,[9] kako svetlo ne bi zaslepljivalo ljudi koji sede za stolom. Najčešće rešenje je plafonska svetiljka koja visi iznad sredine stola. Prsten svetlosti koji pada odozgo razdvaja zonu hrane od okolnog prostora. Alternativno rešenje, koje će dati isti efekat ali intimniju atmosferu, predstavlja jedna ili dve podne lampe postavljene iza linije stolica.[11]

Ako u trpezariji nema dovoljno prirodnog svetla, ili je prostor mali, problem se može rešiti postavljanjem zidnih ogledala koja reflektuju svetlost i stvaraju iluziju većeg prostora.[9]

Boje u trpezariji uredi

Trpezarija je jedna od onih prostorija u kojoj se retko eksperimentiše sa jarkim i neobičnim bojama. Većina ljudi za nju bira neutralne nijanse, dok joj karakter naglašavaju razni dekorativni predmeti kao što su stolnjaci, salvete i slično. Blage, pastelne nijanse zelene, sive i roze boje, na primer, stvaraju veoma prijatnu atmosferu, a prostor čine vizuelno većim nego što jeste.[16] Tople boje otvaraju apetit, pa je manje konvencionalna, ali svakako efektna boja koja dominira u trpezariji i crvena. Zato, na primer, većina restorana brze hrane u svom logotipu sadrži upravo ovu boju. U trpezariji nikada ne bi smela da dominira plava boja jer ona, kao boja hladnog spektra, zatvara apetit.[17]

Feng šu u trpezariji uredi

Po feng šuiju, trpezarija je prostorija od velike važnosti za ukućane, jer tu zajedno obeduju. Ako je urađena u skladu sa ovom filozofijom, može pomoći u unapređenju odnosa i zajedništva. Najbolje je da se nalazi u sredini doma, u blizini kuhinje, a što dalje od ulaznih vrata. Ogledala su jedan od poželjnih elemenata, jer odaju utisak prostranstva i udvostručavanja hrane, pa samim tim i blagostanja.[18]

Trpezarija hotela i restorana uredi

 
Hotelska trpezarija

Hoteli se, prema više kriterijuma vrsti i načinu usluge svrstavaju u hotele niže i hotele više kategorije. Ove kategorije označavaju se zvezdicama (1-5). Broj zvezdica koji će neki hotel imati zavisi od mnogo faktora, među kojima su: spoljašnji izgled objekta, kvalitet usluge, higijena, kvalitet hrane, dodatni sadržaji i drugi. Na nivou Evropske unije trebalo je da se uvede hotelska standardizacija (The European Hotelstar Union) koja bi bila prihvaćena u svim državama članicama. Ipak, iako je izrađena, ona nije obavezna nego služi samo kao smernica, a zasniva se na nemačkom sistemu koji je imao veliki uticaj na klasifikaciju hotela u srednjoj Evropi. Prema ovoj kategorizaciji svi hoteli (uključujući i one najnižih kategorija koji ne moraju imati restoran) moraju imati trpezariju u kojoj se služi doručak.[19]

Trpezarija, bila ona formalna ili ležerna, najvažnija je prostorija u restoranu. Dizajn ove prostorije igra veliku ulogu u ukupnom ambijentu restorana. Osim stolova i stolica ovaj prostor opremljen je i nizom drugih sadržaja, od kojih neki treba da su skriveni od očiju posetilaca. Tip stolova i stolica zavisi najviše od veličine prostorije. Fiksirani stolovi štede prostor, ali su klasični pogodniji u slučaju da ih je potrebno sastaviti za veće društvo. Nameštaj je dobro da bude što jednostavniji, jer se u reljefnim ukrasima na stolovima i stolicama zadržavaju ostaci hrane, masnoća i slične nečistoće, što zahteva veću pažnju kod održavanja. Slično je i sa tkaninama kojima mogu biti presvučena sedišta i nasloni stolica.

Dizajn restorana treba da predstavlja ravnotežu između udobnosti i maksimalnog kapaciteta gostiju. Ključni deo bilo koje dobro isplanirane trpezarije restorana je postojanje pomoćne prostorije za dodatni pribor, koja treba da bude lako dostupna osoblju, ali zaklonjena od pogleda gostiju. U ovoj prostoriji treba da se nalazi aparat za kafu, dodatni tanjiri, čaše, šolje i pribor za jelo, salvete i začini. Pročitajte čitav kompletan pregled onoga što se čeka u stanici čekanja, uključujući i sistem za praćenje prometa i stanja zaliha (POS - Point Of Sale). Drugi neophodan element trpezarije restorana ili hotela je i pult za osoblje na kome se, između ostalog, nalazi i kasa. Drugi elemenat koji se može nalaziti u samoj trpezariji ili odmah pored nje je restoranski bar. .[20]

 
Trpezarija - banket sala

Nameštaj restoranske ili hotelske trpezarije uredi

Nameštaj u trpezariji hotela ili restorana obično se sastoji od stolova, stolica, šanka i hladnjaka za vino. Radne površine šanka najčešće su staklene, drvene ili visokokvalitetne kamene. Nameštaj treba da bude stilski ujednačen, a na osnovu toga i dekoracija. Stolovi su najčešće pravougaoni ili okrugli, a mogu biti i oni koji se lako mogu razvući i produžiti u slučaju potrebe. Stolice bi trebalo da su uparene sa stolovima.[21]

Trpezarija i savremene tehnologije uredi

Savremene tehnologije nude veliki broj usluga koje se odnose na potrebe u vezi trpezarija. Tako se na tržištu mogu naći različite aplikacije, od pomoći kod uređenja i odabira nameštaja,[22] do pomoći oko snalaženja u trpezariji (pravilno serviranje pribora za jelo, raspored sedenja i sl).[23]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „dining room”. dictionary.com. Pristupljeno 10. 2. 2020. 
  2. ^ „dining room”. collinsdictionary.com. Pristupljeno 10. 2. 2020. 
  3. ^ Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika. Knj. 6, S-Š. Novi Sad: Matica srpska. 1982. str. 309. COBISS.SR 103648519
  4. ^ а б Tošić, Ratko. O POREKLU NEKIH GEOMETRIJSKIH NAZIVA (PDF). Novi Sad. Приступљено 11. 2. 2020. 
  5. ^ Grubor, Milan (7. 11. 2012). „Trpeza”. Dnevne nezavisne novine. Приступљено 10. 2. 2020. 
  6. ^ а б Dujardin, Trudy. „Dining Through the Ages”. Holistic House. Архивирано из оригинала 28. 11. 2020. г. Приступљено 12. 2. 2020. 
  7. ^ а б в г д ђ Baumgarthuber, Christine. „A Short History of the Dining Room”. brewminate.com. Приступљено 10. 2. 2020. 
  8. ^ „Enterijer kuće u Beogradu inspirisan putovanjima i klasičnom umetnošću”. dizajn enterijera. Архивирано из оригинала 17. 02. 2020. г. Приступљено 16. 2. 2020. 
  9. ^ а б в г „Дизајн трпезарије у комбинацији са кухињом и / или дневним боравком”. 10POR15. Архивирано из оригинала 12. 10. 2020. г. Приступљено 16. 2. 2020. 
  10. ^ а б в Babić, Mirela. „Saveti za kupovinu trpezarijskog stola”. dizajn enterijera. Приступљено 16. 2. 2020. 
  11. ^ а б в г д ђ е „Дизајн ентеријера за трпезарију. Најбоље идеје за организовање лепог и функционалног места”. dizainall.com. Приступљено 16. 2. 2020. 
  12. ^ „PROPISANI NORMATIVI ZA STAMBENE ZGRADE I STANOVE”. Propisi.com. Архивирано из оригинала 17. 02. 2020. г. Приступљено 17. 2. 2020. 
  13. ^ а б в „7 veoma jednostavnih načina da osvežite trpezariju”. Ženski magazin. Приступљено 16. 2. 2020. 
  14. ^ „Trpezarija”. Zvanični sajt. IKEA. Приступљено 16. 2. 2020. 
  15. ^ „25 модерних декоративних идеја за трпезарију - савремени намештај за трпезарије - Дизајн трпезарије - 2020”. lagodortahouse.com. Приступљено 16. 2. 2020. [мртва веза]
  16. ^ „UREDJENJE MALE DNEVNE SOBE”. coanamestaj.rs. Приступљено 17. 2. 2020. 
  17. ^ „Kako izabrati boju zidova ili tapeta – psihologija ili stvar ukusa”. bravacasa.rs. Архивирано из оригинала 17. 02. 2020. г. Приступљено 17. 2. 2020. 
  18. ^ „Feng šui - raspored i izbor boja u domu”. ART & DECOR. Приступљено 17. 2. 2020. 
  19. ^ „Šta tačno predstavljaju hotelske zvezdice”. Званични сајт. РТВ. Приступљено 13. 2. 2020. 
  20. ^ Mealey, Lorry. „How to Set Up Your Restaurant Dining Room”. Small Business. Dotdash. Архивирано из оригинала 22. 02. 2020. г. Приступљено 18. 2. 2020. 
  21. ^ „How To Arrange Dining Furniture”. JK Furniture. Архивирано из оригинала 22. 02. 2020. г. Приступљено 22. 2. 2020. 
  22. ^ „Дизајн Трпезарије”. Google. Приступљено 22. 2. 2020. 
  23. ^ Đoković, Miloš; Đurđević, Đorđe; Tartalja, Igor. Specifikacija programskog sistema Moja trpezarija (PDF). Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Beogradu. Архивирано из оригинала (PDF) 23. 09. 2020. г. Приступљено 22. 2. 2020. 

Спољашње везе uredi