Tunkinški nacionalni park

Tunkinški nacionalni park (rus. Тункинский) se nalazi u južnom delu centralnog Sibira, obuhvata planinski region usred koja se nadovezuje nad dolinom Bajkalskog jezera jugozapadno do granice sa Mongolijom. Na severu i zapadu dolina se graniči sa rubom Sajanskih planina. Na istoku se nalazi niža Hamar-Daban planina. Sa površinom od 1.183,662 hektara, park obuhvata celokupni Tunkinški rejon u Republici Burjatiji. To je oko 200 km jugozapadno od grada Irkutska.[1]

Tunkinški nacionalni park
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Tunkinški nacionalni park
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Tunkinški nacionalni park
MjestoBurjatija Rusija
Najbliži gradIrkutsk
Koordinate51° 41′ N 102° 08′ E / 51.683° S; 102.133° I / 51.683; 102.133
Površina11,837 km²
Osnovano1991. godine
Upravljačko tijeloFederalni centar za zdravlje životinja Rusije

Topografija uredi

Geografija Tunkinškog regiona uključuje dramatične predele (Tunške Alpe) pukotina i glacijalnih dolina i planina, toplih izvora, planinskih livada, vodopada i mnogih srodnih staništa. Park se nalazi na mestu gde se sreću tajge, stepe, alpske šume i jezerski ekosistemi. Tunkinški, i dolina Tunke, nalazi se između- Bajkalskog jezera i jezera Huvsgul.[2][3] Visine planina se kreću od 668 m do 3.172 m.[4] Centralna dolina Irkuta je ravnica sa plodnom zemljom koja je pogodna za poljoprivredu. U dolini postoji nekoliko malih naselja, uglavnom nastanjenih autohtonim sibirskim narodima.[5]

Klima uredi

U parku vlada kontinentalna klima (Kepenova klasifikacija klimata Dwc subpolarna klima: snežna klima sa suvom i hladnom zimom i prohladnim letom). Prosečna količina padavina godišnje iznosi 595 mm (najveće količine su letnje padavine).[6]

Fauna uredi

Kao biološki raznolik i izolovan park, Tunkinški je dom brojnim životinjama: identifikovano je preko 305 kičmenjaka, od kojih je 62 okarakterisano kao retko ili ugroženo. U ugrožene vrste spadaju snežni leopard (sa potvrđenim prisustvom u severnom delu parka) i azijski divlji pas (takođe prisutan u severnom delu).[7] Istraživači parka identifikovali su 54 vrste sisara (neke od njih su sibirska srna, žderavac, los, i stepski tvor), 18 vrsta riba (najčešće lipljan, šaran, klenić i žutoperka), 207 vrsta ptica gnjezdarica i još 30 selica, 4 vrste vodozemaca i 5 vrste gmizavaca.[1]

Flora uredi

Ekoregija obuhvata četinarske šume na padinama Sajanskih planina (koje se često nazivaju šume tajge) koje se svrstavaju u umerene četinarske šumske biome.[8] To su šume prelaznih zona koje sadrže vrste iz sibirske tajge i mongolske stepe, pre svega bora, kedra i ariša. Donja područja karakteriše šumsko-stepska vegetacija.[9] Viša nadmorska visina uključuje tundru i alpske proplanke. Zabeleženo je više od 900 vaskularnih biljaka, a 43 ugrožene vrste biljaka navedene su u ruskoj Crvenoj knjizi.

Turizam uredi

Mali spa centar Aršan nalazi se u podnožju Sajanske planine, a poznat je po karbonatnim mineralnim izvorima. U gradu postoji razvijena infrastruktura, uključujući hotele, kupališta i kafiće. Područje je poznato po kajaku, planinarenju i penjanju po stenama.[5]

 
Bdidarma Datsan, u blizini Aršana.


Reference uredi

  1. ^ a b „NPTunka”. Official Park Site (in English). Ministry of Natural Resources and Environment of the Russian Federation. Arhivirano iz originala 13. 4. 2012. g. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  2. ^ „TunkaRus”. Tunkinsky Park; Russian Zapovedniks and National Parks. Russian Nature. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  3. ^ „RusNature”. Geophysical Features of Lake Baikal and Its Catchment. Russian Nature. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  4. ^ Russia, OOPT. „ooptinfo”. Protected Russia: Tunkinsky Park. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  5. ^ a b „BiakalComplex”. Baikal Tourism, Tunka Valley. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  6. ^ Kottek, M.; et al. „Koeppen” (PDF). World Map of the Koeppen-Gieger Climate Classification, Updated. Meteoroligische Zeitschrift, June 2006. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  7. ^ „WildRussia” (PDF). Tunkinsky National Park. Wild Russia News, Fall 2006. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  8. ^ „GlobalSpecies”. Sayan Montane Conifer Forests. Global Species. Arhivirano iz originala 30. 01. 2016. g. Pristupljeno 1. 11. 2015. 
  9. ^ „RusNatureSayan”. The Sayan Mountains. Russian Nature. Pristupljeno 1. 11. 2015.