Turizam u Crnoj Gori

Turizam u Crnoj Gori predstavlja najvažniju privrednu delatnost ove mediteranske države.

Skulptura Balerina pored plaže Mogren u Budvi i pogled na budvanski Stari grad
Jedno od ostrva na Skadarskom jezeru, u blizini Rijeke Crnojevića
Crno jezero, Nacionalni park Durmitor
Uzletanje aviona sa Aerodroma Tivat

Turizam je u Crnoj Gori doživeo ekspanziju početkom 21. veka. Veliki broj infrastrukturnih projekata, nastalih kao posledica ovog procesa, predstavljaju preduslov da ova država postane elitna turistička destinacija za turiste iz celog sveta. Oblast turizma u Crnoj Gori u nadležnosti je Ministarstva održivog razvoja i turizma.[1] Pretečom modernog hotelijerstva na Crnogorskom primorju smatra se mađarski plemić Antal Magjar (Antal Magyar) iz Budimpešte, koji je 1902. godine izgradio Pansion na zelenoj plaži u Zelenici, kasnije hotel „Plaža”.[2]

Najveći turistički potencijal Crne gore predstavlja činjenica da se na maloj površini koju ova država zauzima (13.800 km²)[1] mogu naći predeli najrazličitijih geografskih i klimatskih odlika: more i morska obala, jezera, planine i planinski venci, kanjoni. Osim toga, burna istorija ove male države ostavila je za sobom neprocenjivo blago koje se ogleda u brojnim istorijskim spomenicima koji se mogu naći širom zemlje. Kako bi se turisti upoznali sa tradicijom i običajima, tokom turističke sezone organizuju se brojne manifestacije u gotovo svim crnogorskim gradovima.[2] Turističku ponudu Crne Gore upotpunjuje i pet nacionalnih parkova: Durmitor, Biogradska gora, Lovćen, Skadarsko jezero i Prokletije.[3]

Posebnu pogodnost za razvoj ove privredne grane u Crnoj Gori predstavlja dobro razvijena mreža puteva, relativno dobro razvijen železnički saobraćaj i postojanje dva međunarodna aerodroma na maloj površini, Tivatski i Podgorički.

Istorija uredi

 
Herceg Novi 1960. godine

Začeci turizma u Crnoj Gori vezuju se za Hercegnovsku rivijeru. Prvi turistički objekti javljaju se u Herceg Novom još u 19. veku i označavaju početak modernog hotelijerstva na Crnogorskom primorju.

U podnožju planine Orjen, na 1.009 m nadmorske visine nalazi se izletište Vrbanj, do koga se može stići asfaltnim putem, a odatle uređenom planinskom stazom i na najviši vrh - Veliki ili Zubački kabao, na 1.894 m nadmorske visine.[4] Ova staza se smatra najstarijom uređenom planinarskom stazom u Crnoj Gori, a sagrađena je krajem 19. veka, kako bi se udovoljilo želji austrougarskog prestolonaslednika Rudolfa da se popne na vrh Orjena.[5]

Ipak, pretečom modernog hotelijerstva na Crnogorskom primorju smatra se mađarski plemić Antal Magjar (Antal Magyar) iz Budimpešte, koji je 1902. godine izgradio Pansion na zelenoj plaži u Zelenici, kasnije nazvan „Plaža”.[2]

Ovaj hotel smatra se i pretečom razvoja zdravstvenog turizma, po kome je Herceg Novi sa okolinom takođe poznat. Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi, prirodnim faktorima, izvorima mineralne vode i lekovitom blatu Igalo je postalo poznato lečilište, a Institut „Dr Simo Milošević“ u Igalu najveća i najpoznatija institucija za multidisciplinarno banjsko liečenje na Mediteranu.[6]

Vidovi turizma u Crnoj Gori uredi

Zahvaljujući prije svega prirodnim lepotama i povoljnim geografskim i klimatskim uslovima Crna Gora se u relativno kratkom vremenu dokazala u odnosu na konkurentske destinacije u Sredozemlju i dostigla međunarodni nivo kvaliteta usluga.[1] Veliki broj sunčanih dana u letnjim mesecima i velika količina snega u zimskom periodu određuju dva najzastupljenija oblika turizma u Crnoj Gori:

Opština Budva sa Bečićima, trenutno kvalitativno i kvantitativno predstavlja najznačajniji centar primorskog turizma, a slede Bar i Herceg Novi. Prema projekcijama Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore, Tivat i Ulcinj će se zbog svojih potencijala u bliskoj budućnosti nametnuti kao primarne destinacije. Potencijal primorskog turizma ogleda se i u tome što sve veći broj investitora odlučuje da investira u izgradnju hotela i smeštajnih jedinica u različitim delovima Crne Gore. Jedan od njih je i Sotheby's International Realty koji je otvorio kancelariju[7] u luci luksuznih jahti i marini Porto Montenegro.

Na planinama postoje uslovi za sve vrste zimskih sportova, ali i za rekreativni turizam tokom cele godine. Najbolje uslove nude Durmitor i Bjelasica, ali i Prokletije, gde postoje sigurni uslovi za sneg 80–90 dana tokom zimskih meseci, na visini oko 1.700 m nv.[1]

U Crnoj Gori sve su popularniji i drugi vidovi turizma, a prvenstveno:

Zahvaljujući geografskim odlikama i prateći svetske trendove početkom 21. veka razvila se i velika ponuda aranžmana koji obuhvataju bavljenje ekstremnim sportovima.[2]

Turistički regioni u Crnoj Gori uredi

Iako je po površini mala zemlja, sa svega 13.800 km², Crnu Goru karakterišu pejzaži izrazite lepote i izuzetna raznolikost klimatskih, geografskih i botaničkih, a u kulturološkom smislu, pojedina područja karakteriše spoj tri kulturna nasljeđa. Prema geografskim i klimatskim odlikama, izdvajaju tri regiona: primorski region, odnosno Jadranska obala, centralni i severni region,[2] a kao turistička destinacija Crna Gora se može podeliti na tri turistička regiona[12] i šest klastera,[1] koji se međusobno razlikuju po karakteristikama predela i kultura:

Primorski region

Centralni region

Severni region

Primorski region uredi

Primorski region čine četiri geografski i kulturološki veoma različite celine: obala od Luštice do Ulcinja, Ulcinj sa Adom Bojanom i Valdanosom, Bokokotorski zaliv jedinstven na Mediteranu po svom istorijskom značaju i kulturnom nasleđu i u zaleđu prestonica Cetinje i Skadarsko jezero koji imaju istorijski značaj, ali i dva Nacionalna parka koja se nalaze na tom području - Nacionalni park Lovćen i Nacionalni park Skadarsko jezero. Zbog blizine se primorje i planine doživljavaju kao celina, što se može okarakterisati kao glavna prednost Crnogorske turističke ponude. Klima takođe čini jedan od glavnih preduslova za uspešan razvoj turizma, a Crna Gora ima prijatnu letnju klimu, sličnu Sardiniji, Azurnoj obali ili Majorki, i predstavlja idealnu osnovu za kupališni, odnosno letlji.[1]

Crnogorska obala proteže se u dužini od 293,5 km,[13] a najveći turistički centri na obali su gradovi Herceg Novi, Kotor, Tivat, Budva, Bar i Ulcinj. U zaleđu su to Cetinje i Virpazar .

Hercegnovska rivijera uredi

 
Plaža u herceg Novom

Prvi turistički objekti javljaju se u Herceg Novom još u 19. veku i označavaju početak modernog hotelijerstva kako na hercegnovskoj rivijeri, tako i na celom Crnogorskom primorju. Prvim modernim hotelom smatra se Pansion na zelenoj plaži u Zelenici, koji je 1902. godine otvorio mađarski plemić Antal Magjar (Antal Magyar) iz Budimpešte.[14] Ovaj hotel postoji i danas, pod imenom „Plaža”. Organizovani i intenzivniji razvoj turizma na području Hercegnovske rivijere vezuje se za 60-te godine 20. veka, kada su i podignuti gotovo svi danas postojeći moderni i veliki hoteli u Herceg Novom. Hotel „Plaža” u Zelenici smatra se i pretečom razvoja zdravstvenog turizma, po kome je Herceg Novi takođe poznat, a osim njega danas u gradu postoji niz objekata namenjenih zdravstvenoj rehabilitaciji i oporavku. Najpoznatiji zdravstveni kompleks je Institut „Dr Simo Milošević“ u Igalu.[6]

 
Plaža Žanjice
 
Kupanje u Plavoj špilji

Hercegnovska rivijera pruža se u dužini od 25 km, od Njivica do rta Mačak na poluostrvu Luštica, gde se nalaze se 62 registrovane, uređene plaže,[14] a od Meljina do Igala, pruža se 6 km dugačko šetalište Pet Danica.

Osim plaža Hercegnovska rivijera pruža i niz kulturno-istorijskih spomenika, prirodnih atrakcija i mogućnosti za zabavu i rekreaciju. Staro gradsko jezgro datira iz kasnog srednjeg veka, a sadrži fortifikacione, sakralne, stambene i javne objekte. Isprepletani stilovi izgradnje svedoče o turskoj i mletačkoj vladavini. Arhitektura gradskog jezgra prepoznatljiva je po spletu strmih ulica i stepeništa koja prate kaskade terena.[15] Unutar zidina starog grada mogu se videti brojne kule, kapije i crkve, a u okolini grada može se posetiti nekoliko manastirskih kompleksa koji potiču iz 15. veka.[15]

Jedno od najatraktivnijih mesta u okolini Herceg Novog je pećina Plava špilja na poluostrvu Luštica,[16] zatim ostrvo Mamula, na samom ulazu u Bokokotorski zaliv,[17] a za ljubitelje pešačenja u okolini Herceg Novog postoji nekoliko pešačkih staza. U podnožju planine Orjen nalazi se izletište Vrbanj, od koga se može uređenom planinskom stazom stići i na najviši vrh - Veliki ili Zubački kabao (1.894 mnv).[4] [a]

U Herceg Novom se odrzava veliki broj manifestacija, a neke od najpoznatijih su: Praznik mimoze, Hercegnovski zimski salon, HAPS (Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti), sajam knjiga Otvorena knjiga, Hercegnovski filmski festival, Memorijalni plivački maraton „Mario Dido Marić”, jedriličarska regata Kup Herceg Novog,[18] a do 2015. godine u ovom gradu se održavavao i popularni zabavno – muzičkki festival Sunčane skale, koji je 2016. godine ukinut zbog finansijskih razloga.

Kotorska rivijera uredi

 
Brod ukotvljen u Luci Kotor

Kotor se nalazi u jednom od najlepših zaliva sveta, a u jedno i grad bogate kulturno-istorijske prošlosti. Stari grad Kotor svrstava se među najbolje sačuvane srednjovekovne urbane sredine tipične za gradove nastale u periodu od 12. do 14. veka, što je ovaj grad uvrstilo na UNESKO-vu listu Svetske baštine. U okolini Kotora dragocene kulturno-istorijske spomenike, neizostavne destinacije tokom posete Kotoru, svakako predstavljaju i gradići Risan i Perast.[19] Poslednjih godina upravo u Boki je počeo da se razvija i crnogorski kruzing turizam, a Kotor se godinama nalazi među pet najpopularnijih kruzing luka u istočnom Mediteranu, zajedno sa Dubrovnikom, Venecijom, Santorinijem i Rodosom.[11]

Kotor se odlikuje toplim i suvim letima i blagim i vlažnim zimama. Prosečna godišnja temperatura ne prelazi 15,2 °C. Kupališna sezona traje 144 dana u godini, a 213 dana godišnje je bez vetra.[20]

 
Ostrva Gospa od škrpjela i sveti Đorđe, preko puta perasta
 
Kotorska Marina
 
Palata Bujović u Perastu u kojoj se danas nalazi Muzej grada Perasta

Broj peščanih, uz nekoliko kamenitih plaža na kotorskoj rivijeri sveden je na minimum.[20] Najbliže uređene plaže nalaze se u Tivtu, Budvanska rivijera udaljena je od Kotora 20-ak, a Hercegnovska oko 35 kilometara.[21] Nasuprot tome, stari grad Kotor svakako je jedna od najvećih turističkih atrakcija u Crnoj Gori.

Čitav grad unutar zidina ispresecan je uskim ulicicama i trgovima na kojima se nalaze čuvene građevine.[19] Odbrambeni zid oko grada građen je od 9. do 18. veka. Njegova ukupna dužina iznosi oko 4,5 km, širina je od 2 do 15 metara, a na nekim mestima bedemi dostižu visinu i do 20 metara. Glavni ulaz u grad predstavljaju Vrata od Mora, a pored njih u grad se može ući i kroz severni i južni ulaz Najviši vrh zidina nalazi se na 260 m iznad grada i do njega vodi 1350 stepenika.[22] Kroz vrata od Mora ulazi se na Trg od oružja, najveći kotorski trg i jedna od omiljenih turističkih lokacija, jer se na njemu nalaze mnogi kulturno-istorijski spomenici. Najpoznatiji hram u Kotoru, ujedno i simbol grada, svakako je katedrala Svetog Tripuna,, a pored njega tu su još i crkva Svetog Nikole, crkva Svetog Luke, crkva Svete Marije Koleđate, u Kotoru poznatija kao crkva Svete Ozane i mnoge druge.[23][24] Neizostavna atrakcija koju treba videti svakako je i gradski toranj na Trgu od oružja, izgrađen početkom 17. veka, sa stubom srama ispred njega i satni mehanizmom u okviru građevine. Unutar zidina nalaze se mnogobrojne palate koje karatketriše romanička i barokna ornamentika, zidne dekoracije i na kojima se mogu videti grbovi porodica po kojima su dobile ime ili kojima su pripadale.[24] Osim po crkvama i palatama trgovi starog grada Kotora poznati su i po mnogobrojnim kafićima i restoranima. Od svih gradova na Crnogorskom primorju Kotor je po broju kafića na prvom mestu.[25]

Na Kotorskoj rivijeri svakako su vredni pažnje i gradići Prčanj, Stoliv, Perast i Risan, svi udaljeni nekoliko kilometara od kotora, prema jugu starim putem prema Tivtu, i na sever, Jadranskom magistralom prema Herceg Novom.[21]

  • Risan je najstariji grad Boke kotorske. Ostaci najstrarijih građevina potiču iz 3. veka p. n. e. Sačuvane su i palate iz perioda Starog Rima, sa skulpturama i mozaicima koji su se zadržali i do danas i predstavljaju kulturno blago neprocenjive vrednosti.[19]
 
Bokeljska noć
 
Ulice starog grada tokom Bokeljske noći
  • Perast je sigurno, jedan od najatraktivnijih destinacija u Bokotorskom zalivu i jedna od najluksuznih destinacija u Crnoj Gori. Glavnu atrakciju predstavljaju dva ostrvca nedaleko od obale Perasta. Jedno je prirodno ostrvo Sveti Đorđe, na kome se nalazi Benediktinski manastir iz 12. veka, a drugo Gospa od Škrpjela, nesvakidašnje veštačko ostrvo koje su, prema legendi, stvorili mornari tako što su vekovima bacali kamenje u more,[26] nakon što je 22. jula 1452. godine na hridi (škrpjelu) pronađena ikona Bogorodice sa detetom. Kao spomen na taj dan do danas se zadržao običaj ritualnog bacanja kamenja oko ostrva — Fašinada.

U Kotoru postoji lepo uređen gradski park pored mora, prema mestu Dobrota, uz samu obalu, vodi uski stari put dužine oko 7 km, dealan za pešačenje, rekreativnu vožnju biciklom, pa i za džoging. Smešten u samom podnožju planinskog lanca, Kotor je zanimljivo mesto i za ljubitelje pešačenja i planinarenja. Uređena planinarska staza vodi prema vrhu Sveti Ivan, koji se nalazi iznad grada i dalje ka prevoju Krstac (965 m) na planini Lovćen. U gradu se nalaze i dva bazena: zatvoreni, olimpijski i otvoreni bazen u moru, na samom početku starog puta ka Dobroti. U gradu postoji i fudbalski stadion, teniski tereni i tereni za male sportove, a poslednjih godina oživljava se neopravdano zapostavljeno jedriličarstvo, a u postoji i ronilački klub u kom se može iznajmiti ronilačka oprema.[21]

Kotor tokom godine obiluje manifestacijama, kako tradicionalnim kakve su karnevali, maskenbali, ribarske ili verske fešte, tako i onim skorašnjim, ustanovljenim u cilju privlačenja što većeg broja turista i gostiju. Najpoznatije i najstarije su svakako Kotorski karneval čija tradicija traje od prve polovine 16. veka[b][27] i peraška Fašinada, tradicionalna ritualna procesija čamaca, tokom koje se nasipa kamenje oko ostrva Gospa od Škršjela. Osim njih u Kotorui se održavaju i Dani Svetog Tripuna, Dani kamelije, Festival podvodnog filma, Kotorske letnje fešte, Festival djeteta, Internacionalni festival mode, SiRok festival, Internacionalni letnji karneval, Bokeljska noć, Međunarodni susreti klapa i tradicionalna proslava Nove godine u starom gradu.[25]

Tivat i okolina uredi

 
Crkva Gospa od Anđela iz 15. veka, na desnoj obali tesnaca Verige u Bokokotorskom zalivu, zaštićeni je spomenik kulture
 
Ostrvo cveća
 
Porto Montenegro

Tivat kao turistička destinacija decenijama privlači turiste iz celog sveta. Nalazi se u središnjem delu Bokokotorskog zaliva i odlikuje se tipično mediteranskom klimom, sa blagim ali kišovitim zimama i vedrim i toplim letima. Srednja godišnja temperatura vazduha je 15 °C, a broj dana kada je viša od 30 °C je u proseku 115 godišnje. Tivatski zaliv smatra se najsunčanijim delom Boke Kotrske, sa 240 sunčanih dana u godini. Prosečna temperatura vazduha tokom leta iznosi 27 °C, a sezona kupanja traje 180 dana. Salinitet mora kod Tivta je 28%. Prosečna visina talasa je 0,5 m, dok su talasi iznad 2 m veoma retki. Na turistički potencijal Tivta u velikoj mjeri utiče i blizina međunarodnog aerodroma, koji je od centra grada udaljen svega oko 2 km.

Na tivatskoj rivijeri nalazi se 17 uređenih plaža čija ukupna površina iznosi 31.200 m². Prirodne plaže su: Opatovo, Donja Lastva, Rt Seljanovo, Belane, Bonići, Župa, Mulo oko, Ostrvo cvijeća, Kaladrovo, Sveti Marko, Ciglana, Plavi horizonti, Krašići i Oblatno. U samom gradu postoje i tri hotelske plaže, smeštene uz same hotele. Najpoznatija i najveća je plaža Plavi horizonti (ili kako je meštani još zovu – Pržno), sa površinom od 8.500 m². Sitan pesak ove plaže pogodan je za lečenje reumatskih oboljenja. Plaža Plavi horizonti dobila i međunarodno prizanje za kvalitet „Plava zastavica“.[28]

Okolina Tivta je u vreme SFRJ predstavljala veoma posećenu turističku destinaciju. Tu su se, na Miholjskoj Prevlaci i ostrvu Sveti Marko nalazila ekskluzivna odmarališta: vojno odmaralište “Ostrvo cvijeća” i čuveni francuski “Klub Medtierane”.[29] Oba ova odmarališta posle raspada SFRJ napuštena su i zapuštena.[30] Posle ratova 90-ih godina 20. veka u bivšoj Jugoslaviji visoki turizam ponovo se vratio u Tivat. U samom centru grada izgrađena je luksuzna marina sa hotelskim kompleksom Porto Montenegro, a na poluostrvu Luštica 2013. godine počela je izgradnja novog turističkog kompleksa Luštica Bej.[31][32]

Posebnu atrakciju predstavlja Specijalni rezervat prirode „Solila”, jedinstveni prirodni rezervat ptica koji se nalazi na mestu bivše solane, između aerodroma Tivat i poluostrva Luštica,[33]

 
Međunarodni karneval

Kao i svi mediteranski gradovi i Tivat obiluje kulturno-istorijskim spomenicima, a posebno su interesantne crkve i manastiri na ostrvima i u okolnim selima. Tivatska sela su još uvek naseljena i ostala su prilično autentična.[34]

Od 2018. godine u Tivtu se organizuje Međunarodni karneval, na kom učestvuje više od 20 karnevalskih grupa iz Crne Gore, bivših jugoslovenskih republika i Evrope, a na drugom festivalu gostovala je i brazilska karnevalska grupa Brazil Bahia Show iz Brazila. To je bio prvi put da se na nekom karnevalu u Crnoj Gori pojavljuje jedna brazilska karnevalska grupa.[35] Ovim karnevalom Tivat je postao jedan od članova Federacije evropskih karnevalskih gradova (FECC) i peti crnogorski karnevalski grad, član ove najveće svetske organizacije karnevalskih gradova.[36]

Budvanska rivijera uredi

 
Pogled na plažu Mogren, jednu od najpopularnijih plaža na Budvanskoj rivijeri

Budvanska rivijera se prostire u dužini od 25 km i zauzima središnji deo Crnogorskog primorja. Odlikuje se tipičnom mediteranskom klimom sa blagim, ali kišovitim zimama i dugim toplim letima. Duž rivijere nanizano je 17 manjih i većih peščanih plaža, počev od Jaza na severu do Buljarica na jugu. Sedište rivijere je Budva, jedno od najstarijih neselja na Jadranu. Budvanski Stari grad se pominje u pisanim izvorima još u 5. veku pre nove ere. Pored Budve rivijeru čini četrdesetak naselja među kojima su najpoznatiji Bečići, ostrvo Sveti Stefan, Buljarice, Petrovac, Miločer, Pržno, Ostrvo Sveti Nikola i druga... Mnoštvo uvala, plaža, ostrva, kao i planinski masiv Lovćena privlače veliki broj turista. Uz sve ovo, poslednjih decenija izgađeni su brojni hoteli i privatni apartmani koji zadovoljavaju najviše standarde u oblasti hotelijerstva, a bogati zabavni, muzički i izletnički programi su pozicionirali Budvu na veoma visoko mesto poželjnih turističkih destinacija.[37]

Vodeći svetski turistički vodič Lounli Planet (engl. Lonely Planet) 2015. godine proglasio je budvansku plažu Jaz najboljom evropskom plažom.[38] Iako je decenijama ovo popularna plaža za sunčanje i kampovanje i jedna od dužih plaža u Crnoj Gori, međunarodni ugled stekla je kao domaćin brojnih koncerata i muzičkih festivala početkom 21. veka.[39] Na Jazu se od 2014. do 2017. godine održavao već regionalno poznati Si Dens festival, koji je odmah nakon prvog izdanja službeno proglašen za najbolji evropski festival srednje veličine (engl. Best Medium-Sized Festival) na ceremoniji dodele nagrada European Festival Awards, održanoj u Groningenu u januaru 2015. godine.[40] Festival se od 2018. održava na plaži Buljarice.[41] Osim ove duž budvanske rivijere održava se i niz drugih manifestacija,[42] a najpoznatije su pozorišni festival Grad teatar Budva[43] i najveći muzički festival na južnom Jadranu, Pjesma Mediterana.[44]

Ulcinjska rivijera uredi

 
Slobodne krave na Adi Bojani

Ulcinjska rivijera svojim položajem zauzima krajnji južni deo Jadranskog mora. Obala je duga oko 33 km, od čega peščane plaže zauzimaju 18 km. Klima je veoma povoljna, a pesak na plažama, blata i mineralne sumporne vode čuveni su po svojoj lekovitosti. Osim toga Ulcinsku rivijeru krasi bujna vegetacija, 88.000 stabala masline i 6.000 ha obradivog zemljišta, što zajedno sa beskrajno dugim plažama čini osnovu ekonomsko-turističkog potencijala za razvoj svih vrsta turizma (elitni, nautički, zdravstveni), kao i poljoprivrede kao komparativne grane.

Duž ulcinjske rivijere nalaze se veća mesta i gradovi Čanj, Sutomore, Šušanj, Bar i Ulcinj. Istočnim delom Ulcinja protiče reka Bojana, koja vodenim putem spaja Ulcinj sa Albanijom. Ulcinjsku obalu krasi 18-tak uvalica u stenovitom delu, poluostrva Marjan i Mandra i čuvene plaže Valdanos i Mala i Velika plaža.[45] Ulcinjske plaže spadaju u najosunčanije na Jadranskoj obali. Posebnu atrakciju predstavljaju prirodni rezervat Ada Bojana[46] i rezervat prirode Ulcinjska solana, poznati ornitološki centar.[47]

Centralni region uredi

 
Bukumirsko jezero

Centralni turistički region Crne gore čine oblast oko gradova Podgorica, Danilovgrad, Nikšić i Cetinje. U ovom regionu nalaze se i dva od pet nacionalnih parkova, koliko ih ukupno ima Crna Gora - Nacionalni park Skadarsko jezero i Nacionalni park Lovćen.

 
Vodopadi na reci Cijevni, u neposrednoj blizini Podgorice

Podgorica uredi

Podgorica je glavni grad i centar svih dešavanja. Do planine i mora automobilom se stiže za oko sat vremena, a do Skadarskog jezera za pola sata. Iako leži na pet reka, leti je jedan od najtoplijih gradova Evrope. Poznat je po bogatom noćnom životu. Duh Orijenta provejava u Staroj Varoši, koja se utapa u urbani centar. U Podgorici i neposrednoj okolini nalaze se arheološko nalazište drevnog rimskog grada Duklja (Doklea, lat. Dioclea), okolna sela, Muzej Marka Miljanova u Kučima, Kusleova kuća, Saborni hram Hristovog vaznesenja,[48] a posebnu atrakciju predstavlja panoramska ruta Krug oko Korita. Put je pogodan i za bicikliste. Dug je 65 km, a proteže se rutom PodgoricaMedunKučka KoritaZatrijebačFundina – Podgorica.[49] ovim putem može se doći i do dva lednička jezera, Bukumirskog i Rikavačkog.[50]

Cetinje uredi

 
Cetinjski manastir

Cetinje je prestonica Crne Gore i grad crnogorske istorije i nekadašnji prestoni grad vladarske porodice Petrović Njegoš. U njemu se nalaze brojni muzeji, manastiri u kojima se čuvaju brojne hrišćanske relikvije, umetničke akademije - Muzička akademija,[51] Fakultet likovnih umetnosti[52] i Fakultet dramskih umjetnosti,[53] nekadašnja diplomatska predstavništva i mnogi kulturno-istorijski spomenici. Omiljena izletišta Cetinjana su Rijeka Crnojevića i selo Njeguši, čuveno po proizvodnji njeguškog sira i njeguškog pršuta.[48][54]

Jedna od turističkih atrakcija ovog kraja svakako je i stari put Cetinje-Njeguši-Kotor, poznat i kao Kotorske kanice, prvi kolski put napravljen u Crnoj Gori. Trasa ovog puta jednim delom prolazi kroz Nacionalni park Lovćen, a savladava uspona uz padine Lovćena od 1 do skoro 1000 metara nadmorske visine. Ovako veliki uspon savladan je uz pomoć 25 serpentina od 180º (kanica), od kojih ni jedna ne prelazi strminu veću od 8%.[55] U novije vreme put je asfaltiran, na pojedinim mestima napravljena su proširenja radi lakšeg mimoilaženja, ali je u osnovi ostao skoro identičan prvoj izgrađenoj varijanti, posebno deonica od Kotora do nekadašnje granice na 13. serpentini.[56]

 
Put Cetinje-Njeguši-Kotor, serpentine niz padine Lovćena

Nacionalni park Lovćen uredi

 
Nacionalni park Lovćen
 
Mauzolej na Jezerskom vrhu

Nacionalni park Lovćen obuhvata centralni i najviši deo planine Lovćen, koja je za Crnogorce simbol slobode i „sveti oltar”. Park obuhvata površinu od 6.400 ha. Najniža tačka je raskršće puteva u mestu Krstac, koja se nalazi na 927 m nv), a najviša vrh Štirovnik na 1.749 m nv koji je i najviši vrh planine Lovćen. Do parka se stiže putem od Cetinja, od kog je Nacionalni park udaljen oko 20 km. Lovćen je poznat po vidikovcima s kojih se pogled pruža na sve strane – ka moru, Skadarskom jezeru i visokim planinama na severu.

Na Jezerskom vrhu podignut je mauzolej Petru Drugom Petroviću Njegošu, vladici, pesniku i vladaru Crne Gore (1813—1851). Kruna posete Nacionalnom perku je uspinjanje do mauzoleja, uz 461 stepenik.

Većina sakralnih objekata i zanimljivog etnografskog materijala na Lovćenu, koncentrisana je na području Ivanovih korita i sela Njeguši. Lovćenska oblast poznata je, osim po siru i pršutu i po drevnom piću starih Slovenamedovini. Lovćenska sela odlikuju se autentičnom narodnom arhitekturom, katunima, odnosno letnjim naseobinama stočara, starim kamenim kućama sa krovovima od rezane slame ili pločastog krečnjaka i seoskim guvnima, mestima na kojima su se održavali narodni skupovi. Desetine seoskih crkvica, karakteristične tipske graditeljske forme, prepoznatljive po zvoniku „na preslicu” (forma podseća na preslicu) upotpunjuju lovćenske pejzaže.[57]

Najpoznatija manifestacija koja se održava na prostoru Nacionalnog parka je Brdsko-brzinska auto-trka „Lovćen”, koja se održava 13. jula, na Dan državnosti Crne Gore.[58] Tokom različitih manifestacija u parku se služi tradicionalni crnogorski specijalitet, priganice sa medom.[59]

Nacionalni park Skadarsko jezero uredi

 
Tipična vegetacija Skadarskog jezera
 
Turistički čamci za krstarenje jezorom u Virpazaru
 
Restaurirana tvrđava Besac, na brdu iznad Virpazara
 
Rijeka Crnojevića
 
Kormorani na jezeru

Skadarsko jezero je najveće jezero u Crnoj Gori i na Balkanskom poluostrvu, površine 369,7 km², od čega Crnoj Gori pripada 221,8, a Albaniji 147,9 km².[60] Površina jezera varira zavisno od vodostaja, od 370 do 530 km². Zbog geografskog položaja i odlika submediteranske klime, zimi je jedno od najznačajnijih boravišta ptica močvarica u Evropi. Na jezeru boravi oko 280 vrsta ptica, a redak primerak kudravog pelikana zaštitni je znak Nacionalnog parka.

Ono što Skadarsko jezero čini jedinstvenim i poznatim u svetu jesu njegova flora i fauna, odnosno bogatstvo biljnog i životinjskog sveta. Floru Skadarskog jezera karakteriše prisustvo brojnih mediteranskih i kontinentalnih vrsta. Na ovom području raste više od 25 retkih i endemskih vrsta, a neke od njih su skadarski dub (Quercus robur scutariensis) i vodeni kesten (Trapa natans scutariensis). Velike površine jezera pokrivene su belim (Nymphea alba) i žutim lokvanjem (-{Nuphar luteum), a priobalni deo jezera prekriven je trskom (Phragmites australis). Upravo ova trska je povoljni činilac za naseljavanje brojnih vrsta ptica. Od posebno atraktivnih i specifičnih biljke na prostoru Skadarskog jezera, izdvajaju se endemične vrste: kockavica (Fritilaria gracilis), dalmatinski šafran (Crocus dalmaticus), zvončić (Edraianthus tenuifolius), srpska ramonda – (Ramondia serbica Panc.), i zaštićene vrste orhideja iz roda kaćuna (Ophrys). Prema najnovijim istraživanjima, u Skadarskom jezeru živi čak 930 vrsta algi, od kojih 135 retkih. Na teritoriji Skadarskog jezera rastu i brojne šumske zajednice čija se raznovrsnost može pripisati klimatskim, hidrografskim, geoloskim, i brojnim drugim specificnostima.

U Skadarskom jezeru živi 50 vrsta riba od kojih su autohtone krap i ukljeva i ovo jezero predstavlja najveći jezerski rezervat u Evropi. U vodama koje pripadaju Nacionalnom parku Skadarsko jezero zivi 39 vrsta riba od kojih su najpoznatije: ukljeva (Alburnus alburnus alborella), krap (Cyprinus carpio), jegulja (Anguilla anguilla), cipol (Mugil cephalus), skakavica (Lisa ramanda) i brojne druge. Jezero povremeno nastanjuju zmija belouška (Natrix natrix), barska kornjača (Emys orbicularis), blavor (Ophisaurus apodus) i drugi gmizavci i vodozemci. Skadarsko jezero takođe predstavlja stanište i za 280 vrsta ptica od kojih su neke na listi ugroženih vrsta. Tokom prolećne migracije broj vodenih ptica na jezeru je izuzetno velik. Na jezeu se nalaze brojni tornjevi i paltforme za posmatranje prica, postavljene na 5 ornitoloških rezervata: Manastirskoj tapiji, Grmožuru, Omerovoj gorici, Crnom žaru i Pančevom oku. Neke od ovih vrsta stalno nastanjuju predeo oko jezera, a za neke je privremeno odmorište tokom migracije iz srednje i severne Evrope ka Africi. Neke od ptica koje su stalno prisutne na Skadarskom jezeru su: divlja patka (Anas platyrhynchos), gnjurac (Gavia imme), planinski orao (Hieraaetus fasciatus), patuljasti orao (Hieraatus pennatus) i brojne druge, a među selicama su i pelikan (Dalmatian pelican Pelecanus crispus) i kormoran (Pygmy cormorant Phalacrocorax pygmeus).[61]

Kroz istoriju ovaj je prostor bio stecište raznih civilizacija koje su ostavile snažan pečat u bogatom kulturno-istorijskom nasleđu skadarskog basena. Na ostrvima Skadarskog jezera nalazi se veliki broj srednjovekovnih utvrđenja, crkava i manastira. Najstariji ostrvski manastir - Starčevo, osnovao je u 15. veku isposnik starac Makarije, po kome je ostrvo kasnije nazvano Starčeva gorica. Na obali jezera su i dva gradića, stara urbana jezgra specifične arhitekture, od velikog značaja za razvoj crnogorske države - Virpazar i Rijeka Crnojevića.

Jezero ima i niz plaža, među kojima se izdvajaju one u selu Murići, atraktivne gotovo koliko i primorske plaže. Mesta oko jezera su prepoznatljiva po restoranima u kojima se služe tradicionalni specijaliteti. Južno zaleđe jezera, Crmnica, poznato je po najboljem vinu u Crnoj Gori, a gastronomski jezerski specijalitet je dimljeni krap. Osim plaža na jezeru se nude i drugi turistički programi, među kojima su ture brodovima po jezeru, i posmatranje ptica, obilazak kulturno istorijskih spomenika, pešačke ture, vožnja biciklom, sportski ribolov i škola jedrebnja na dasci.[62]

U mestima oko jezera organizuje se niz kulturno-zabavnih manifestacija. Najpoznatije su tradicionalna manifestacija Dan Skadarskog jezera, sportsko-ribolovno takmičenje Trofej Skadarsko jezero, Crmničke sportske igre u Virpazaru. Dan ekologije, turizma, kulture i sporta odrzava se tokom ljeta u više mesta na Skadarskom jezeru (Plavnica, Murići, Rijeka Crnojevića, Žabljak Crnojevića).[63] U Plavnici se svake godine u junu organizuje edukativno-promotivna gastronomska manifestacija Dan krapa, tokom koje se promovišu prirodna bogatstva Skadarskog jezera i specijaliteti lokalne kuhinje.[64]

Severni region uredi

 
Plaža na Krupačkom jezeru, pored koga se održava Lejk fest

Osnovu turizma severnog regiona Crne Gore čine prirodne lepote planinskih masiva, koji su verovatno i prva asocijacija pri pomisli na ovu mediteransku državu. U ovom regionu nalaze se tri nacionalna parka, Durmitor, Biogradska gora i Prokletije, nepregledna prostranstva Sinjajevine, duboki kanjoni Tare, Pive, Komarnice koja prolazi kroz čuveni kanjon Nevidio[65] i brojna planinska jezera, od kojih su najpoznatija Crno, Kapetanovo, Zminje, Trnovačko, Zabojsko, Biogradsko i Pešića jezero.

Važan vid turizma, specifičan za ovaj region je verski turizam. Crna Gora je jedna od najposjećenijih verskih destinacija u regionu. Tu su manastiri, crkve, džamije, katedrale i svakako najposećeniji Manastir Ostrog.[10]

Severni region obuhvata gradove Andrijevica, Berane, Žabljak, Bijelo Polje, Kolašin, Mojkovac, Petnjica, Plav, Plužine, Pljevlja, Rožaje i Šavnik.[66]

Nacionalni park Durmitor uredi

 
Savin kuk
 
Kanjon reke Tare
 
Most na Đurđevića Tari i rafting kamp
 
Etno selo u blizini Šavnika
Vetropark Krnovo, otvoren za turistički obilazak

Nacionalni park Durmitor prostire se na površini od 39.000 ha, na teritoriji pet crnogorskih opština: Žabljak, Šavnik, Plužine, Mojkovac i Pljevlja. Najveći vrh planine Durmitor je Bobotov kuk, sa 2.525 m nv. Na teritoriji Nacionalnog parka, na preko 1.500 metara nadmorske visine, nalazi se 18 ledničkih jezera, koje u ovim krajevima nazivaju „gorske oči”. Najveće i najlepše je Crno jezero, koje je ime dobilo zbog odraza u vodi četinarske šume koja ga okružuje. Čitavom pejzažom dominira gorostasni vrh Međed koji se izdiže iznad jezera.

Sedište parka je grad Žabljak, najveći zimski turistički centar u Crnoj Gori, sa značajnim smeštajnim kapacitetima u hotelima i domaćoj radinosti, infrastrukturom za zimske sportove i uslužnim delatnostima u oblasti turizma i planinarstva.[67]

U zoni Nacionalnog parka postoje brojne mogućnosti za bavljenje različitim sportovima tokom cele godine:

  • Zimski sportovi: ljubitelji zimskih sportova na Durmitoru mogu naći brojne zabavne aktivnosti. Osim ski centara i skijaških staza, prilagođenih kako iskusnim skijašima tako i početnicima, posetioci se mogu oprobati i u nordijskom skijanju i hodanju na krpljama.[68]
  • Planinarenje: planinarske staze su markirane i postoji organizovana planinarska vodička služba.
  • Biciklizam: brojni vijugavi planinski putevi, staze i off-road planinske staze pružaju mogućnost putnog i brdskog biciklizma.
  • Rafting i kajaking: rafting ture su na reci Tari počele da se organizuju već polovinom 90-ih godina 20. veka. Danas se organizuju jednodnevne i višednevne ture, a blizini čuvenog Mosta na Đurđevića Tari izgrađeno je i nekoliko rafting-kampova.[69]
  • Kanjoning: prolazak kroz kanjon Nevidio jedna je od najatraktivnijih turističkih ponuda Crne Gore.
  • Mušičarenje: posebno je atraktivno u zimskom periodu, kada se lovi mladica (lat. Hucho hucho), brza slatkovodna riba iz porodice pastrmki, tipični stanovnik reke Tare koja je pod zaštitom Uneska i koju stanovnici sa ponosom zovu „Suza Evrope”.[70]
  • Jahanje: jahačke ture prolaze kroz predele koji su dom za mnoge vrste divljih konja koje žive na Durmitoru.[71]
  • Sportsko penjanje: Unutar Nacionalnog parka Durmitor može se upražnjavati sportsko penjanje na na prirodnim stenama Pirlitora na ivici kanjona Tare udaljenog 11 km od Žabljaka. Na tom lokalitetu postoje dva zida sa smerovima pogodnim i za početnike i za iskusne penjače. Na Uvitoj gredi, na potezu Sedlo-Bobotov kuk, nalazi se lokalitet „Via Ferata”. Uspon iznosi oko 200m, a zabavan je kako za iskusne planinare, tako i za sve ljubitelje avanture i prirode.
  • Ziplajning: na Durmitoru se odvija u blizini Mosta na Ćutćevića Tari.
  • Džip safari: u ponudi je više varijanti džip safari tura po najlepšim predelima Nacionalnog parka Durmitor. Jedna od najatraktivnijih i najtraženijih je tura „Durmitorski prsten”.
  • ATV ture kvadovima: ture sa vodičima se voze trasom kroz netaknutu prirodu. Tura traje oko 1 sat u okviru koje se prelazi oko 14 km.[72]

Durmitorsko područje ima i bogato kulturno-istorijsko nasleđe, gde su se kontinuirano smenjivali uticaji različitih kultura. Zato je ovaj kraj bogat velikim brojem kamenih mostova, nekropola sa stećcima, drevnih utvrđenja, crkvi i manastira koje je takođe moguće obići u pratnji turističkih vodiča. Najatraktivnije destinacije su:

Tokom leta, naročito u jul i avgustu, Žabljak je domaćin velikog broja festivala i manifestacija promotivnog karaktera, veoma posećenih od strane turista:

  • Dani planinskog cveća (prva polovina jula),
  • Međunarodni filmski festival (početak avgusta),
  • Dani durmitorske zdrave hrane (sredina avgusta).[73]

Na teritoriji Nacionalnog parka Durmitor od početka 21. veka sve više se razvija i seoski turizam. na teritoriji svih opština čije su teritorije deo parka otvaraju se etno-sela koja nude smeštaj u autentičnim i savremeno opremljenim brvnarama, kao i autentičnu kuhinju durmitorskog kraja.[74]

Tradicionalni gastronomski specijaliteti ovog kraja su skorup (kajmak), kačamak, cicvara, jagnjetine i krompir ispod sača i ovčije kiselo mleko.[73] Širom Crne Gore posebnim specijalitetima takođe se smatraju i pljevaljski lisnati sir[75] i tvrdi sir prljo, jedinstven po svom mirisu i ukusu, koji se proizvodi u mešini.[76]

Nacionalni park Biogradska gora uredi

 
Nacionalni park Biogradska gora

Nacionalni park Biogradska gora nalazi se u blizini magistralnog puta Podgorica-Beograd, između Mojkovca i Kolašina. Područje je pod zaštitom države od 1878. godine, kada su lokalna bratstva i plemena poklonila ovo područje tadašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli, koji je ovaj biser prirode proglasio za „knjažev zabran”. Centralno mesto u parku zauzima Biogradsko jezero. Nalazi se na visini od 1.094 metra, u srcu prašume. Najveće je i najpoznatije u nizu ledničkih jezera na području parka. Poznato je izletište, sa uređenim parking prostorom, restoranom, bungalovima, osvetljenim šetačkim stazama i kamping prostorom. U letnjim mesecima privlači veliki broj turista, pogotovo tranzitnih, koji se na putu prema moru ovde zaustavljaju.

U parku ima 26 biljnih zajednica sa oko 2.000 vrsta i podvrsta. Evidentirano je više od 200 vrsta ptica, među kojima i orao krstaš. Faunu čine jeleni, srne, divokoze, vukovi, divlje svinje, lisice, zečevi, a prostor Nacionalnog parka je stanište za više od 350 vrsta insekata.

Prostor Nacionalnog parka i Biogradskog jezera poznat je i po arheološkim lokalitetima, sakralnim spomenicima i narodnom graditeljstvu - brvnarama, kulama, vodenicama itd. Park raspolaže Centrom za posetioce, koji se nalazi na samoj obali jezera. Opremljen je interaktivnom prezentacijom i eksponatima koji predstavljaju prirodne i kulturne vrednosti parka.[77]

 
Nacionalni park Prokletije. Pogled sa najvišeg vrha Crne Gore - Zla Kolata

Nacionalni park Prokletije uredi

 
Pogled iz aviona na Prokletije: U prvom planu Zla Kolata, dolina Lima i Plav u centru, Visitor u pozadini

Nacionalni park Prokletije nalazi se na sevoroistoku Crne Gore, na samoj granici sa Albanijom. Prostire se na 16.630 ha, dok površina rezervata Hridskog jezera i Volušnice iznosi 1.052 hektara. Jedan je od najmlađih nacionalnih parkova u dinarskom predelu. Službeno je imenovan nacionalnim parkom 2009. godine. Od glavnog grada Podgorice park je udaljen oko 200 km i povezan magistralnim putem. Kao jedan od najvećih planinskih venaca na Balkanu ima preko 50 vrhova na nadmorskoj visini iznad 2.000 m i čak 20 vrhova iznad 2.500 metara. Najviši vrh, Maja Jezerce, nalazi se na albanskoj strani Prokletija, na nadmorskoj visini od 2.694 m, dok je najviši vrh u Crnoj Gori Zla Kolata, na visini od 2.534 m. Ovo je ujedno i najviša tačka Crne Gore. Zbog svoje divljine, nepristupačnosti i lepote Proketije postaju omiljena destinacija za planinare i alpiniste. Zbog zahtevnih vrhova za osvajanje, Prokletije često služe za poslednje pripreme planinara i aplinista za najveće evropske i svetske vrhove.

 
Manastir Ostrog

Dominantna karakteristika područja Prokletija je bogatstvo i raznovrsnost flore i faune, tako da ovo područje predstavlja jedan od centara visokoplaninskog diverziteta Balkana. Ovaj nacionalni park bogat je većim i manjim vodotocima, vrelima i izvorima pitke i mineralne vode, rekama, podzemnim izdanima. Među jezerima svojom lepotom izdvaju se Hridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, jezerce na Vezirovoj Bradi, jezerce na Treskavcu i Koljindarsko jezero. Hridsko jezero, površine od oko 35.000 m² na visini od 1.970 m, spada u najvisočije, a po mnogima i najlepše jezero u Crnoj Gori, a svojom lepotom izdvaja se i Visitorsko jezero na 1.820 m nv, sa travnatim plovećim ostrvom – sprudom po sredini, koji je u prošlosti čobanima služio kao prirodno sklonište za stoku od planinskih zveri. Reljef Prokletija je razuđen, sa brojnim visovima, klisurama, strmim padinama, rečnim dolinama alpskog tipa i drugim prirodnim fenomenima. Specifičnost ovog Nacionalnog parka čini i preko 1.700 vrsta biljaka, što predstavlja polovinu flore Crne Gore, ili nešto oko petinu ukupne balkanske flore. Prokletije su bogate šumama. Skoro polovina šumskog bogatstva ima prašumski karakter. Na ovom području žive: zec, vuk, mrki medved, ris, divlja svinja, divokoza, srna i 161 zabzabeležena vrsta ptica.[78]

Manastir Ostrog uredi

Manastir Ostrog nalazi se u blizini moderne magistrale Podgorica-Nikšić, od koje se, kod mesta Bogetić, odvaja put do samog manastira. Manastir je sagrađen na planinskoj litici i predstavlja jedinstveni kulturno-istorijski spomenik. Najposjećeniji na dan Svetog Vasilija Ostroškog, 12. maja, kada ga pohode reke hodočasnika iz celog regiona. Ovog sveca poštuju i hrišćani i muslimani, zbog mnogobrojnih svdočenja o njegovim isceljujućim moćima.[10]

Sportsko rekreativni turizam u Crnoj Gori uredi

Sportsko-rekreativni turizam u Crnoj Gori još uvek je u razvoju, ali Cr­na Go­ra sa pri­rod­nim po­ten­ci­ja­li­ma ima sve pred­u­slo­ve za raz­voj ovog vida tu­ri­zma.[79] Sportski objekti u Crnoj Gori predstavljaju značajan sportski građevinski fond koji čini 20 sportskih dvorana, 50 stadiona, 79 otvorenih sportskih poligona, 14 bazena od čega 5 zatvorenih i 9 otvorenih, 66 teniskih terena i 7 atletskih staza sa pratećim atletskim borilištima.[80] Sa prirodnim lepotama i sunčanim vremenom tokom skoro cele godine, teritorijalna oblast Crne Gore ima velikih potencijala za razvoj različitih oblika sportsko-rekreativnog turizma u prirodnom okruženju. Na maloj razdaljini i u kratkom vremenskom periodu pruža se mogućnost prelaska iz priobalnog područja u regija visokih planinskih masiva. Turisti se tako u istom danu mogu kupati na moru, a zatim splavariti na reci ili planinariti.[81]

U turističkoj ponudi Crne Gore nalaze se sledeći sportsko-rekreativni sadržaji i aktivnosti:

 
Igre malih zemalja Evrope 2019. u Budvi

U primorskom regionu najzastupljeniji sadržaji su ronjenje[4] i ribolov, dok su u severnom regionu najzastupljeniji planinarenje i pešačenje.[82]

Zdravstveni turizam u Crnoj Gori uredi

Zdracstveni turizam u Crnoj Gori razvija se u tri pravca: lečilišni, velnes i spa turizam. Prednosti Crne Gore, koje je čine potencijalnom destinacijom za razvoj zdravstvenog turizma su

  • velika prirodna raznolikost na malom prostoru i mogućnost boravka na plaži i planinama u jednom danu,
  • kvalifikovan kadar,
  • sigurna destinacija,
  • niže cene usluga u odnosu na konkurentske zemlje članice Evropske unije,
  • razlika u nadmorskoj visini,
  • očuvana sredina, vazduh i voda,
  • veliki broj prirodnih atrakcija (plaže, kanjoni, pećine, planine) i manifestacija,
  • autentična, tradicionalna kuhinja,
  • pet nacionalnih parkova koji zauzimaju više od 10% teritorije Crne Gore,
  • bogato kulturno-istorijsko i religijsko nasleđe.[83]

Igalo uredi

 
Institut „Dr Simo Milošević”

Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi, prirodnim faktorima, izvorima mineralne vode „Igaljka” i lekovitom blatu Igalo je postalo poznato lečilište. Institut Igalo je najveća i najpoznatija institucija za multidisciplinarno banjsko liečenje na Mediteranu. Začetnik je moderne fizikalne i preventivne medicine, rehabilitacije, talasoterapije i velnesa i postao je jedan od glavnih međunarodnih centara za rehabilitaciju dece, odraslih i starih osoba.

Prirodna bogatstva koja su omogućila da Igalo postane centar zdravstvenog turizma ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, su mineralna voda i lekovito blato. Blizu ušća reke Sutorine u more, uz samu morsku obalu, nalazi se više izvora mineralne vode. Prema nemačkoj klasifikaciji, igalska mineralna voda spada u grupu natrijum-hloridnih voda. U svom sastavu voda ima najviše natrijum-hlorida, hidrokarbonata, sulfata, kalcijuma, magnezijuma i drugih sastojaka i može se koristiti kod raznih oboljenja. Lekovito morsko blato je najveći potencijal Igala. Zahvaljujući ovom prirodnom bogatstvu Igalo se razvilo u najveće peloidno lečilište u nekadašnjoj bivšoj Jugoslaviji i jedno je od najvećih u Evropi. Terapijska primena ovog ljekovitog blata je dosta široka a bazira se na njegovim osnovnim karakteristikama.

Najpoznatije ustanove u Igalu koje predstavljaju potencijal za zdravstveni turizam su zdravstveni kompleks Institut „Dr Simo Milošević”, Hotel Centar „Igalo” i Mediteranski Zdravstveni Centar „Igalo Spa”.[84]

Ostale značajne institucije uredi

 
Prčanj
  • Osnovna bolnica u Meljinama (Opština Herceg Novi),[83]
  • Specijalna bolnica „Brezovik” (Brezovik, Opština Nikšić), referentna ustanova u Crnoj Gori u oblasti pulmologije. Osnovana je 1951. godine prevashodno za lečenje pacijenata obolelih od tuberkuloze, a danas je specijalizovana, savremeno opremljena zdravstvena ustanova, koja ispunjava sve standarde dijagnostike i lečenja pacijenata sa problemima plućne etiologije.[85]
  • Institut „Vrmac” u Prčanju, gradu 8 km udaljenom od Kotora, koji je proglašen za prirodno klimatsko lečilište odlukom kraljevske vlade 1920. godine. Isparenja eteričnih materija mediteranske vegetacije, pomešana sa isparenjima morske vode obogaćuju atmosferu mineralima i jonima čije je pozitivno dejstvo na respiratorni sistem medicinski potvrđeno. Morska voda u zalivu je svrstana u I i II kategoriju čistoće. Srednja godišnja temperatura vazduha u Prčnju iznosi 15,2 °C. Institut se nalazi između Prčanja i Stoliva, na samoj obali mora, u podnožju brda Vrmac. Udaljen je 12 km od Aerodroma Tivat, a 4 km od trajekta Lepetani-Kamenari. Na 10 m od instituta pruža se 1 km dugačka plaža. Institut "Vrmac" je ustanova zdravstveno-turističkog karaktera. U okviru insitituta postoji medicinski program, dijagnostika i terapije.[84]

Kulturni turizam u Crnoj Gori uredi

 
Si Dens festival 2015. na plaži Jaz

Cela Crna Gora je povoljnotle za kulturni turizam, koji pored materijalne baštine obuhvata i nematerijalno i prirodno nasleđe. Crna Gora je još 1948. godine donela Zakon o zaštiti kulturne i prirodne baštine. U nekim regionima je više, a u drugima manje razvijen ovaj vid turizma, ali je primer grada u kome je kulturni turizam u potpunosti razvijen jedino Kotor. Veliki broj kruzera koji obilaze Mediteran svraća u ovaj grad isključivo radi posete kulturnih dobara. Kotor se godinama nalazi među pet najpopularnijih kruzing luka u istočnom Mediteranu, zajedno sa Dubrovnikom, Venecijom, Santorinijem i Rodosom.[11] U ostalim crnogorskim gradovima ovaj vid turizma je još u razvoju.[86]

Značajni elemenat kulturnog turizma u Crnoj gori svakako čine muzički festivali. Među najpoznatijima su:

Verski turizam u Crnoj Gori uredi

 
Manastir Đurđevi stupovi
 
Manastir Morača

Crna Gora je jedna od najposjećenijih verskih destinacija u regionu. Zahvaljujući bogatoj istoriji, širom zemlje nalaze se brojni manastiri, crkve, džamije i katedrale.[10] Među najpoznatijim i najposećenijim verskim objektima nalaze se:

Najznačajniji pravoslavni verski objekti uredi

Najznačajniji katolički verski objekti uredi

 
Katedrala Svetog Tripuna u Kotoru
  • Katedrala Svetog Tripuna u Kotoru, u samom centru Starog grada, podignuta je 1166 godine. Jedna je od od starijih katedrala u Evropi. Freske kojima je katedrala oslikana datiraju iz 14. veka. U ovoj katedrali, u kovčegu od srebrne oplate, počivaju mošti svetog Tripuna, zaštitnika grada Kotora.
  • Crkva Gospe od Škrpjela, na istoimenom ostrvu u Bokokotorskom zalivu, naspram Perasta. Podignuta je 1630 godine, na veštačkom ostrvu koje su sagradili peraški ribari. Po legendi ovi ribari su nakon brodoloma pronašli na morskoj hridi ikonu Svete Bogorodice sa Hristom i zavetovali se da će na tom mestu sagraditi crkvu koja će biti posvećena ikoni Bogorodice, zaštitnice mornara i ribara.
  • Crkva Svetog Nikole u Kotoru, sagrađena 1909. godine.[90]
 
Husein-pašina džamija

Najznačajniji muslimanski verski objekti uredi

  • Husein-pašina džamija u centru Pljevalja, izgrađena u periodu između 1573. i 1594. godine, zaslugom Husein-paše Boljanića. Minaret džamije visok je 42 metra. Minaret na južnoj strani je nakon udara groma 1911. godine prezidan u vitkiji i viši, i danas je jedan od najviših minareta na Balkanu. Među knjigama i rukopisima u džamiji nalazi se i rukopisna knjiga Kurana koja je pisana arapskim pismom za koju se veruje da potiče iz 18. veka.
  • Stara džamija u Plavu, u okviru nekadašnjeg starog grada, najstarija je građevina u Plavu. Sagrađena 1471. godine, odmah po dolasku Turaka u ovaj kraj.
  • Skender Čauševa džamija, izgrađena tokom 15. veka. Danas je jedina aktivna džamija u Podgorici. U njoj je sedište Mesihata Islamske zajednice Crne Gore i drugih važnih islamskih institucija. Kako je uništavana u brojnim bombardovanjima i ratnim razaranja, njen prvobitni izgled nije poznat.[90]

Kruzing i nautički turizam uredi

Zahvaljujući svom velikom kulturno-istorijskom blagu Kotor se našao među 5 najpopularnijih kruzing luka u istočnom Mediteranu.[11] Prvi nautički turisti na jahtama počinju da svraćaju u Kotorsku luku početkom 70-ih godina 20. veka, a za njima stižu i prvi veći brodovi za krstarenje,[91] Od početka 21. veka broj kruzera koji pristaju u Kotor i broj turista na njima u stalnom je porastu,[92] a kruzeri počinju da pristaju i u luku Bar. Slično je i sa turistima na privatnim jahtama.[93]

 
Kruzer u Bokokotorskom zalivu

Grafički prikaz razvoja kruzing turizma u Kotoru u periodu 2003—2015 godine:

 
Dva kruzera u zalivu
Kruzer Majestic Princess napušta Bokokotorski zaliv
 
Krstarenje Bokom
 
Marina Porto Montenegro u Tivtu
Godina Broj brodova pristalih u Kotorsku luku Broj gostiju prispelih kruzerima u Kotor
2003 oko 50 oko 40.000
2004 oko 70 oko 20.000
2005 oko 150 oko 40.000
2006 oko 155 oko 40.000
2007 oko 175 oko 50.000
2008 oko 230 oko 50.000
2009 oko 260 oko 75.000
2010 oko 310 oko 150.000
2011 oko 320 oko 190.000
2012 oko 340 oko 250.000
2013 oko 380 oko 320.000
2014 oko 350 oko 310.000
2015 oko 400 oko 440.000
Godina Broj jahti pristalih u Kotorsku marinu Broj putnika prispelih na jahtama u Kotor
2003 oko 600 oko 2.500
2004 oko 750 oko 2.000
2005 oko 780 oko 3.000
2006 oko 1.000 oko 4.500
2007 oko 1.200 oko 6.000
2008 oko 1.100 oko 6.000
2009 oko 1.100 oko 5.000
2010 oko 1.100 oko 5.000
2011 oko 1.200 oko 6.000
2012 oko 1.450 oko 6.000
2013 oko 1.500 oko 6.500
2014 oko 1.600 oko 7.500
2015 oko 1.550 oko 7.000

Posebnu atrakciju predstavljaju jednodnevna krstarenja bokokotorskim zalivom, koje se organizuju od početka maja do kraja septembra. Krstarenje počinje u tivatskoj luci Pine. Plovidba počinje pored ostrva Sveti Marko i Ostrva cveća, primorskih naselja Krašića i Rosa i poluostrva Luštica. Pauzu pravi na čuvenoj plaži Žanjice, tokom koje se obilazi Plava špilja. Dalje se plovi pored ostrva Mamula i poluostrva Prevlaka do Herceg Novog, gde se pravi pauza za razgledanje grada. Plovidba se nastavlja pored Zelenike, Kumbora, Bijele, do ostrva Gospa od škrpjele, preko puta Perasta. Ovde se ponovo pravi pauza za razgledanje crkvice, a posle pauze nastavlja se za Kotor, koji je i završna destinacija ovog krstarenja.

U ponudi crnogorskog kruzing turizma nalazi se i usluga iznajmljivanja brodova.[94]

Luke i Marine u Crnoj Gori uredi

U Crnoj Gori postoje tri luke i veliki broj marina, osposobljenih da prime i veće turističke jahte. Najveća luka je Luka Bar na jugu, a ostale dve, Luka Kotor i Luka Zelenika (u blizini Herceg Novog) locirane su u Bokokotorskom zalivu. Tokom letnje turističke sezone u Luku Kotor dolazi veliki broj turističkih brodova — kruzera najpoznatijih kompanija. Među bolje opremljene marine svrstavaju se one u Ulcinju, Baru, Budvi, Tivtu, Kotoru, Zeleniki i Herceg Novom.[95]

Napomene uredi

  1. ^ Staza ka najvišem vrhu Orjena se inače smatra najstarijom uređenom planinarskom stazom u Crnoj Gori, a sagrađena je krajem 19. veka, kako bi se udovoljilo želji austrougarskog prestolonaslednika Rudolfa da se popne na vrh Orjena.[5]
  2. ^ U novijem periodu tradicija održavanja Karnevala prekinuta je samo tokom Drugog svetskog rata, da bi bila obnovljena 60-tih godina 20. veka.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e „Turizam”. Zvanični sajt Crne Gore. Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije. Arhivirano iz originala 06. 05. 2020. g. Pristupljeno 27. 6. 2018. 
  2. ^ a b v g d „Turizam u Crnoj Gori”. Visit Montenegro. Pristupljeno 27. 6. 2018. 
  3. ^ „Početna strana”. Zvanična prezentacija. Nacionalni parkovi Crne Gore. Arhivirano iz originala 27. 06. 2018. g. Pristupljeno 27. 6. 2018. 
  4. ^ a b v „Herceg Novi Turizam - rekreacija”. Visit Montenegro. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  5. ^ a b Popović, Predrag. „Veliki (Zubački) kabao 1.894 mnm - Orjen (najviši vrh)”. Vrhovi Crne Gore. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  6. ^ a b v „Herceg Novi Turizam - hoteli”. Visit Montenegro. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  7. ^ nekretnina.me (2020-03-21). „Sotheby’s International Realty opens office in Porto Montenegro”. nekretnina.me (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-08. 
  8. ^ „SPORTSKI TURIZAM – CRNA GORA IMA JAK ADUT U RUKAMA”. Udruženje sportski novinara Crne Gore. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  9. ^ „Kulturni turizam važan segment promocije Crne Gore”. Cafe del Montenegro. 26. 1. 2018. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  10. ^ a b v g „Vjerski turizam : Manastir Ostrog”. Travel Montenegro. Arhivirano iz originala 22. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  11. ^ a b v g „Luka Kotor druga najpopularnija luka u Istočnom Mediteranu”. Zvanična prezentacija. Luka Kotor. Pristupljeno 6. 8. 2018. 
  12. ^ a b „Regije i gradovi”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  13. ^ Crna Gora u brojkama (PDF). Zavod za statistiku Crne Gore. 2008. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 8. 2011. g. 
  14. ^ a b „Herceg Novi Turizam - plaže”. Visit Montenegro. Pristupljeno 15. 7. 2018. 
  15. ^ a b „Herceg Novi Turizam - crkve”. Visit Montenegro. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  16. ^ „Herceg Novi Turizam - ture”. Visit Montenegro. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  17. ^ „Ostrvo Mamula - Boka Kotorska”. Putokaz. Arhivirano iz originala 23. 7. 2018. g. Pristupljeno 23. 7. 2018. 
  18. ^ „Herceg Novi Turizam - dogadjaji”. Visit Montenegro. Pristupljeno 17. 7. 2018. 
  19. ^ a b v „Kotor”. Visit Montenegro. Pristupljeno 6. 8. 2018. 
  20. ^ a b „Kotor Turizam - plaže”. Visit Montenegro. Pristupljeno 6. 8. 2018. 
  21. ^ a b v „Kotor — Rekreacija”. Visit Montenegro. Pristupljeno 10. 8. 2018. 
  22. ^ „Gradske zidine – Kotor”. Upoznaj Crnu Goru. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  23. ^ „Crkva Svete Marije Koleđate – Kotor”. Upoznaj Crnu Goru. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  24. ^ a b „Kotor — Crkve, Manastiri…”. Visit Montenegro. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  25. ^ a b „Kotor - Zabava”. Visit Montenegro. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  26. ^ „Perast”. Visit Montenegro. Pristupljeno 6. 8. 2018. 
  27. ^ „KOTORSKI KARNEVAL: Fešta za vikend”. MNE Magazin. februar 2018. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  28. ^ „Tivat - Turizam”. Visit Montenegro. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  29. ^ „Tivat - Top Ture”. Visit Montenegro. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  30. ^ „Ostrvo Cvijeća - ostrvo snova, očekivanja, problema, smeća...”. Radio DUX. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  31. ^ „Pogledajte kako će izgledati Luštica bej”. Mondo. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  32. ^ „Kako će izgledati Luštica Bay kod Tivta”. Gradnja. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  33. ^ M., M. „Solila rezervat koji osim ptica sve više posjećuju ljubitelji prirode”. BokaNews. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  34. ^ „Tivat - Crkve, Manastiri...”. Visit Montenegro. Pristupljeno 23. 8. 2018. 
  35. ^ „2. Međunarodni ljetnji karneval u Tivtu od 6. do 9.juna”. Boka News. 4. 6. 2019. Pristupljeno 14. 4. 2020. 
  36. ^ „Dolazi 300 inostranih karnevalista”. DAN. 5. 6. 2018. Pristupljeno 14. 4. 2020. 
  37. ^ „Budvanska rivijera”. Boka turist. Arhivirano iz originala 23. 11. 2019. g. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  38. ^ „Plaža Jaz svojom ljepotom osvaja srca turista”. portal Radio Televizije Budva. Radio Televizija Budva doo. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  39. ^ „PLAŽA”. Zvanična prezentacija. Hotel Poseidon. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  40. ^ „Sea Dance je najbolji evropski festival srednje veličine”. Vijesti.me. Arhivirano iz originala 17. 06. 2015. g. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  41. ^ „Sea Dance Festival”. Zvanični veb-sajt. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  42. ^ „Manifestacije i programi zabavnog i sportskog karaktera”. Zvanična prezentacija. Opština Budva. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  43. ^ „Grad Teatar Budva”. Zvanični veb-sajt. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  44. ^ „Manifestacije i festivali”. Visit Montenegro. BritishDotCom ltd. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  45. ^ „Ulcinjska rivijera”. Bokaturist. Arhivirano iz originala 24. 11. 2019. g. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  46. ^ „ULCINJSKA RIVIJERA”. Ponte Travel Beograd. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  47. ^ „Ulcinjska solana”. Zvanični veb-sajt. Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  48. ^ a b „Centralni region”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  49. ^ „Krug oko Korita”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  50. ^ „Lednička jezera”. Zvanični njeb-sajt. Turistička Organizacija Podgorica. Arhivirano iz originala 03. 12. 2020. g. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  51. ^ „Muzička akademija”. Zvanični veb-sajt. Univerzitet Crne Gore. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  52. ^ „Fakultet likovnih umjetnosti”. Zvanični veb-sajt. Univerzitet Crne Gore. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  53. ^ „Fakultet dramskih umjetnosti”. Zvanični veb-sajt. Univerzitet Crne Gore. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  54. ^ „Njeguška trpeza”. Dan. 6. 9. 2019. Pristupljeno 6. 4. 2020. 
  55. ^ Martinović, Jovan J. (14. 10. 2017). „Kotorske kanice (serpentine)”. Boka News. Pristupljeno 16. 12. 2019. 
  56. ^ Milović, Vesko. „Stari putevi u Crnoj Gori – Cetinje-Njeguši-Kotor”. Montenegrina. Pristupljeno 16. 12. 2019. 
  57. ^ „Nacionalni park Lovćen”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  58. ^ „Nacionalni park Lovćen”. getbybus.com. Pristupljeno 16. 4. 2020. 
  59. ^ „Izlet na Lovćen”. Dan. 20. 9. 2017. Pristupljeno 16. 4. 2020. 
  60. ^ „Crna Gora u Brojkama - Zavod za statistiku Crne Gore”. Arhivirano iz originala 26. 5. 2007. g. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  61. ^ „Flora i fauna Skadarskog jezera”. Visit Montenegro. BritishDotCom ltd. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  62. ^ „Nacionalni park Skadarsko jezero”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Arhivirano iz originala 04. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  63. ^ „SKADARSKO JEZERO”. skadar-lake.blogspot.com. Pristupljeno 16. 4. 2020. 
  64. ^ Dan krapa” na Plavnici”. Zvanični veb-sajt. Glavni Grad Podgorica. Arhivirano iz originala 29. 12. 2019. g. Pristupljeno 4. 4. 2020. 
  65. ^ „Kanjon Nevidio”. Durmitor.wordpress.com. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  66. ^ „Sjeverni region”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  67. ^ „Nacionalni park Durmitor”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  68. ^ „Skijališta”. Zvanična prezentacija. TURISTIČKA ORGANIZACIJA ŽABLJAK. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  69. ^ „RAFTING PONUDA”. tara-rafting.info. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  70. ^ „Susret sa ribom „od hiljadu zabačaja. Dan. 6. 1. 2020. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  71. ^ „AKTIVNOSTI”. Zvanična prezentacija. TURISTIČKA ORGANIZACIJA ŽABLJAK. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  72. ^ „Ostale aktivnosti”. Zvanična prezentacija. TURISTIČKA ORGANIZACIJA ŽABLJAK. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  73. ^ a b v „Doživite nezaboravni odmor u netaknutoj prirodi Durmitora”. BLIC. 26. 6. 2019. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  74. ^ „Seoski turizam Durmitor Žabljak”. panacomp.net. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  75. ^ „Recept star 100 godina: Kako se pravi dobar pljevaljski sir?”. Cafe del Montenegro. 27. 5. 2017. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  76. ^ „Prvi svjetski atlas hrane: Uvršteno 10 jela iz Crne Gore”. kodex.me. Pristupljeno 5. 12. 2019. 
  77. ^ „Nacionalni park Biogradska gora”. Zvanični sajt turizma Crne Gore. montenegro travel. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  78. ^ „NACIONALNI PARK PROKLETIJE”. PARKOVI DINARIDA. Arhivirano iz originala 06. 01. 2021. g. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  79. ^ „SPORTSKI TURIZAM – CRNA GORA IMA JAK ADUT U RUKAMA”. Zvanični veb-sajt. Udruženje sportski novinara Crne Gore. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  80. ^ Rajak 2014, str. 44
  81. ^ Rajak 2014, str. 46
  82. ^ Rajak 2014, str. 52-53
  83. ^ a b „Perspektive zdravstvenog turizma u Crnoj Gori”. medicalcg.me. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  84. ^ a b „Zdravstveni turizam”. booking.me. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  85. ^ „O nama”. Zvanična prezentacija. Specijalna bolnica za plućne bolesti „Dr Jovan Bulajić“ Brezovik. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  86. ^ Staničić, Aleksandra; Krgović, Radmila (14. 3. 2016). „Stepen razvoja i trenutno stanje kulturnog turizma u Crnoj Gori”. Magazin Renome. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  87. ^ Otkazan festival „Pjesma Mediterana“; MTS Mondo, 16. maj 2011.
  88. ^ „O nama”. Zvanična prezentacija. Lake Fest. Arhivirano iz originala 30. 12. 2019. g. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  89. ^ „Sea Rock Festival – Montenegro”. Meanderbug. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  90. ^ a b v „Vjerski turizam”. booking.me. Pristupljeno 17. 4. 2020. 
  91. ^ „Istorijat”. Zvanična prezentacija. Luka Kotor. Pristupljeno 13. 8. 2018. 
  92. ^ „Statistički podaci”. Zvanična prezentacija. Luka Kotor. Pristupljeno 13. 8. 2018. 
  93. ^ „Statistika”. Zvanična prezentacija. Luka Kotor. Pristupljeno 14. 8. 2018. 
  94. ^ „Jednodnevno krstarenje Bokom”. Montengro Cruising. Pristupljeno 18. 4. 2020. 
  95. ^ „Luke i marine u Crnoj Gori”. Visit Montenegro. Pristupljeno 14. 8. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi