Википедија

Turkijski jezici

„Turski jezici” preusmerava ovde. Ne poistovećivati sa Turski jezik.

Turkijski jezici (turski jezici ili turskotatarski jezici[2]), jezička su porodica od najmanje 35[3] jezika, koje govore turkijski narodi od jugoistočne Evrope i Sredozemlja do Sibira i zapadne Kine, a bilo je prijedloga da je dio altajske makroporodice jezika.[4][5]

turkijski jezici
turski jezici
turskotatarski jezici
Geografska rasprostranjenostcentralna Azija, severna Azija, jugozapadna Azija, istočna Evropa i jugoistočna Evropa
Jezička klasifikacijajedna od svetskih primarnih jezičkih porodica (prema nekim izvorima deo je altajske makroporodice jezika)
  • turkijski jezici
Prajezikpraturkijski jezik
Podpodela
ISO 639-5trk
Glotologturk1311[1]
{{{mapalt}}}
Geografska rasprostranjenost različitih grupa turkijskih jezika:
  Kipčački jezici
  Ogurski jezici
  Oguski jezici
  Argujski jezik
  Karlučki jezici
  Sibirski jezici

Turskijske jezike govori oko 170 miliona ljudi kao maternji jezik, a ukupan broj govornika turkijskih jezika, uključujući one koji ih govore kao drugi jezik, je preko 200 miliona.[6][7][8] Turkijski jezik sa najvećim brojem govornika je turski jezik, koji se govori većinom u Anadoliji i dijelom na Balkanskom poluostrvu, dok turski kao maternji jezik govori oko 40% govornika turkijskih jezika.[5]

Osobina turkijskih jezika je samoglasnička harmonija, aglutinacija, kao i nedostatak gramatičkog roda.[5]

Pridev turski se odnosi na narod Turke i njihov jezik, dok se turkijski odnosi na širu grupu srodnih naroda i jezika.

Turkijski jezici se mnogo ne razlikuju, tako da postoji određen stepen razumevanja među svim govornicima. Često su granice između jezika više političke nego lingvističke prirode.

Ovi jezici su rasprostranjeni u jugoistočnoj Evropi, zapadnoj, centralnoj i severnoj Aziji – od Balkana do Kine. Kroz imigrantske zajednice, turkijski jezici su prisutni u centralnoj i zapadnoj Evropi.

Klasifikacija uredi

 
  Rasprostranjenost turkijskih jezika među drugim svetskim jezičkim porodicama
 
Broj (procenat) govornika jezika iz turkijske jezičke porodice

Turkijski jezici:[9]

Najvažniji turkijski jezici uredi

Tri najrasprostranjenija turkijska jezika su:

Ostali veći turkijski jezici:

Srodnost sa drugim porodicama jezika uredi

Turkijski jezici imaju određenih sličnosti sa mongolskim, tunguskim, korejskim i japanskim jezicima. Zbog ovih sličnosti neki lingvisti su predlagali hipotezu o postojanju altajske makroporodice jezika, ali danas ovu hipotezu odbacuje većina lingvista.[10][11] Takođe su zbog sličnosti „altajskih jezika” sa uralskim jezicima, ovi jezici smatrani delom hipotetičke uralsko-altajske makroporodice jezika.[12][13][14] Međutim, ni za jednu od ovih hipoteza ne postoji dovoljno dokaza, a danas se postojanje sličnosti između ovih jezika objašnjava postojanjem dugotrajnog kontakta između njih.

Osnovne reči u turkijskim jezicima uredi

Srpski Staroturski Turski Azerski Turkmenski Tatarski Kazahski Uzbečki Ujgurski
majka ana anne/ana ana änä ana ana ona ana
ruka qol kol qol kol qul qol qo'l kol
ulica yol yol jol ýol yul jol yo'l yol
zemlja torpaq toprak torpaq topraq tufraq topıraq tuproq tupraq
krv qan kan qan gan qan qan qon qan
pepeo kül kül kül kül köl kül kul kül
voda su su su suw su suw suv su
belo ağ ak ağ ak aq aq oq aq
crno qara kara qara garä qara qara qora qara
crveno qızıl kızıl qızıl gyzyl qızıl qızıl qizil qizil
plavo göy gök göy gök kük kök ko'k kök

Opšte karakteristike uredi

  • Repertoar od 20–30 suglasnika, 8 samoglasnika, jednostavna struktura reči bez nagomilavanja suglasnika
  • Neki turkijski jezici (Turkmenski, Jakutski) razlikuju dužine vokala
  • Samoglasnička harmonija u govornom i (obično) u pisanom jeziku
  • Aglutinativna tvorba reči i deklinacija koja se postiže dodavanjem sufiksa
  • Pridevi se ne dekliniraju
  • Ne postoje oblici za množinu
  • Odsustvo člana
  • Odsustvo gramatičkog roda
  • Red reči je subjekat-objekat-glagol

Reference uredi

  1. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Turkic”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  2. ^ dr Slobodan Zečević. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knj. 36: Bulletin du Musée Ethnographique de Belgrade. Etnografski muzej u Beogradu. str. 22. ISSN 0350-0322. 
  3. ^ Dybo A.V., "Chronology of Türkic languages and linguistic contacts of early Türks", Moskow, 2007, p. 766, [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. mart 2005) (In Russian)
  4. ^ Gordon, Raymond G. (2005). „Ethnologue: Languages of the World, Fifteenth edition. Language Family Trees – Altaic”. Pristupljeno 18. 3. 2007. 
  5. ^ a b v Katzner, Kenneth (mart 2002). Languages of the World, Third Edition. Routledge, an imprint of Taylor & Francis Books Ltd. ISBN 978-0-415-25004-7. 
  6. ^ Brigitte Moser, Michael Wilhelm Weithmann, Landeskunde Türkei: Geschichte, Gesellschaft und Kultur, Buske Publishing, 2008, pp. 173
  7. ^ Deutsches Orient-Institut, Orient, Vol. 41, Alfred Röper Publushing, 2000, pp. 611
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 1. 2014. g. Pristupljeno 25. 7. 2015. 
  9. ^ Johanson, Lars (1998), "The History of Turkic"
  10. ^ Vovin, Alexander. “The End of the Altaic Controversy In Memory of Gerhard Doerfer.” Central Asiatic Journal, vol. 49, no. 1, 2005, pp. 71–132.
  11. ^ Georg, Stefan, et al. “Telling General Linguists about Altaic.” Journal of Linguistics, vol. 35, no. 1, 1999, pp. 65–98.
  12. ^ Sinor 1988, str. 710
  13. ^ George van DRIEM: Handbuch der Orientalistik. Volume 1 Part 10. BRILL 2001. Page 336
  14. ^ M. A. Castrén, Nordische Reisen und Forschungen. V, St.-Petersburg, 1849

Literatura uredi

  • Katzner, Kenneth (mart 2002). Languages of the World, Third Edition. Routledge, an imprint of Taylor & Francis Books Ltd. ISBN 978-0-415-25004-7. 
  • Johanson, Lars. (1998). „The History of Turkic”. Ur.: Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes. The Turkic Languages. London, New York: Routledge. str. 81—125. Arhivirano iz originala 08. 04. 2011. g. Pristupljeno 11. 11. 2016. 
  • Akhatov G. Kh. 1960. "About the stress in the language of the Siberian Tatars in connection with the stress of modern Tatar literary language" .- Sat *"Problems of Turkic and the history of Russian Oriental Studies." Kazan. (jezik: ruski)
  • Akhatov G.Kh. 1963. "Dialect West Siberian Tatars" (monograph). Ufa. (jezik: ruski)
  • Baskakov, N.A. 1962, 1969. Introduction to the study of the Turkic languages. Moscow. (jezik: ruski)
  • Boeschoten, Hendrik & Lars Johanson. 2006. Turkic languages in contact. Turcologica, Bd. 61. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-05212-0
  • Clausen, Gerard. 1972. An etymological dictionary of pre-thirteenth-century Turkish. Oxford: Oxford University Press.
  • Deny, Jean et al. 1959–1964. Philologiae Turcicae Fundamenta. Wiesbaden: Harrassowitz.
  • Dolatkhah, Sohrab. 2016. Parlons qashqay. In: collection "parlons". Paris: L'Harmattan.
  • Dolatkhah, Sohrab. 2016. Le qashqay: langue turcique d'Iran. CreateSpace Independent Publishing Platform (online).
  • Dolatkhah, Sohrab. 2015. Qashqay Folktales. CreateSpace Independent Publishing Platform (online).
  • Johanson, Lars & Éva Agnes Csató (ed.). 1998. The Turkic languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
  • Johanson, Lars. 1998. "The history of Turkic." In: Johanson & Csató, pp. 81–125.[2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. април 2011)
  • Johanson, Lars. 1998. "Turkic languages." In: Encyclopædia Britannica. CD 98. Encyclopædia Britannica Online, 5 sept. 2007.[3]
  • Menges, K. H. 1968. The Turkic languages and peoples: An introduction to Turkic studies. Wiesbaden: Harrassowitz.
  • Öztopçu, Kurtuluş. 1996. Dictionary of the Turkic languages: English, Azerbaijani, Kazakh, Kyrgyz, Tatar, Turkish, Turkmen, Uighur, Uzbek. London: Routledge. ISBN 0-415-14198-2
  • Samoilovich, A. N. 1922. Some additions to the classification of the Turkish languages. Petrograd.
  • Schönig, Claus. 1997–1998. "A new attempt to classify the Turkic languages I-III." Turkic Languages 1:1.117–133, 1:2.262–277, 2:1.130–151.
  • Starostin, Sergei A., Anna V. Dybo, and Oleg A. Mudrak. 2003. Etymological Dictionary of the Altaic Languages. Leiden: Brill. ISBN 90-04-13153-1
  • Voegelin, C.F. & F.M. Voegelin. 1977. Classification and index of the World's languages. New York: Elsevier.

Spoljašnje veze uredi

 
Turkijski jezici na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Туркијски_језици&oldid=27681643”