Ubodina ili ubodna rana (lat. vulnus punctum) jeste vrsta rane nastala penetracijom šiljka mehaničkog oruđa (npr nož, šilo, šrafciger, ekser, i dr.) ili šiljatih delova objekata (npr mašina, uređaja, vozila, drveta itd).[1]

Ubodina
lat Vulnus punctum
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10T14.0-T14.1
MKB-9-CM872-893

Epidemiologija uredi

Ubodi nožem i drugim šiljatim mehaničkim oruđem danas su uobičajeni među bandama i u zatvorima jer su noževi jeftini, a šiljati predmeti se lako nabave (ili proizvedu), i mogu se sakriti i relativno su efikasni.

Samo u 2013. godini dogodilo se oko 8 miliona uboda nožem.[2]

Istorija uredi

 
Ubistvo Gaja Julija Cezara, nanošenjem smrtonosne ubodine nožem.

Ubodi nožem ili bodežom su bili uobičajeni tokom čitave ljudske istorije i bili su sredstvo korišćeno za ubistvo brojnih istaknutih istorijskih ličnosti, kao što su drugi kalif Omar[3] i rimski diktator Gaj Julije Cezar[4] i car Kaligula.[5]

 
Sepuku: zadavanje smrtonosnih rana, ubodom bodeža u levu donju stranu trbuha i paranjem u desnu stranu, nakon čega bi mu pomagač odsekao glavu.

U Japanu, istorijska praksa namernog uboda nožem u ritualnom samoubistvu poznata je kao sepuku (kolokvijalno hara-kiri, bukvalno „sečenje po trbuhu“ jer podrazumeva rezanje prednjeg zida trbuha).[6] U globalu, sepuku se i nije sastojao u doslovnom samoubistvu, već u zadavanju smrtonosnih rana, ubodom bodeža u levu donju stranu trbuha i paranjem u desnu stranu, nakon čega bi mu pomagač odsekao glavu (koja je po pravilima morala ostati visiti na jednom komadiću kože).[6]

Sudskomedicinske karakteristike uredi

  • Kod ove vrste rane sila deluje na manjem prostoru (za razliku od sekotine), što omogućava lakše prodiranje oruđa u dubinu
     
    Oružje za ubistvo (nož), dokazi i fotografije iz slučaja ubistva (uboda nožem) u Trondheajmu, Norveška 1928. Iz Norveškog nacionalnog muzeja pravde u Trondhejmu, Norveška, javni muzej koji izlaže artefakte iz krivičnog pravosuđa u zemlji i istorije sprovođenja zakona.
    tkiva.
  • Zato kod ubodine postoji nesrazmera između malog otvora i dugačkog prostora rane.
  • Oblik otvora ubodine, zavisi od pravca delovanja oruđa u odnosu na elastična vlakna kože. Ako je pravac dejstva isti kao pravac pružanja elastičnih vlakana, ivice će se dodirivati; ako su vlakna poprečno presečena, one će zjapiti, za razliku od njihovog kosog presecanja, kada će otvor biti asimetričan.
  • Veličina otvora rane zavisi ne samo od poprečnog preseka oruđa već i od elastičnosti vlakana tkiva u koji ono prodire (može biti za nekoliko milimetara kraći ili duži)
  • Ivice ulaznog otvora rane i strane su obično glatke, ravne, nenagnječene i bez krvnog podliva.[1]
  • Zavisno od vrste oruđa otvor rane može biti;
  • ovalan,
  • kružan,
  • trouglast itd.

Probodina i zabodina uredi

  • Ako ubodina, sem ulaznog otvora ima i izlazni otvor (npr ubodina koja zahvata celu debljinu butine) onda se takva rana naziva probodina.[1]
  • Ako je ubodina bez izlaznog otvora, tako da prodor odnosno ubodina završava u tkivu (npr ubodina trbuha čiji se kanal slepo završava u jetri), onda takvu ubodinu nazivamo zabodina.[1]

Vrste šiljatog oruđa-oružja uredi

Posledice uredi

Terapija uredi

Ubodina se kao i ostale rane leči na jedan od sledećih načina:[7]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g „UBODINA • LekarInfo 2022” (na jeziku: srpski). 2019-08-24. Pristupljeno 2022-03-13. 
  2. ^ Vos, Theo; et al. (2015). „Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 301 acute and chronic diseases and injuries in 188 countries, 1990–2013: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013”. The Lancet. 386 (9995): 743—800. PMC 4561509 . PMID 26063472. doi:10.1016/s0140-6736(15)60692-4. .
  3. ^ Ahmed, Nazeer (2001). Islam in Global History: From the Death of Prophet Muhammad to the First World War. American Institute of Islamic History and Culture. стр. 34. ISBN 978-0-7388-5963-7.
  4. ^ Suetonius (2004). Lives of the Caesars. Barnes and Noble Library of Essential Reading Series. Translated by J. C. Rolfe. Barnes & Noble. str. 258. ISBN 9780760757581.
  5. ^ Barrett, Anthony A. (2002-01-04). Caligula: The Corruption of Power (на језику: енглески). Routledge. ISBN 978-1-134-60988-8. 
  6. ^ а б „The Deadly Ritual of Seppuku | Samurai Weapons”. archive.ph. 2013-01-12. Архивирано из оригинала 12. 01. 2013. г. Приступљено 2022-03-13. 
  7. ^ Smrke D. Klinične smernice za zdravljenje akutnih in kroničnih ran. In: Repše S., Tršinar B. editor: Kirurgija. Ljubljana: Sledi, 2003; 132-6
  8. ^ D. Huljev, A. Gajić. Debridement. Acta Med Croatica, 65 (Supl. 2) (2011) 63-68
  9. ^ Fritz H. Keyser, Kurt A. Bienz Medizinische Mikrobiologie Thieme ISBN 3-13-444810-6.

Literatura uredi

  • Patologija mehaničkih povreda - sudskomedicinski značaj, Medicinska knjiga; Beograd-Zagreb 1973.
  • Medicinski leksikon. Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga. 1987. ISBN 86-311-0017-X. 

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).