Užgorodska unija (odnosno Ungvarska unija) sklopljena je 24. aprila 1646. godine u zakarpatskom gradu Užgorodu, koji je u to vreme pripadao Kraljevini Ugarskoj. U sklapanju unije učestvovala su 63 pravoslavna rusinska sveštenika koji su do tada pripadali pravoslavnoj Mukačevskoj eparhiji. Oni su tom prilikom odstupili od pravoslavlja i prihvatili katolicizam, odnosno katoličku dogmu i eklisiologiju, uz priznavanje papskog primata. Kao ustupak, ostavljena im je njihova dotadašnja istočna liturgija, kao i upotreba julijanskog kalendara, ikona i slovenskog jezika pri bogosluženju. Time je postavljen temelj za razvoj Grkokatoličke crkve među ugarskim Rusinima.

Politički aspekt uredi

Užgorodska unija (1646) je sprovedena po ugledu na raniju Brestovsku uniju (1596). Osnovni ciljevi Vatikana i habzburškog dvora ogledali su se u širenju katolicizma i potiskivanju pravoslavlja u pograničnim oblastima tadašnje severoistočne Ugarske, čime je suzbijan uticaj pravoslavne Kijevske mitropolije, pod čijom je jurisdikcijom bila i drevna Mukačevska eparhija. Uniju je prihvatio samo deo sveštenstva i naroda, dok je preostali deo ostao privržen pravoslavlju.

Vidi još uredi

Literatura uredi