Univerzalna decimalna klasifikacija

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) je internacionalni sistem bibliotečke klasifikacije. To je višejezična klasifikacijska shema za sve oblasti ljudskog znanja i veoma sofisticirana alatka za indeksiranje i pretraživanje podataka. UDK je veoma fleksibilan sistem klasifikacije za sve vrste informacija u bilo kom mediju, od klasičnih do multimedijalnih. Upotrebljava se u oko 130 zemalja širom sveta, a objavljena je u celini ili delimično na više od 40 jezika. Koristi se u bibliografskim servisima, dokumentacionim centrima i bibliotekama.

Stručno klasifikovati neku publikaciju po sistemu UDK znači veštačkim jezikom, cifarski, označiti njen sadržaj i time joj odrediti mesto u sistemu ljudskog znanja.

UDK sistemom je od njegovog stvaranja oko 1900. godine do 1992. rukovodila Međunarodna federacija za informacije i dokumentaciju - FID (The International Federation for Information and Documentation – FID) koja 1992. godine prenosi intelektualnu svojinu i odgovornost za upotrebu i razvoj UDK sistema na novoosnovani UDK Konzorcijum (UDC Consortium - UDCC) .[1][2]

Pojam klasifikacije uredi

Klasifikacija (lat. Clasifficatio - podela, raspored) označava proces razvrstavanja pojmova i predmeta na skupine, vrste, tipove, razrede itd. Prema tome, i celokupno ljudsko znanje može se klasifikovati prema određenim klasifikacionim shemama. Prvim klasifikacionim shemama u antičko doba bavili su se filozofi, a kasnije bibliotekari.

Bibliotečka klasifikacija je proces prevođenje sadržaja dokumenta sa prirodnog jezika na neki od klasifikacionih jezika i određivanje njegovog mesta u sistemu naučnih i stručnih disciplina prema odgovarajućem klasifikacionom sistemu.[3]

Istorija uredi

 
Melvil Djui

Sama pojava pisma inicirala je potrebu da se pisana dokumenta klasifikuju. Najstarija biblioteka koja je imala pojednostavljenu klasifikaciju je Asurbanipalova biblioteka u Ninivi (Mesopotamija, današnji Irak) iz 7. veka p. n. e. Građa je bila podeljena u dve osnovne grupe, tekstove o nebu i tekstove o zemlji. Kasnije klasifikacije razvrstavale su knjige na različite načine: prema zanimanjima pisaca, sadržaju, jeziku...

Francuski bibliotekar Gabrijel Node (Gabriel Naudé, 1600-1653) smatra se prvim teoretičarem organizacije biblioteka. Adaptirao je postojeći bibliotečki kataloški sistem i koristio sledeću klasifikaciju: teologija, medicina, pravo, istorija, filozofija, matematika i humanistika sa odgovarajućim potpodelama.

Značajnu novinu u klasifikovanju ljudskog znanja predstavlja decimalni sistem. Upotrebu decimalnog sistema, odnosno broja, za izražavanje pojmova prvi je predložio francuski fizičar i matematičar Andre-Mari Amper (André-Marie Ampére 1775-1836), a krajem 19. veka popularisao je Melvil Djui (Melvil Dewey, 1851-1931), američki bibliotekar, osnivač Američkog društva bibliotekara, prve bibliotekarske škole, bibliotečkog časopisa i pravila za katalogizaciju. Shemu je podelio na deset grupa koje su se decimalno delile u podgrupe, a priključio joj je i predmetni registar pojmova. Objavljena je 1876. godine na svega 42 strane, da bi 1958. Decimalna klasifikacija Melvila Djuija (Dewey Decimal Classification – DDC) doživela 16. izdanje na 2439 strana.

Veliki uticaj na dalji razvoj decimalne klasifikacije izvršila je „klasifikacije koja se širi“ Čarlsa Ejmija Katera(Charles Ammi Cutter, 1837-1903) koja se sastajala od sedam odvojenih klasifikacionih shema koje se međusobno kombinuju. Upotrebljava kombinaciju dva-tri velika slova alfabeta i skupa arapskih brojeva koji se tretiraju kao decimale.[2][3]

Univerzalna decimalna klasifikacija uredi

Decimalna klasifikacija se pokazala efikasnom i jednostavnom za korišćenje, tako da dolazi do njene šire upotrebe. Dalji iskorak u njenom razvoju načinio je belgijski advokat Pol Otle (Paul Otlet, 1868-1944) sa svojim saradnikom Anri La Fontenom (Henry La Fontaine, 1853-1943). Oni su, radeći na projektu „Univerzalni bibliografski popis“ pod okriljem Međunarodnog bibliografskog instituta u Briselu (Institut International de Bibliographie - IIB), dopunili i priširili Djuijevu klasifikaciju i uveli tablice pomoćnih brojeva po ugledu na Katerove. Njihova klasifikacija, najpre nazvana „prošireni Djui“ ili „Briselska varijanta“, objavljena je 1905. godine pod nazivom „Priručnik za univerzalni bibliografski katalog“ i predstavlja prvo izdanje Univerzalne decimalne klasifikacije (Universal Decimal Classification UDC). Sadrži glavne i pomoćne tablice i zasnovana je na upotrebi arapskih brojeva, što joj daje univerzalni karakter i mogućnost velikog broja kombinacija. Tako se mogu klasifikovati veoma složeni sadržaji kombinacijom glavnih i pomoćnih brojeva.[2][3]

Primena UDK u Jugoslaviji uredi

Za razliku od mnogih evropskih zemalja, Jugoslavija je jedna od poslednjih koja je počela sa primenom Univerzalne decimalne klasifikacije. Pre Drugog svetskog rata UDK je bila skoro nepoznata. Zna se da ju je upotrebljavala Biblioteka grada Beograda za svoj stručni katalog, zahvaljujući tadašnjoj upravnici Mariji Ilić-Agapovoj.[2]

Sistematske tablice i predmetni registar[2][3] uredi

UDK tablice se sastoje iz dva dela:

  • Sistematske tablice sastavljene od hijerarhijskih shema određenih naučnih i stručnih oblasti. Dele se na glavne i pomoćne tablice.
  • Predmetni registar u kome su svi pojmovi, navedeni u sistematskim tablicama, sređeni po alfabetskom principu.

Glavne tablice uredi

U glavnim tablicama celokupno ljudsko znanje podeljeno je na 10 klasa ili grupa:

0 Nauka i znanje uopšte. Organizacija. Računarstvo. Informacije. Dokumentacija. Bibliotekarstvo. Institucije. Publikacije
1 Filozofija. Psihologija
2 Religija. Teologija
3 Društvene nauke (sociologija, politika, privreda, pravo, vojna nauka...)
4 (upražnjena grupa)
5 Matematika i prirodne nauke (astronomija, fizika, hemija, biologija...)
6 Primenjene nauke. Medicina. Tehnika
7 Umetnost. Rekreacija. Zabava. Sport
8 Jezik. Lingvistika. Književnost
9 Geografija. Biografije. Istorija

Tablice su zasnovane na hijerarhijskom decimalnom principu, polazeći od šireg ka užem značenju. Povećanjem broja decimala, ne napušta se stručna oblast, već se dublje zalazi u određenu podoblast i precizira odgovarajuće područje koje adekvatno izražava sadržaj publikacije. Svaka grupa se može dalje deliti na 10 užih, dvocifrenih podgrupa.

Primer: grupa 5 Matematika i prirodne nauke:

50 Opšte o čistim naukama
51 Matematika
52 Astronomija. Astrofizika. Istraživanje svemira. Geodezija
53 Fizika
54 Hemija. Kristalografija. Mineralogija
55 Geologija. Meteorologija. Hidrologija
56 Paleontologija
57 Biološke nauke uopšte
58 Botanika
59 Zoologija

Dvocifrene podgrupe imaju dalje potpodele označene trocifrenim brojevima i td. Dužina UDK indeksa označava stepen detalja – što je pojam uži, to je ljegov UDK broj duži.

Pomoćne tablice (opšti i specijalni brojevi) uredi

Pomoćne tablice se koriste za osvetljavanje različitih aspekata predmeta: vremenskog, geografskog, jezičkog, formalnog i sl. One sadrže opšte i specijalne pomoćne brojeve koji se prepoznaju po karakterističnim simbolima koji im prethode.

Opšti pomoćni brojevi uredi

Opšti pomoćni brojevi mogu biti nezavisni i zavisni.

Nezavisni opšti pomoćni brojevi mogu da se priključe bilo kom UDK broju, a mogu da se koriste i samostalno. Tu spadaju opšti pomoćni brojevi za jezik, oblik, mesto, rasu i vreme. Ograničeni su okruglim zagradama ili znacima navoda, pa mogu da se dodaju, u zavisnosti od konteksta, bilo kom delu UDK broja: na početku (prefiksi), u sredini (infiksi) i na kraju (sufiksi).

Zavisni opšti pomoćni brojevi ne mogu da stoje samostalno, već moraju biti pridodati glavnom UDK broju, i to samo na kraju, kao sufiksi. Ovde spadaju opšti pomoćni brojevi za opšte karakteristike: osobine, materijale i lica i lične karakteristike.

Oznaka Opšti pomoćni brojevi Primer
(1/9) za mesto 821.163.41(71) Srpska književnost u Kanadi
’“...“ za vreme 821.163.41“19“ Srpska književnost u 20. veku
(0...) za oblik 82.0(091)(075.8) Teorija Književnosti-istorijski pregled-fakultetski udžbenik
=... za jezike =163.41 publikacija pisana na srpskom jeziku
(=...) za rasu, etničku grupu i nacionalnost 271.2(=163.41) Pravoslavlje kod Srba
-02... za osobine 003-028.31 Bukvar u smislu elementarna pismenosti
-03... za materijale 73-035.3 Plastična umetnost u drvetu
-05... za lica i lične karakteristike 616-053.2 (medicina-deca uopšte) Pedijatrija

Osim cifarskih koriste se i slovni simboli da bi se postigla željena klasifikacija. A/Z oznake za alfabetsku specifikaciju

012 Andrić, I. Bibliografija radova Ive Andrića

Specijalni (analitički) pomoćni brojevi uredi

Specijalni (analitički) pomoćni brojevi označavaju lokalne karakteristike i mogu se primeniti samo u ograničenom delu glavnih tablica, na naznačenim mestima, i to samo kao sufiksi. Postoje tri vrste specijalnih pomoćnih brojeva:

  1. Brojevi obeleženi znakom (crtica) - označavaju širu oblast i imaju analitičku funkciju (funkciju razlikovanja). Na primer, specijalni brojevi -1/-9 u grupi 82 Književnost značavaju književne oblike kao što su poezija, drama, proza i druge.
  2. Brojevi obeleženi znakom .0 (tačka nula) - označavaju užu oblast ali imaju raznovrsniju upotrebu. Na primer, u grupi 82 Književnost označavaju teoriju književnosti i književnu kritiku.
  3. Brojevi obeleženi znakom (apostrofom) - vrlo su specifični i često imaju sintetičku ili integrativnu funkciju. Na primer, u grupi 8 Jezik. Lingvistika. Književnost označavaju periode i faze u razvoju jezika i književnosti (klasični period, savremeni period, itd.)
Oznaka Tekst naslova
-1/-9 821.163.41-31 - Srpska književnost-roman
.01/.09 821.163.41.09 - Srpska književnost–književna kritika
’0/’9 821.411.21'02 - Klasična arapska književnost ; 821.411.21'06 - Savremena arapska književnost

Složeni UDK broj uredi

Pod glavnim UDK brojem smatra se svaki broj uzet sa bilo kog mesta iz glavnih sistematskih tablica. Ukoliko stoji sam, bez pratnje nekog pomoćnog broja, ili nije u kombinaciji sa nekim drugim glavnim brojem, onda je to prost UDK broj. Ukoliko ga prati neki od pomoćnih brojeva (opštih ili specijalnih) ili je u kombinaciji sa drugim glavnim brojem, onda je u pitanju složen UDK broj.

Raspored pojedinih brojeva u složenom UDK broju je veoma važan. Pri formiranju složenog broja na prvo mesto dolazi broj kojim se izražava glavni pojam, a zatim slede brojevi za mesto, vreme, oblik i jezik. Zavisni opšti pomoćni brojevi i specijalni pomoćni brojevi dolaze neposredno posle glavnog broja. Promene u redosledu povlače za sobom promene u značenju broja.

Primer:

930.85 Kulturna istorija

(497.11) Srbija

“04/14“ Srednji vek

(082) Zbornik radova

=111 Engleski jezik

  1. 930.85(497.11)“04/14“(082)=111 – insistira se na Kulturnoj istoriji jedne zemlje
  2. 930.85“04/14“(497.11)(082)=111 – insistira se na Kulturnoj istoriji Srednjeg veka

Simboli (znaci) uredi

Kombinacije glavnih i pomoćnih brojeva, spojenih u jedinstven složen UDK broj služe da u potpunosti izraze sadržinu klasifikovanog dokumenta. UDK je veštački jezik, „a kao svaki jezik, i ovaj klasifikacioni ima svoju leksiku: ona je izražena odgovarajućim grafičkim znacima koji, uz primenu gramatike ovog jezika, omogućavaju izražavanje pojmova i čitavih rečenica pomoću brojeva.“ (Dimić, M. 1984)

Za kombinovanje više glavnih brojeva, njihovo međusobno povezivanje i formiranje složene oznake UDK koriste se sledeći simboli (znaci) čije je značenje unapred utvrđeno:

Simbol Značenje Primer
+ (plus) znak nabrajanja 622+699 – Rudarstvo i metalurgija
/ (kosa crta) znak proširenja 73/76 Likovne umetnosti (sve likovne umetnosti, tj. umesto 73+74+75+76)
: (dvotačka) znak odnosa 17:7 Estetika u odnosu na umetnost ali i

7:17 Umetnost u odnosu na estetiku

(opšti odnos dva pojma koji su ravnopravni, a brojevi se mogu invertovati)

:: (dvostruka dvotačka) znak odnosa bez reciprociteta 327::911.3 Geopolitika (opšti odnos dva pojma koji su ravnopravni, ali se brojevi ne mogu invertovati.)
(apostrof) znak za sintezu ili sažimanje 546.32 Kalijum

546.267 Cijanid

546.32'267 Kalijumcijanid

[ ] (uglasta zagrada) znak odvajanja, pregrupisavanja 016 Specijalne bibliografije

821.163.41 Srpska književnost

398 Folklor u užem smislu

016:[821.163.41:398] Tematska bibliografija o srpskoj narodnoj književnosti

Osim navedenih sistematske UDK tablice koriste još neke simbole značajne za pravilno čitanje, tumačenje i snalaženje u njima.

Simbol Značenje
+ (plus) Obaveštava o novousvojenim brojevima i tekstualnim tumačenjima.
(minus) Prethodi brojevima kod kojih nije došlo do izmena ni u cifarskom ni u

tekstualnom delu.

! (uzvičnik) Obeležava brojeve koji su nisu izmenjeni u cifarskom delu, ali jesu u tekstualnom.
x (iks) Ukazuje na prestanak važenja nekog broja i odgovarajućeg teksta.
(strelica) Upućuje klasifikatora da pogleda srodne pojmove.
(znak za analogiju) Ukazuje na identičnu razradu na podgrupe u okviru različitih UDK grupa.

U novijim tablicama umesto ovog znaka navodi se tekst „deli se isto kao“.

. (tačka) Znak nema semantičku funkciju. Olakšava vizuelno sagledavanje UDK broja.

Stavlja se posle svakog trećeg decimala, ako nije drugačije naznačeno.

Reference uredi

  1. ^ UDC Consortium - Pristupljeno 7. 12. 2015.
  2. ^ a b v g d Bulajić, Vesna (2009). UDK u teoriji i praksi. 175. Beograd: Hesperiaedu. ISBN 978-86-7956-022-3. 
  3. ^ a b v g Pedagoški fakultet u Somboru: Stručna klasifikacija (predavanje) - Pristupljeno 7. 12. 2015.

Literatura uredi

  • Bulajić, Vesna (2009). UDK u teoriji i praksi. 175. Beograd: Hesperiaedu. ISBN 978-86-7956-022-3. 
  • Dimić, Miroslav (1984), „Leksika Univerzalne decimalne klasifikacije”, Bibliotekar, 1—3: 37 

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi