Ustav Kanade

Ustav Kanade (engl. Constitution of Canada; franc. La Constitution du Canada) vrhovni je zakon u Kanadi. Predstavlja skup pisanih zakona i nepisanih običaja i konvencija.

Određenje Ustava Kanade je dato u pododjeljku 52(2) Ustavnog akta 1982, gdje se kaže da se Ustav Kanade sastoji iz Akta o Kanadi 1982. (uključujući Ustavni akt 1982) i svih drugih ustavnih akata, kao i njihovih amandmana. Vrhovni sud Kanade tumači da Ustav Kanade sačinjavaju i brojni nepisani običaji i konvencije.

Ustavni akt 1867.

Glavni članak: Ustavni akt 1867.

Ustavni akt 1867. bio je zakon koji je usvojio Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, i prvobitno se nazivao Akt o Britanskoj Sjevernoj Americi 1867. (engl. British North America Act 1867). Njime je stvoren Dominion Kanada koji se sastojao od tri zasebne provincije (Kanade, Nju Bransvika i Nove Škotske) i dozvolio je drugim provincijama i teritorijama da se priključe uniji.

Ustavni akt 1867. uspostavio je i učvrstio kanadski politički sistem, koji predstavlja kombinaciju britanskog vestminsterskog modela parlamentarne monarhije i federalnog uređenja. Nakon usvajanja Ustavnog akta 1982, Akt o Britanskoj Sjevernoj Americi bio je preimenovan u Ustavni akt 1867. pod kojim imenom je i danas poznat.

Ustavni akt 1982.

Glavni članak: Ustavni akt 1982.

Ustavni akt 1982. predstavlja ustavni zakon koji je usvojio Parlament Kanade i na osnovu kojeg je ostvarena potpuna politička nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. Akt su odobrile sve kanadske provincije, osim Kvebeka. Glava V Ustavnog akta 1982. odredila je pravila na koji se način mogu praviti amandmani na Ustav Kanade. Nedostatak tih pravila je bio posljedica razmimoilaženja skoro 50 godina između federalne i provincijske vlasti, zbog čega je sve kanadske ustavne amandmane morao odobravati Parlament Ujedinjenog Kraljevstva i nakon donošenja Vestminsterskog statuta 1931.

Glava I Ustavnog akta 1982. sadrži Povelju o pravima i slobodama koja utvrđuje građanska prava i slobode svakog državljanina Kanade. Glava II garantuje prava domorodačkih naroda.

Konvencije

Postojanje nepisanog ustava je bilo potvrđeno u mišljenju Vrhovnog suda Kanade o legalnosti jednostrane secesije Kvebeka od Kanade (franc. Reference re Secession of Quebec):

„Ustav je više nego pisani tekst. Pod njim se podrazumijeva čitav globalni sistem pravila i principa kojima se reguliše ostvarivanje ustavnih ovlašćenja. Površno iščitavanje odabranih odredbi pisanih ustavnih akata u najmanju ruku može dovesti u zabludu.“

U praksi, postoji tri izvora nepisanih ustavnih zakona:

• Konvencije — one su sastavni dio Ustava, ali nisu pravno važeće. One uključuju postojanje premijera i Kabineta, činjenicu da generalni guverner Kanade skoro uvijek daje kraljevsku sankciju za sve zakone koje usvoje oba doma Parlamenta, uslov da premijer mora podnijeti ostavku ili raspisati nove izbore kada izgubi većinsku podršku u Domu komuna.
• Kraljevski prerogativi — odnose se na rezervna ovlašćenja koja posjeduje kanadski monarh, a koja su s vremenom znatno smanjena zbog postojanja parlamentarnog sistema. Prvenstveno, ovo su naredbe u Savjetu koje daju ovlašćenje kraljevskoj vlasti da proglašava rat, sklapa ugovore, izdaje pasoše, čini imenovanja, donosi regulacije, upravlja imovinom koja pripada monarhu.
• Nepisani principi — principi koji su uključeni u Ustav Kanade na osnovu odredbi iz preambule Ustavnog akta 1867. Za razliku od konvencija, oni su pravno važeći. Među prepoznatljivijim ustavnim principima su federalizam, demokratija, ustavnost, vladavina zakona i poštovanje prava manjina. Drugi principi uključuju postojanje odgovorne vlade, predstavnički sistem, sudsku nezavisnost, parlamentarnu premoć, poštovanje prava i sloboda građana itd.

Vidi još

• Ustavni akt 1982.
• Akt o Kanadi 1982.

Spoljašnje veze

• Ustavni dokumenti Kanade (jezik: engleski) (jezik: francuski)