Faruh Hormizd (persijski: فرخ‌هرمز‎) poznat i kao Hormizd V, bio je iranski princ, koji je početkom 7. veka bio jedna od vodećih ličnosti u sasanidskom Iranu. Služio je kao vojni zapovednik (spahbed) severnog Irana. Kasnije je došao u sukob s iranskim plemstvom, "podelivši resurse zemlje".[1] Kasnije ga je Sijavahš ubio u dvorskoj zaveri po nalogu Azarmidoht, nakon što joj je predložio da pokušaju da uzurpiraju sasanidski tron. Imao je dvoje dece, Rostama Farohzada i Faruhzada.

Faruh Hormizd
Novac sa predstavom Faruha Hormizda
Porodica
PotomstvoRostam Farohzad,Faruhzad
RoditeljiVinduji
DinastijaKuća Ispahbudan
kralj nad kraljevima
Period630. – 631.
PrethodnikAzarmidoht
NaslednikAzarmidoht

Pozadina uredi

Faruh Hormizd je bio član porodice Ispahbudan, jedanog od sedam partskih klanova. Bio je sin Vinduija, Bavijevog potomak, čija je sestra bila supruga Kavada I i majka Hozroja I. Faruhov otac i stric Vistam igrali su važnu ulogu u porazu Mihranida Bahrama Čobina i vraćanju Hozroja II na presto. Hozroje je, međutim, pogubio Vinduija, zbog čega se Vistam pobunio protiv njega. Pobuna Vistama trajala je od 590 / 1–596 ili 594 / 5–600, sve dok ga nije izdao jedan od njegovih generala. Nakon smrti Vistama, Faruh ga je nasledio kao spahbed severa.

Karijera uredi

Tokom kasnog vizantijsko-sasanidskog rata 602–628. godine, Faruh Hormizd i njegov sin Rostam Farozad, pobunili su se protiv Hozroja II, dozvoljavajući vizantijskom caru Irakliju da napadne Atropaten, gde je opustošio nekoliko gradova, uključujući i hram Adur Gušnasp.[2]

Godine 628. iranske feudalne porodice potajno su pobunile protiv Hozroja i pridružile se Šahrbarazu. Potom su Kavada napustile feudalne porodice Sasanidskog carstva, u koje su spadale: Kuća Ispahbudana koju su zastupali sam Faruh Hormizd, i njegova dva sina Rostam Farohzad i Faruhzad. Šahrbaraz, je bio onaj koji je zastupao porodicu Mihran. Jermenska frakciju predstavljali su Varaztirots II Bagaratuni i na kraju Kanarang.[3]

Dana 25. februara, Šeroe je zajedno sa svojim zapovednikom Aspadom Gušnaspom zauzeo Ktesifon i zatočio Hozroja II. Potom se proglasio za šaha Sasanidskog carstva i preuzeo je dinastičko ime Kavad II. Nastavio je sa uklanjanjem sve svoje braće i polubraće, uključujući naslednika Mardanšaha, koji je bio Hozrojev najdraži sin. Ubistvo sve njegove braće, "svih dobro obrazovanih, hrabrih i viteških ljudi",[4] privezalo je sasanidsku dinastiju za budućeg vladara i opisano je kao "ludo divljanje" i "nesmotreno".[5] Tri dana kasnije naredio je Mihru Hormozdu da pogubi njegovog oca. Međutim, nakon ubistva njegovog oca, Kavad je takođe ubio Mihra Hormozda.[6] Saglasnošću iranskih plemića, on je tada sklopio mir sa pobedničkim carem Iraklijem, što je omogućilo Vizantijcima da (ponovo) steknu sve svoje izgubljene teritorije, zarobljene vojnike, odštetu, zajedno sa Časnim krstom i drugim relikvijama koja su bila izgubljen u Jerusalimu 614. godine.[7]

Pad Hozroja II kulminirao je građanskim ratom koji je trajao četiri godine, pri čemu su najmoćniji pripadnici plemstva stekli potpunu autonomiju i počeli da uspostavljaju sopstvenu vlast. Takođe su nastavljena neprijateljstva između persijskih (Parsig) i partskih (Pahlav) plemićkih porodica, koja su podelila bogatstvo države.[4] Nekoliko meseci kasnije razorna kuga proširila se zapadnim sasanidskim provincijama, usmrtivši polovinu njenog stanovništva, uključujući Kavada II.[4] Nasledio ga je njegov osmogodišnji sin Ardašir III, koga je dve godine kasnije ubio ugledni iranski general Šahrbaraz, koga je za 40 dana kasnije ubio Faruh Hormizd u puču, kojim je pomogao Boran da se uzdigne na tron.[8]

Kad je Boran stupila na tron, ona je imenovala Faruha Hormizda za glavnog ministra (vuzurg framadar) carstva.[9] Potom je pokušala da donese stabilnost Iranu primenom pravde, rekonstrukcijom infrastrukture, smanjenjem poreza i kovanjem kovanica.[10] Njenu vladavinu prihvatilo je plemstvo i sveštenstvo, što očito pokazuju i njene kovanice novca u provincijama Pars, Huzestan, Medija i Abaršahr.[10][11]Pri tome nije bilo izraženo protivljenje njenom polu.[12] Međutim, nakon nekog vremena ona je svrgnuta 630. godine, a Šapur-i Šahrvaraz, sin Šahrbaraza i sestre Hozroja II, postao je šah Irana.[13] Međutim, frakcija Parsig nije prepoznala moćnog generala Piruz Hozroja. Šapur-i Šahrvaraz je tako svrgnut u korist Azarmidoht, sestre Borane.[14]

Uzurpacija i smrt uredi

Faruh Hormizd, je kako bi ojačao svoj autoritet i stvorio modus vivendi između Pahlava i Parsiga, zamolio Azarmidokt (koja je bila kandidat Parsig frakcije ) da se uda za njega.[15] Azarmidoht je, međutim, to odbila.[16] Nakon što je njegov predlog odbijen, Faruh Hormizd "više se nije sklonio sa samog trona", izjavivši "Danas sam vođa naroda i stub zemlje Irana."[16] Počeo je da kuje novac na isti način kao i monarh, posebno u Istahru u Parsu i Nahavandu u Mediji.[16] Da bi se obračunala sa Faruhom Hormizdom, Azarmidoht se navodno pridružila dinasti Mihranida i njenom članu Sijavahšu, koji je bio unuk Bahrama Čobina, poznatog vojnog zapovednika (spahbed) i nakratko šaha Irana.[17] Uz Sijavahsovu pomoć, Azarmidoht je ubila Faruha Hormizda.[18]

Rostam Farohzad, koji je u to vreme bio stacioniran u Horasanu, nasledio ga je kao vođu Pahlava. Da bi se osvetio za svog oca, otišao je u Ktesifon, "pobedivši svaku vojsku Azarmidokt koju je sreo".[19] Potom je pobedio Sijavahšove snage kod Ktesifona i zauzeo grad.[19] Azarmidoht je nedugo zatim oslepljena a zatim ju je Rostam ubio, i Borana vratio na tron.[19][20]

Porodično stablo uredi

Legenda
Narandžasto
Kralj kraljeva
Žuto
Kralj
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bavi
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Šapur
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Vinduji
 
 
 
 
 
Vistam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Faruh Hormizd
 
 
Tiruji
 
 
 
Vinduji
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Rostam Farohzad
 
Faruhzad
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Šahram
 
Surhab I
 
Isfandjad
 
Bahram
 
Faruhan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ SASANIAN DYNASTY, A. Shapur Shahbazi, Encyclopaedia Iranica, (20 July 2005).[1]
  2. ^ Pourshariati 2008, str. 152–153
  3. ^ Pourshariati 2008, str. 173
  4. ^ a b v Shahbazi 2005.
  5. ^ Kia 2016, str. 255–256.
  6. ^ Al-Tabari 1985–2007, v. 5: p. 398.
  7. ^ Oman 1893, str. 212.
  8. ^ Pourshariati 2008, str. 185.
  9. ^ Chaumont 1989, str. 366.
  10. ^ a b Daryaee 1999, str. 77–82.
  11. ^ Daryaee 2014, str. 59.
  12. ^ Emrani 2009, str. 6.
  13. ^ Pourshariati 2008, str. 204–205.
  14. ^ Pourshariati 2008, str. 204.
  15. ^ Pourshariati 2008, str. 205–206.
  16. ^ a b v Pourshariati 2008, str. 205.
  17. ^ Pourshariati 2008, str. 206, 210.
  18. ^ Pourshariati 2008, str. 206.
  19. ^ a b v Pourshariati 2008, str. 210.
  20. ^ Gignoux 1987, str. 190.

Literatura uredi

Faruh Hormizd
Ispahbudan
Veliki kralj (šah) Eranšahra
630 –631