Faruh Hormizd
Faruh Hormizd (persijski: فرخهرمز) poznat i kao Hormizd V, bio je iranski princ, koji je početkom 7. veka bio jedna od vodećih ličnosti u sasanidskom Iranu. Služio je kao vojni zapovednik (spahbed) severnog Irana. Kasnije je došao u sukob s iranskim plemstvom, "podelivši resurse zemlje".[1] Kasnije ga je Sijavahš ubio u dvorskoj zaveri po nalogu Azarmidoht, nakon što joj je predložio da pokušaju da uzurpiraju sasanidski tron. Imao je dvoje dece, Rostama Farohzada i Faruhzada.
Faruh Hormizd | |
---|---|
![]() Novac sa predstavom Faruha Hormizda | |
Porodica | |
Potomstvo | Rostam Farohzad,Faruhzad |
Roditelji | Vinduji |
Dinastija | Kuća Ispahbudan |
kralj nad kraljevima | |
Period | 630. – 631. |
Prethodnik | Azarmidoht |
Naslednik | Azarmidoht |
Pozadina
urediFaruh Hormizd je bio član porodice Ispahbudan, jedanog od sedam partskih klanova. Bio je sin Vinduija, Bavijevog potomak, čija je sestra bila supruga Kavada I i majka Hozroja I. Faruhov otac i stric Vistam igrali su važnu ulogu u porazu Mihranida Bahrama Čobina i vraćanju Hozroja II na presto. Hozroje je, međutim, pogubio Vinduija, zbog čega se Vistam pobunio protiv njega. Pobuna Vistama trajala je od 590 / 1–596 ili 594 / 5–600, sve dok ga nije izdao jedan od njegovih generala. Nakon smrti Vistama, Faruh ga je nasledio kao spahbed severa.
Karijera
urediTokom kasnog vizantijsko-sasanidskog rata 602–628. godine, Faruh Hormizd i njegov sin Rostam Farozad, pobunili su se protiv Hozroja II, dozvoljavajući vizantijskom caru Irakliju da napadne Atropaten, gde je opustošio nekoliko gradova, uključujući i hram Adur Gušnasp.[2]
Godine 628. iranske feudalne porodice potajno su pobunile protiv Hozroja i pridružile se Šahrbarazu. Potom su Kavada napustile feudalne porodice Sasanidskog carstva, u koje su spadale: Kuća Ispahbudana koju su zastupali sam Faruh Hormizd, i njegova dva sina Rostam Farohzad i Faruhzad. Šahrbaraz, je bio onaj koji je zastupao porodicu Mihran. Jermenska frakciju predstavljali su Varaztirots II Bagaratuni i na kraju Kanarang.[3]
Dana 25. februara, Šeroe je zajedno sa svojim zapovednikom Aspadom Gušnaspom zauzeo Ktesifon i zatočio Hozroja II. Potom se proglasio za šaha Sasanidskog carstva i preuzeo je dinastičko ime Kavad II. Nastavio je sa uklanjanjem sve svoje braće i polubraće, uključujući naslednika Mardanšaha, koji je bio Hozrojev najdraži sin. Ubistvo sve njegove braće, "svih dobro obrazovanih, hrabrih i viteških ljudi",[4] privezalo je sasanidsku dinastiju za budućeg vladara i opisano je kao "ludo divljanje" i "nesmotreno".[5] Tri dana kasnije naredio je Mihru Hormozdu da pogubi njegovog oca. Međutim, nakon ubistva njegovog oca, Kavad je takođe ubio Mihra Hormozda.[6] Saglasnošću iranskih plemića, on je tada sklopio mir sa pobedničkim carem Iraklijem, što je omogućilo Vizantijcima da (ponovo) steknu sve svoje izgubljene teritorije, zarobljene vojnike, odštetu, zajedno sa Časnim krstom i drugim relikvijama koja su bila izgubljen u Jerusalimu 614. godine.[7]
Pad Hozroja II kulminirao je građanskim ratom koji je trajao četiri godine, pri čemu su najmoćniji pripadnici plemstva stekli potpunu autonomiju i počeli da uspostavljaju sopstvenu vlast. Takođe su nastavljena neprijateljstva između persijskih (Parsig) i partskih (Pahlav) plemićkih porodica, koja su podelila bogatstvo države.[4] Nekoliko meseci kasnije razorna kuga proširila se zapadnim sasanidskim provincijama, usmrtivši polovinu njenog stanovništva, uključujući Kavada II.[4] Nasledio ga je njegov osmogodišnji sin Ardašir III, koga je dve godine kasnije ubio ugledni iranski general Šahrbaraz, koga je za 40 dana kasnije ubio Faruh Hormizd u puču, kojim je pomogao Boran da se uzdigne na tron.[8]
Kad je Boran stupila na tron, ona je imenovala Faruha Hormizda za glavnog ministra (vuzurg framadar) carstva.[9] Potom je pokušala da donese stabilnost Iranu primenom pravde, rekonstrukcijom infrastrukture, smanjenjem poreza i kovanjem kovanica.[10] Njenu vladavinu prihvatilo je plemstvo i sveštenstvo, što očito pokazuju i njene kovanice novca u provincijama Pars, Huzestan, Medija i Abaršahr.[10][11]Pri tome nije bilo izraženo protivljenje njenom polu.[12] Međutim, nakon nekog vremena ona je svrgnuta 630. godine, a Šapur-i Šahrvaraz, sin Šahrbaraza i sestre Hozroja II, postao je šah Irana.[13] Međutim, frakcija Parsig nije prepoznala moćnog generala Piruz Hozroja. Šapur-i Šahrvaraz je tako svrgnut u korist Azarmidoht, sestre Borane.[14]
Uzurpacija i smrt
urediFaruh Hormizd, je kako bi ojačao svoj autoritet i stvorio modus vivendi između Pahlava i Parsiga, zamolio Azarmidokt (koja je bila kandidat Parsig frakcije ) da se uda za njega.[15] Azarmidoht je, međutim, to odbila.[16] Nakon što je njegov predlog odbijen, Faruh Hormizd "više se nije sklonio sa samog trona", izjavivši "Danas sam vođa naroda i stub zemlje Irana."[16] Počeo je da kuje novac na isti način kao i monarh, posebno u Istahru u Parsu i Nahavandu u Mediji.[16] Da bi se obračunala sa Faruhom Hormizdom, Azarmidoht se navodno pridružila dinasti Mihranida i njenom članu Sijavahšu, koji je bio unuk Bahrama Čobina, poznatog vojnog zapovednika (spahbed) i nakratko šaha Irana.[17] Uz Sijavahsovu pomoć, Azarmidoht je ubila Faruha Hormizda.[18]
Rostam Farohzad, koji je u to vreme bio stacioniran u Horasanu, nasledio ga je kao vođu Pahlava. Da bi se osvetio za svog oca, otišao je u Ktesifon, "pobedivši svaku vojsku Azarmidokt koju je sreo".[19] Potom je pobedio Sijavahšove snage kod Ktesifona i zauzeo grad.[19] Azarmidoht je nedugo zatim oslepljena a zatim ju je Rostam ubio, i Borana vratio na tron.[19][20]
Porodično stablo
uredi
|
Kralj kraljeva |
|
Kralj |
Bavi | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Šapur | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vinduji | Vistam | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Faruh Hormizd | Tiruji | Vinduji | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rostam Farohzad | Faruhzad | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Šahram | Surhab I | Isfandjad | Bahram | Faruhan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ SASANIAN DYNASTY, A. Shapur Shahbazi, Encyclopaedia Iranica, (20 July 2005).[1]
- ^ Pourshariati 2008, str. 152–153
- ^ Pourshariati 2008, str. 173
- ^ a b v Shahbazi 2005.
- ^ Kia 2016, str. 255–256.
- ^ Al-Tabari 1985–2007, v. 5: p. 398.
- ^ Oman 1893, str. 212.
- ^ Pourshariati 2008, str. 185.
- ^ Chaumont 1989, str. 366.
- ^ a b Daryaee 1999, str. 77–82.
- ^ Daryaee 2014, str. 59.
- ^ Emrani 2009, str. 6.
- ^ Pourshariati 2008, str. 204–205.
- ^ Pourshariati 2008, str. 204.
- ^ Pourshariati 2008, str. 205–206.
- ^ a b v Pourshariati 2008, str. 205.
- ^ Pourshariati 2008, str. 206, 210.
- ^ Pourshariati 2008, str. 206.
- ^ a b v Pourshariati 2008, str. 210.
- ^ Gignoux 1987, str. 190.
Literatura
uredi- Schmitt, Rüdiger (2005a). „Personal Names, Iranian iv. Sasanian Period”. Encyclopaedia Iranica.
- Schmitt, Rüdiger (2005b). „Personal Names, Iranian iv. Parthian Period”. Encyclopaedia Iranica.
- Pourshariati, Parvaneh (2008). Decline and Fall of the Sasanian Empire: The Sasanian-Parthian Confederacy and the Arab Conquest of Iran. London and New York: I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-645-3.
- Daryaee, Touraj (2014). Sasanian Persia: The Rise and Fall of an Empire. I.B.Tauris. str. 1—240. ISBN 9780857716668.
- Daryaee, Touraj (2009). „Shapur II”. Encyclopaedia Iranica.
- Kia, Mehrdad (2016). The Persian Empire: A Historical Encyclopedia [2 volumes]: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. ISBN 978-1610693912.
- Chaumont, Marie Louise (1989). „Bōrān”. Encyclopaedia Iranica, Vol. IV, Fasc. 4. str. 366.
- Sundermann, W. (1988). „Bānbišn”. Encyclopaedia Iranica, Vol. III, Fasc. 7. London et al. str. 678—679.
- Brosius, Maria. „WOMEN i. In Pre-Islamic Persia”. Encyclopaedia Iranica, Vol. London et al.
- Al-Tabari, Abu Ja'far Muhammad ibn Jarir (1985—2007). Ehsan Yar-Shater, ur. The History of Al-Ṭabarī. 40 vols. Albany, NY: State University of New York Press.
- Shahbazi, A. Shapur (2005). „Sasanian dynasty”. Encyclopaedia Iranica, Online Edition.
- Daryaee, Touraj (1999). „The Coinage of Queen Bōrān and Its Significance for Late Sāsānian Imperial Ideology”. Bulletin (British Society for Middle Eastern Studies). 13: 77—82. JSTOR 24048959.
- Emrani, Haleh (2009). Like Father, Like Daughter: Late Sasanian Imperial Ideology & the Rise of Bōrān to Power (PDF). Sasanika. str. 1—16. Arhivirano iz originala (PDF) 2015-08-15. g. Pristupljeno 2019-05-29.
- Howard-Johnston, James (2010). „Ḵosrow II”. Encyclopaedia Iranica, Online Edition.
- Gignoux, Ph. (1987). „Āzarmīgduxt”. Encyclopaedia Iranica, Vol. III, Fasc. 2. str. 190.