Википедија

Ferdinand I od Bugarske

кнез (1887—1908) и краљ Бугарске (1908—18)

Ferdinand I od Bugarske,[1] (Beč, 26. februar 1861 — Koburg, 10. septembar 1948), rođen kao Ferdinand Maksimilijan Karl Leopold Marija Saks-Koburg-Gota (nem. Ferdinand Maximilian Karl Leopold Maria von Sachsen-Coburg und Gotha), bio je knez Bugarske (7. jul 1887 — 22. septembar 1908),[2] koji je proglasio nezavisnost Bugarske i potom vladao kao kralj Bugarske (22. septembar 1908 — 3. oktobar 1918).[3]

Ferdinand I od Bugarske
Lični podaci
Datum rođenja(1861-02-26)26. februar 1861.
Mesto rođenjaBeč, Austrijsko carstvo
Datum smrti10. septembar 1948.(1948-09-10) (87 god.)
Mesto smrtiKoburg, Nemačka
GrobCrkva Sv. Avgustina, Koburg
Porodica
SupružnikMarija-Lujza Burbon-Parmska, Eleonora fon Rojs-Kostric
PotomstvoBoris III, Kiril Preslavski, Jevdokija od Bugarske, Nadežda od Bugarske
RoditeljiAvgust od Saks-Koburg-Gota i Kohari
Klementina Burbon-Orleanska
DinastijaSaks-Koburg i Gota i Kohari
knez i kralj Bugarske
Period7. juli 1887 — 3. oktobar 1918.
PrethodnikAleksandar I Batenberg
NaslednikBoris ІІІ od Bugarske
kralj Ferdinand Bugarski

Biografija uredi

Ferdinand je rođen 26. februara 1861. godine u dvorcu Koburg, u Beču. Sin je austrijskog generala kneza Avgusta fon Saks-Koburg-Gota (1818–1881) i princeze Klementine Burbon-Orleanske (1817–1907), ćerke poslednjeg francuskog kralja Luj-Filipa.[4] Mladi princ je detinjstvo proveo s roditeljima u Beču, gde je njegov otac bio u vojnoj službi. Tamo je išao u školu za kadete, a zatim je dostigao čin potporučnika u drugom puku austrijskih husara, koji će zadržati sve do njegovog izbora za bugarskog kneza. Zajedno s bratom Avgustom, 1879. godine putovao je u Brazil zbog botaničkog istraživanja, a rezultati tog istraživanja su izdati u Beču pod nazivom Itinera Principum S. Coburgi (1883/8).

Bugarska istorija posmatra kralja Ferdinanda kao protivrečnu ličnost. S jedne strane, ističe njegov doprinos u konsolidaciji treće bugarske države, kao i sticanje njene nezavisnosti. S druge strane, Ferdinand je kriv za neuspehe u Drugom balkanskom ratu i Prvom svetskom ratu,[5][6] koji su koštali Bugarsku stotine hiljada žrtava.

Nakon što je knez Aleksandar I Batenberg bio prinuđen da emigrira, bugarski presto ostao je upražnjen, te je trebalo sazvati skupštinu radi izbora novog kneza. Razmatrane su razne mogućnosti, ali nije nađeno adekvatno rešenje, sve dok nije pronađen Ferdinand od Saks-Koburg i Gote, koji je preuzeo dužnost avgusta 1887. godine, ali je ostao nepriznat u narednih devet godina.[7]

Proglašenjem nezavisnosti Bugarske u crkvi Svetih Četrdeset mučenika septembra 1908. godine.[8], kao i njenog uzdizanja na rang kraljevine, Ferdinand je postao prvi vladar novonezavisne nacije.[9] Bugarska nezavisnost je objavljena dan ranije od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine,[10] što ukazuje na mogućnost saradnje između Beča i Sofije.[11]

U periodu 1914—1915. godine, pod njegovim uticajem, bugarska spoljnja politika se usmerava ka Centralnim silama — austrijsko-nemačkom bloku, kojem se pridružuje Bugarska 6. septembra 1915.[12] Vođena nemačkim ratnim planom kao i teritorijalnim obećanjima (deo Makedonije, Grčke i Dobrudža), ona ulazi u rat mesec dana kasnije, tačnije 5. oktobra kada je napala Srbiju kojoj je formalno objavila rat tek sedam dana kasnije.[13]

Ubrzo nakon sloma fronta u Makedoniji na Dobrom polju i kapitalucije Bugarske 30. septembra, kralj Ferdinand je abdicirao 3. oktobra 1918. godine[14] u korist svog sina Borisa Trnovskog (Borisa III)[15] i napušta zauvek zemlju.

Do smrti je živeo u nemačkom gradu Koburg, a neko vreme je primao i penziju od nemačke vlade. Dvadesetih godina priprema se za dugo naučno putovanje širom Južne Amerike, gde je hteo da obiđe Brazil, Argentinu i Urugvaj, kao i u istočnu Afriku.

Tridesetih godina Ferdinand je često posećivao svoje porodične posede u Slovačkoj — zamak „Sveti Anton“ kraj Banske Šćavnice (slč. Banská Štiavnica). Konačno ga napušta u jesen 1944. godine, zbog napredovanja Crvene armije ka Pragu. Umro je od starosti u svojoj kući u Koburgu 10. septembra 1948. godine.

Nagrade i odlikovanja uredi

  • Orden „Svetih apostola Kirila i Metodija“, Bugarska
  • Kavaljerski orden „Za hrabrost“ I stepen, Bugarska
  • Orden „Veliki orden Zlatnog runa“, Austrougarska (1911)
  • Orden „Veliki oficir Legije časti“, Francuska
  • Orden „Gvozdeni krst“, I stepen, Nemačka
  • Orden „Sv. Aleksandar Nevski“, Rusija (1910)
  • Kavaljer Velikog krsta viteškog ordena Maksa Jozefa, Bavarska

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ernst Fridrih, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfelda
 
 
 
 
 
 
 
8. Franc, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfelda
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Sofija Antoaneta od Braunšvajg-Volfenbitela
 
 
 
 
 
 
 
4. Ferdinand od Saks-Koburg i Gota
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Hajnrih XXIV, grof od Rojs-Ebersdorfa
 
 
 
 
 
 
 
9. Augusta od Rojs-Ebersdorfa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Karolona Ernestina od Erbaha-Šenberga
 
 
 
 
 
 
 
2. Avgust od Saks-Koburg-Gota i Kohari
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Ignaz Koháry de Csábrág
 
 
 
 
 
 
 
10. Ferenc Jozef Kohari de Čabrag
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Maria Anna von Cavriani
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Antonija Kohari de Čabrag
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Georg Christian von Waldstein-Wartenberg
 
 
 
 
 
 
 
11. Maria Antoinetta Josefa von Waldstein-Wartenburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Elisabeth von Ulfeldt
 
 
 
 
 
 
 
1. Ferdinand I od Bugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Luj Filip II, vojvoda od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
12. Luj Filip II, vojvoda od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Louise Henriette de Bourbon
 
 
 
 
 
 
 
6. Luj Filip I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Louis Jean Marie de Bourbon, Duke of Penthièvre
 
 
 
 
 
 
 
13. Louise Marie Adélaïde de Bourbon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Marija Tereza d’Este
 
 
 
 
 
 
 
3. Klementina od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Karlos III od Španije
 
 
 
 
 
 
 
14. Ferdinand I od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Marija Amalija Saksonska
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Amalija od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Franc I, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
15. Marija Karolina Austrijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Marija Terezija
 
 
 
 
 
 

Porodica uredi

 
Kralj Ferdinand І, 1928 g.

Tvrdi se da je Ferdinand bio biseksualne orijentacije, ali je u prvoj polovini njegovog života preovlađivalo interesovanje za ženski pol.[16]

Ženio se dva puta. Prvi brak je sklopio 8. aprila 1893. godine u vili Pianore u blizini Vijaređa (Italija) s italijanskom princezom Marijom Lujzom Burbon-Parmanskom, s kojom je imao četvoro dece.[17]

Iako je po rođenju i sâm bio katolik, to ga nije sprečilo da decu krsti u pravoslavnoj crkvi, prekršivši na taj način obećanje dato svojoj ženi, koja je bila pobožna katolikinja.[18]

Kneginja Marija-Lujza umrla je usled komplikacija koje su nastale prilikom rađanja kneginje Nadežde.

Drugi brak Ferdinand je sklopio 28. februara 1908. godine u Koburgu s nemačkom princezom Eleonorom fon Rojs Kostric (1860—1917), s kojom nije imao dece.[19]

Roditelji uredi

ime slika datum rođenja datum smrti
Avgust od Sakse-Koburga i Gote
 
 13. jun 1818. 26. jul 1881.
Klementina od Orleana
 
 3. jul 1817. 16. februar 1907.

Prvi brak uredi

Supružnik uredi

ime slika datum rođenja datum smrti
Marija Lujza od Burbon-Parme
 
 17. januar 1870. 31. januar 1899.

Deca uredi

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Boris III
 
 30. januar 1894. 28. avgust 1943. Đovana Savojska
Princ Kiril
 
 17. novembar 1895. 1. februar 1945. nije se ženio
Princeza Jevdokija
 
 5. januar 1898. 4. oktobar 1985. nije se udavala
Princeza Nadežda 30. januar 1899. 15. februar 1958. Albert od Virtemberga

Drugi brak uredi

Supružnik uredi

ime slika datum rođenja datum smrti
Eleonora fon Rojs
 
 22. avgust 1860. 12. septembar 1917.

Geneološko stablo uredi

Preci Ferdinanda I od Bugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ernest Frederik, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfeld
 
 
 
 
 
 
 
8. Frensis, vojvoda od Saks-Koburg-Zalfeld
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Vojvotkinja Sofija Antoneta od Brunšvik-Volfenbutel
 
 
 
 
 
 
 
4. Princ Ferdinand od Saks-Koburg-Gota
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Henri XXIV, vojvoda od Rojs-Ebersdorf
 
 
 
 
 
 
 
9. Grofica Avgusta od Rojs-Ebersdorf
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Grofica Karolina Erneštine od Erbah-Šembrun
 
 
 
 
 
 
 
2. Knez Avgust od Saks-Koburg-Gota
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Ignjaz Kohari de Čabrag
 
 
 
 
 
 
 
10. Ferenc Jozef Kohari de Čabrag
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija Ana od Kavriani
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Antonia Kohari de Čabrag
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Georg Kristijan fon Valdštajn-Vartenberg
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija Antoneta Jozefa od Valdštajn-Vartenburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Elizabeta fon Ulfeldt
 
 
 
 
 
 
 
1. Ferdinand I od Bugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Luj Filip I, vojvoda od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
12. Luj Filip II, vojvoda od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Lujza Henrieta d’ Burbon
 
 
 
 
 
 
 
6. Luj-Filip od Orleana, francuski kralj
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Luj Žan Mari d’ Burbon, vojvoda od Pentivra
 
 
 
 
 
 
 
13. Lujza Mari Adelaida d’ Burbon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Marija Tereza d’Este
 
 
 
 
 
 
 
3. Princeza Klementina od Orleana
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Karlo III od Španije
 
 
 
 
 
 
 
14. Ferdinand I od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Marija Amalia od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Amalia od Dve Sicilije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Frensis I, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
15. Marija Karolina od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Marija Terezija od Austrije
 
 
 
 
 
 

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Encyclopedic Usage”. Ferdinand: Webster's Quotations, Facts and Phrases (na jeziku: (jezik: engleski)). ICON Group International. 2008. str. 289. ISBN 978-0-546-65798-2. Pristupljeno 04. 9. 2010. „Ferdinand I of Bulgaria. The son of Prince Augustus of Saxe-Coburg-Gotha (1818-81) and his wife Clementine of Orleans (1817-1907), Ferdinand was a grand-nephew of Ernst I Duke of Saxe-Coburg-Gotha and Leopold I, first king of the Belgians.” 
  2. ^ Kastelov, Боян. „ЗНАМ.bg - Българският портал на знанието: Фердинанд I Сакскобургготски” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Pristupljeno 31. 08. 2010. „ФЕРДИНАНД I Сакскобургготски (26.II.1860–10.IX.1948), княз, цар, генерал-майор. Роден във Виена. Немски принц, княз (1887–1908); български цар (1908–1918); абдикира (1918).”  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  3. ^ „Ferdinand II → Ferdinand Karl Leopold Marija”. Enciklopedija Britanika, T-F (na jeziku: (jezik: srpski)). Narodna knjiga, Politika. 2005. str. 161. ISBN 978-86-331-2120-0(NK) Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć). „Ferdinand, Karl Leopold Marija (Ferdinand Karl Leopold Maria, rođen 26. februara 1861. u Beču, Austrija - umro 10. septembra 1948. u Koburgu, Nemačka), bugarski kralj (1908-18)...” 
  4. ^ Firkatian, Mari A. (2008). „Mass Culture and Politics: Ferdinand Saxe-Coburg-Gotha”. Diplomats and dreamers: the Stancioff family in Bulgarian history (na jeziku: (jezik: engleski)). University Press of America. str. 8—9. ISBN 978-0-7618-4069-5. Pristupljeno 04. 9. 2010. „After a laborious, exhausting search, the Bulgarians settled on Prince Ferdinand Saxe-Coburg-Gotha, an ambitious descendant of the Bourbon dynasty whose mother, Princess Clementine, was daughter of the last Bourbon French King, Lois Philippe... He did not favor France, Germany, or Austria-Hungary (his father was a Hungarian) over Russia or England in his actions...” 
  5. ^ Blagov, Крум. „Великите Българи: Новини: Великите се помнят поне сто години” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Arhivirano iz originala 01. 03. 2007. g. Pristupljeno 31. 08. 2010. „Ако цар Фердинанд беше умрял през 1913 г., може би във всеки български град щеше да има негов паметник. Но за две години той разсипва всичко, което е строено предишните 30, защото не е бил далновиден. През Първата световна война е изглеждало, че България прави правилния избор, като става съюзник на Централните сили. Германия побеждава на Източния фронт, Русия излиза от войната. Но далновидността на един политик е да види какво ще стане не след година-две, а след 30.”  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  6. ^ „razkritia.com: Проф. Божидар Димитров: „Фердинанд трябваше да бъде обесен на някой централен площад!“” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Arhivirano iz originala 29. 01. 2012. g. Pristupljeno 31. 08. 2010. „Пак според проф. Димитров, ако след Чаталджа Фердинанд е заслужавал да бъде само изгонен от България, след Букурещ е трябвало или да бъде обесен на някой централен площад, или поне детрониран и пратен в психиатрията. Той обаче остава на власт и само след две години ще вкара страната в следващото безумие – много изгодно за него и гибелно за нея.” 
  7. ^ Pavlović, Стеван К. (2004). „7: Од Берлинског конгреса до 1900. године - део II”. Историја Балкана: 1804-1945 (na jeziku: (jezik: srpski)) (2. измењено izd.). Београд: Clio. str. 206. ISBN 978-86-7102-144-9. „Разматране су разне могућности, али није нађено решење, све док није пронађен Фердинанд од Сакс-Кобург и Готе (1861—1948). Фердинанд је преузео дужност у августу 1887, али је остао непризнат у наредних девет година.” 
  8. ^ „dariknews.bg: Общество: Преди 101 години Цар Фердинанд I обявява българската независимост” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Pristupljeno 31. 08. 2010. „Независимостта на България е провъзгласена с Манифест на 22 септември (5 октомври нов стил) 1908 г., който цар Фердинанд І прочита в двора на църквата „Св. Четиридесет мъченици“ в старопрестолния град Търново.” 
  9. ^ Blaustein, Albert (1977). „People's Republic of Bulgaria”. Independence documents of the world, Tom 1 (na jeziku: (jezik: engleski)). Brill Archive. str. 93. ISBN 978-0-379-00794-7. Pristupljeno 04. 9. 2010. „Bulgaria became an independent kingdom, with Ferdinand of Saxe-Coburg-Gotha as Czar Ferdinand I of Bulgaria the first ruler of the newly independent nation.” 
  10. ^ Ćorović, Vladimir (2010). Istorija Srba (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Makibook. str. 684. ISBN 978-86-87463-10-3. „Akt o aneksiji upućen je stranim dvorovima 20. septembra, a javno je proglašen četiri dana docnije. Bugarska nezavisnost proglašena je jedan dan ranije.” 
  11. ^ Stanojević, Stanoje (2010) [1908]. Istorija srpskoga naroda (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Logos art. str. 329—330. ISBN 978-86-7360-097-0. „Da ne bi Turska, usled proglasa aneksije, preduzela kakvu akciju, Austrougarska je izvršila aneksiju Bosne u dogovoru sa Bugarskom: 22. septembra 1908. godine proglašena je bugarska nezavisnost, a 24. septembra proglasila je Austrija aneksiju Bosne i Hercegovine” 
  12. ^ Roberts, Mary (2005). Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, ur. World War One (na jeziku: (jezik: engleski)). ABC-CLIO. str. 392. ISBN 978-1-85109-879-8. Pristupljeno 04. 9. 2010. „On 6 September 1915 at German military headquarters in Pless, the Bulgarian representatives signed a alliance with Germany and Austria-Hungary that provided for a German-Austrian-Bulgarian attack on Serbia.” 
  13. ^ „The World Response”. History of World War I Tom 1 (na jeziku: (jezik: engleski)). Marshall Cavendish. 2002. str. 91. ISBN 978-0-7614-7231-5. Pristupljeno 04. 9. 2010. „The country was contracted to support a German-led invasion of Serbia within 35 days, and to declare war on Greece or Romania if they joined with the Allies. In return, Bulgaria would be granted parts of Macedonia and Greece, and also the province of Dobrudja. Bulgarian forces duly attacked Serbia on October 5, although it did not actually declare war until October 12.” 
  14. ^ Sakskoburggotski, Симеон. „Н. В. Цар Симеон II > Н. В. Цар Фердинанд I” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Arhivirano iz originala 27. 04. 2010. g. Pristupljeno 31. 08. 2010. „Цар Фердинанд поднася най-голямата жертва пред Отечеството и поема отговорността за погрома във войната. На 3 октомври 1918 г. той абдикира и същата вечер заминава в доживотното си изгнание.”  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  15. ^ Weber, Claudia (2006). „IV Erinnerungskultur nach der »Nationalen Katastrophe«”. Auf der Suche nach der Nation: Erinnerungskultur in Bulgarien von 1878-1944 (na jeziku: (jezik: nemački)). LIT Verlag Münster. str. 206. ISBN 978-3-8258-7736-1. Pristupljeno 13. 09. 2010. „...” 
  16. ^ Brook-Shepherd 2003, str. 29.
  17. ^ Harrison, Bruce. „22763 i”. The Family Forest Descendants of Lady Joan Beaufort (na jeziku: (jezik: engleski)). Millisecond Publishing Company. str. 3877. Pristupljeno 04. 9. 2010. „Princess Marie Louise of Bourbon-Parma, born 17 Jan 1870; died 31 Jan 1899. She married in 1893 King Ferdinand Maximilian Leopold of Bulgaria...” 
  18. ^ Ffoulkes, Maude M. C. (2008). „CHAPTER X: Ferdinand of Coburg and the Court of Sofia”. My Own Affairs (na jeziku: (jezik: engleski)). READ BOOKS. str. 124. ISBN 978-1-4437-4348-8. Pristupljeno 04. 9. 2010. „Ferdinand of Bulgaria, born in the Catholic faith, first married Marie Louise of Parma, daughter of the Duke of Parma, the faithful servant of the Roman an Apostolic faith. This marriage, celebrated when he was Prince of Bulgaria, had not been agreed upon without the express condition that the children should be baptized and brought up in the religion of their mother and their ancestors... But when he thought that the support of Russia might be useful to him in his plans regarding Constantinople, he did not hesitate to break his vows; he gave his two son to Russian scism.” 
  19. ^ Doytchinov, Grigor (2001). „Tabellarische Übersichten → Ferdinand I. von Sachsen, Coburg und Gotha...”. Österreichische Architekten in Bulgarien 1878-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Böhlau Verlag Wien. str. 27. ISBN 978-3-205-99343-8. Pristupljeno 12. 09. 2010. „Er heiratet erneut 1908 die Prinzessin Eleonore Reuß-Köstritz (1860-1917).” 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi


 
knez Bugarske
(1887 — 1908)
Bugarska postala kraljevina
Bugarska bila kneževina
 kralj Bugarske
(1908 — 1918)
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Фердинанд_I_од_Бугарске&oldid=27556936”