Festival u Sanremu

Festival u Sanremu (ital. Festival della canzone italiana, Festival di Sanremo, zvanično: „Festival italijanske kancone“) je italijanski muzički festival koji se organizuje od 1951.

Festival u Sanremu
Pogled na dvoranu Kazina u kojem je počeo da se održava festival
Žanrrok, pop
Datum(i)krajem februara ili početkom marta
Osnovan1951.
Trajanje180'~240'
Tipmuzički
LokacijaItalija Sanremo, Italija
Veb-sajt
www.sanremo.rai.it

Festival se održava svake godine krajem februara ili početkom marta u Teatru Ariston u Sanremu, dok se u početku održavao u gradskom kazinu (do 1977).

Prvi pobednik 1951. bila je Nila Pici sa pesmom „Hvala za cveće“ (Grazie Dei Fior). Vidi još: Spisak pobednika Festivala u San Remu.

Tokom godina festival je menjao formulu nastupa izvođača i određivanja pobednika, ali je u osnovi ostao takmičenje izvođača originalnih kompozicija italijanskih autora za koje glasa odabrani žiri ili žiri publike. Takmičenja u jednoj ili više kategorija traju obično pet dana. Nekih godina postoje eliminatorna predtakmičenja.

U više od 50 godina istorije na ovom festivalu su nastupala sva velika imena italijanske kancone (zabavne muzike). Festival u Sanremu i njegov međunarodni ugled su bili inspiracija za osnivanje festivala Pesma Evrovizije.

Moto festivala je usvojen 1995.: „Jer Sanremo je Sanremo!“ (Perché Sanremo è Sanremo!).

Festivali od 1951. do 1954. su prenošeni samo radijski, dok su kasniji festivali postali jedan od najvažnijih televizijskih događaja u Italiji. Tradicija je da u revijalnom delu programa nastupaju najveće internacionalne muzičke i glumačke zvezde.

U prošlosti je postojao običaj da pobednik ili pobednici festivala u Sanremu reprezentuju Italiju na festivalu Pesme Evrovizije. Međutim, to se poslednji put desilo 1997. i od tada do izdanja 2011., Italija nije učestvovala na ovom takmičenju.

Značajne promene u istoriji festivala uredi

  • 1953.: po prvi put sve pesme se izvode dva puta, sa dva različita izvođača i dva različita orkestra. Ova formula je primenjena 1990. i 1991.
  • 1955.: festival se prvi put prenosi televizijski.
  • 1964.: po prvi put nastupaju strani izvođači, ali pevaju na italijanskom.
  • 1972.: kompozicije se izvode samo jedanput.
  • 1973.: televizija RAI prenosi samo finalno veče festivala.
  • 1977.: festival se seli u Teatar Ariston. TV prenos je po prvi put u boji.
  • 1980.: eliminiše se živi orkestar, pevači pevaju uz muzičku matricu. Dozvoljava se da neki izvođači pevaju na drugim jezicima ukoliko su autori kompozicija Italijani.
  • 1982.: uvodi se nagrada kritike „Mia Marini“.
  • 1984.: uvode se dve kategorije takmičenja: „Veliki“ (Big) i „Debitanti“ (Nuove Proposte). Od ovakvog formata se odustalo samo 2004.
  • 1990.: festival se održava u cvetnom šatoru, jer se Teatar Ariston renovira. Živi orkestar se vraća na scenu.
  • 1999.: po prvi put se organizuje defile učesnika ispred teatra.
  • 1994.: od ove godine festival organizuje televizija RAI.
  • 2004.: po prvi put pobednika određuje telefonsko glasanje i glasanje SMS porukama.
  • 2005.: dodeljuje se pet nagrada: muškarcima, ženama, mladima, grupama i legendama. Ponovo se uvodi eliminatorno takmičenje.
  • 2006.: izbacuje se kategorija legende, ali ostaju druge četiri.
  • 2007.: ponovo se pevači takmiče u kategorijama šampioni i mladi.

Najveći hitovi festivala (ne uvek i pobednici) uredi

Spoljašnje veze uredi