Fildsova medalja (engl. Fields Medal) je nagrada koja se dodeljuje dvojici, trojici ili četvorici matematičara mlađih od 40 godina na Međunarodnom kongresu Međunarodne matematičke unije (IMU) na svakih četiri godine. Nagrada nosi ime kanadskog matematičara Džona Čarlsa Fildsa.[1] Fildsova medalja se smatra najvećom nagradom koju može da dobije jedan matematičar.[2][3] Novčana nagrada iznosi 15.000 kanadskih dolara.[4][5] Prva medalja je dodeljena 1936. finskom matematičaru Larsu Alforsu i američkom matematičaru Džesiju Daglasu, a od 1950. se medalja dodeljuje svake četiri godine.

Fildsova medalja
Fildsova medalja
Dodeljuje se zaznačajan doprinos u matematici za mlade naučnike
LokacijaToronto
Zemlja Kanada
PredstavljaMeđunarodna matematička unija
Prvo dodeljivanje
1936. god.; pre 88 godina (1936)
Poslednje
dodeljivanje

2022. god.; pre 2 godine (2022)
Veb-sajtwww.mathunion.org

Uslovi uredi

Fildsova medalja se smatra za „matematičku nobelovu nagradu“,[6] iako više liči na Abelovu nagradu. Za razliku od Nobelove nagrade, Fildsova medalja se dodeljuje na svake četiri godine. Medalja ima i starosnu granicu: kandidat ne sme da ima 40 godina 1. januara kalendarske godine kada se dodeljuje medalja.

Fildsova medalja se više dodeljuje za trud nego za konkretan rezultat kao što je slučaj kod Nobelove nagrade, dok se Abelova nagrada dodeljuje za životno delo.

Laureati uredi

Godina Mesto dodeljivanja Dobitnici[7]
1936   Oslo, Norveška   Lars Alfors, Finska, Univerzitet u Helsinkiju
  Džesi Daglas, SAD, Masačusetski tehnološki institut
1950   Kembridž, SAD   Lorent Švarc, Francuska, Univerzitet Nansiski
  Atle Selberg, Norveška, Institut za napredna izučuvanja
1954   Amsterdam, Holandija   Kunihiko Kodaira, Japan, Prinston
  Žan-Pjer Ser, Francuska, Nacionalni centar za naučna istraživanja
1958   Edinburg, Britanija   Klaus Rot, Britanija, Univerzitet u Londonu
  Rene Tom, Francuska, Univerzitet Strazburški
1962   Stokholm, Švedska   Lars Hermander, Švedska, Univerzitet Stokholmski
  Džon Milnor, SAD, Prinston
1966   Moskva, SSSR   Majkl Atija, Britanija, Oksfordski univerzitet
  Pol Koen, SAD, Stanford
  Aleksandar Grotendik, Francuska, Institut za više naučne studije
  Stiven Smejl, SAD, Univerzitet Kalifornije (Berkli)
1970   Nica, Francuska   Alan Bejker, Britanija, Kembridž
  Hejsuke Hironaka, Japan, univerzitet Harvard
  Sergej Novikov, SSSR, Lomonosov
  Džon Tompson, SAD, Kembridž
1974   Vankuver, Kanada   Enriko Bombjeri, Italija, Univerzitet u Pizi
  Dejvid Mamford, SAD, univerzitet Harvard
1978   Helsinki, Finska   Pjer Delinj, Belgija, Institut za viši naučni studii
  Čarls Feferman, SAD, Prinston
  Grigorij Margulis, SSSR, Lomonosov
  Danijel Kvilen, SAD, Masačusetski tehnološki institut
1982   Varšava, Poljska   Alen Kon, Francuska, Institut za viši naučni studii
  Vilijam Tarston, SAD, Prinston
  Šinf-Tung Jau, SAD, Institut za napredna izučuvanja
1986   Berkli, SAD   Sajmon Donaldson, Velika Britanija, Oksford
  Gerd Faltings, Nemačka, Prinstonski univerzitet
  Majkl Fridman, SAD, Univerzitet Kalifornije (San Dijego)
1990   Kjoto, Japan   Vladimir Drinfeld, SSSR, Harkovski institut za fiziku i tehnologiju
  Von Džons, Novi Zeland, Kaliforniski univerzitet (Berkli)
  Šigefumi Mori, Japan, Univerzitet u Kjotu
  Edvard Viten, SAD, Institut za napredna izučuvanja
1994   Cirih, Švajcarska   Žan Burgen, Belgija, Institut za napredni izučuvanja
  Pjer-Luj Lion, Francuska, univerzitet Pariz-Dofin
  Žan-Kristof Jokoz, Francuska, univerzitet Pariz-Jug 11
  Efim Zelmanov, Rusija, Univerzitet Visokonsinski
1998   Berlin, Nemačka   Ričard Borčerds, Britanija, Univerzitet Kalifornije (Berkli) i Kembridž
  Timoti Gauers, Britanija, Kembridž
  Maksim Koncevič, Rusija, Institut za više naučne studije i Rutgers
  Kertis Mekmalen, SAD, univerzitet Harvard
2002   Peking, Kina   Loren Laforg, Francuska, Institut za više naučne studije
  Vladimir Voevodski, Rusija, Institut za napredni izučuvanja
2006   Madrid, Španija   Andrej Okounkov, Rusija, Prinstonski univerzitet
  Grigorij Perelman, Rusija — odbio primanje nagrade, Sankt Peterburg
  Terens Tao, Australija, Univerzitet Kalifornije, SAD
  Vendelin Verner, Francuska, univerzitet Pariz-Jug 11
2010   Hajderabad, Indija   Elon Lindenštraus, Izrael, Jevrejski univerzitet u Jerusalimu
 -  Ngo Bao Čau, Vijetnam-Francuska, univerzitet Pariz-Jug 11 i Institut za napredna izučuvanja
  Stanislav Smirnov, Rusija, Univerzitet Ženevski
  Sedrik Vilani, Francuska, Viša škola u Lionu i Institut Anri Poankare
2014   Seul, Južna Koreja   Artut Avila, Brazil, Univerzitet Deni Didro u Parizu, CNRS
  Mandžul Bargava, Kanada, Univerzitet Prinston
  Martin Herer, Švajcarska, Univerzitet Varvik
  Marjam Mirzahani, Iran, Univerzitet u Stanfordu
2018   Rio de Žaneiro, Brazil

  Košer Birkar, Iran, Univerzitet Kembridž
  Alesio Figali, Italija, ETH Cirih
  Peter Šolce, Nemačka, Univerzitet u Bonu
  Akšaj Venkateš, Indija, Univerzitet Stanford

2022   Sankt Peterburg, Rusija

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Fields Institute - The Fields Medal
  2. ^ „Nagrađemo Fildsovom medaljom za 2006.” (PDF). Izveštaj američkog matematičkog društva. Američko matematičko društvo. 53 (9): 1037—1044. 2006.  (jezik: engleski)
  3. ^ „Ruski matematičar je odbio najveću matematičku počast”. CBC. 22. 8. 2006. Pristupljeno 26. 8. 2006.  (jezik: engleski)
  4. ^ „Matematički genije je odbio najvisokata nagrada”. BBC. 22. 8. 2006. Pristupljeno 22. 8. 2006.  (jezik: engleski)
  5. ^ Izrelski dobitnik „Nobelove“ nagrada za matematiku, JPost.com (jezik: engleski)
  6. ^ Kenet Čang (12. 3. 2007). „Journeys to the Distant Fields of Prime”. The New York Times.  (jezik: engleski)
  7. ^ http://www.mathunion.org/general/prizes/fields/prizewinners (jezik: engleski)

Literatura uredi

  • Monastyrsky, Michael (1998). Modern Mathematics in the Light of the Fields Medal. Wellesley, MA: A. K. Peters. ISBN 978-1568810836. 
  • Tropp, Henry S. (1976). „The Origins and History of the Fields Medal”. Historia Mathematica. 3 (2): 167—181. doi:10.1016/0315-0860(76)90033-1. .

Spoljašnje veze uredi