Front za oslobođenje Mozambika
Front za oslobođenje Mozambika (port. Frente de Libertação de Moçambique), poznat pod skraćenicom Frelimo (FRELIMO), vladajuća je partija u Mozambiku. Front je osnovan 1962. kao pokret za oslobođenje Mozambika od kolonijalne vlasti Portugalije, a u partiju se ustrojio na Trećem kongresu 1977. godine.[3]
Front za oslobođenje Mozambika Frente de Libertação de Moçambique | |
---|---|
Predsednik | Filipe Njusi |
Osnivači | Eduardo Mondlen Samora Mašel |
Slogan | "Jedinstvo, kritika, jedinstvo"[1] |
Osnovana | 25. juna 1962. |
Sedište |
Tanzanija (1962-1975) Mozambik (1975-) |
Ideologija | socijaldemokratija, demokratski socijalizam (pre komunizam, marksizam-lenjinizam) |
Politička pozicija | Od levog centra do levog krila |
Međunarodno članstvo | Socijalistička internacionala |
Boje | crvena |
Skupština Mozambika | 184 / 250 |
Zastava stranke | |
Veb-sajt | |
www |
Rat za nezavisnost uredi
Pošto je Portugalija početkom šezdesetih godina 20. veka ostala jedina evropska zemlja koja kolonijama u Africi nije dala nezavisnost, nekoliko antikolonijalnih grupa organizovalo se 1962. u Front za oslobođenje Mozambika (Frelimo). Frelimo su osnovale organizacije Mozambička afrička nacionalna unija, Narodna demokratska unija Mozambika i Nacionalna afrička unija za nezavisni Mozambik u Dar es Salamu (Tanzanija) 25. juna 1962. godine. Prvi vođa Frelima je bio Eduardo Mondlen. Nakon masakra u Muedi vođe Frelima su shvatile da mirnom agitacijom neće ništa postići, pa su pokrenuli oružani ustanak protiv portugalske vlasti u septembru 1964. godine.
Tokom rata za nezavisnost Frelimo je primao materijalnu pomoć Kine, Sovjetskog Saveza, skandinavskih zemalja i nekih nevladinih organizacija sa Zapada. Do kraja šezdesetih godina Frelimo je formirao slobodne zone na severu Mozambika. Na njima su oduzeli zemlju veleposednicima i podelili su bezemljašima, a organizovani su i kursevi opismenjavanja i besplatno lečenje. Tad je organizacija počela da naginje k marksizmu. Iako je bio okarakterisan kao afrički nacionalistički pokret, u Frelimu su dejstvovali i belci i mulati. Socijalizam je kao zvanična ideologija pokreta prihvaćen na Drugom kongresu u julu 1968. godine.
Nakon smrti Mondlejna vođstvo je preuzeo dotadašnji potpredsednik Urija Simango. U aprilu 1969. Frelimom je upravljao trijumvirat Samora Mašel, Marselino dos Santos i Urija Simango. Do 1969. Frelimo je kontrolisao jednu trećinu Mozambika.
U aprilu 1974, nakon izbijanja Karanfilske revolucije u Portugaliji, između portugalske vlade i Frelima pokrenuti su pregovori za davanje nezavisnosti Mozambiku 1975. godine. U junu te godine Mozambik je proglasio nezavisnost na čelu s Frelimom kao vladajućom partijom. Novoj vladi je pomagala Kuba i Sovjetski Savez.
Građanski rat uredi
Zbog pružanja pomoći gerilskim grupama u Južnoafričkoj Republici, rasističke vlade JAR-a i Rodezije organizovale su antikomunističku organizaciju RENAMO, koja je pokretala napade na fabrike i hidroelektrane u Mozambiku. Građanski rat je završio 1992, potpisivanjem mirovnog sporazuma u Rimu.
Nakon smrti Samore Mašela 1986, novi predsednik FRELIMO-a postao je Žoakim Čisano.
Moderni FRELIMO uredi
Nakon raspada Istočnog bloka, FRELIMO je napustio marksizam-lenjinizam. Na prvim višepartijskim izborima 1994, FRELIMO je odneo pobedu. Na poslednjim izborima 2004, partija je ponovno ubedljivo pobedila. Od iste godine novi predsednik partije postao je Armandu Gebuza.
Lideri partije uredi
- Eduardo Mondlen (1962 — 1968)
- Urija Simango (1968 — 1969)
- Samora Mašel, Marselino dos Santos, Urija Simango (1969)
- Samora Mašel, Marselino dos Santos (1969 — 1975)
- Samora Mašel (1975 — 1986)
- Žoakim Čisano (1986 — 2005)
- Armando Gebuza (2005 — 2015)
- Filipe Njusi (2015 — sada)
Izvori uredi
- ^ „Election of FRELIMO Candidate Goes Into the Night”. Mozambique News Agency. 1. 3. 2014. Pristupljeno 30. januar 2021.
- ^ „Dar-es-Salaam once a home for revolutionaries”. sundayworld.co.za. 29. 4. 2014. Arhivirano iz originala 26. 6. 2017. g. Pristupljeno 2014-06-23.
- ^ Historical context: war and peace in Mozambique in Conciliation Resources, Martin Rupiya