Havana (šp. San Cristóbal de La Habana) je glavni grad Kube. Prema proceni iz 2011. u gradu je živelo 2.125.977 stanovnika, čime je četvrti najveći grad na Karibima (posle Karakasa, Marakaiba i Santo Dominga).

Havana
šp. San Cristóbal de La Habana
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Kuba
Pokrajinagrad Havana
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.2.135.498
 — gustina2.961,81 st./km2
Aglomeracija3.073.000
Geografske karakteristike
Koordinate23° 07′ 21″ S; 82° 23′ 11″ Z / 23.1225° S; 82.386389° Z / 23.1225; -82.386389
Aps. visina0-59 m
Površina721,01 km2
Havana na karti Kube
Havana
Havana
Havana na karti Kube
Ostali podaci
GradonačelnikMarta Ernandez Romero
Pozivni broj7

U Staroj Havani je sačuvan veliki broj građevina iz doba španske kolonizacije, epoha baroka, neoklasicizma i art deko-a, tako da je od 1982. Havana na UNESKO-voj listi Svetske baštine.

Geografija uredi

 
Satelitska snimak Havane

Grad se većinom proteže zapadno i južno od zaliva Havana, u koji se se ulazi kroz uzak prolaz i koji se deli na tri glavne luke: Marimelena, Gvanabakoa i Atares. Sporotekuća reka Almendares teče kroz grad od od juga prema severu i uliva se u Floridski prolaz, nekoliko kilometara zapadno od zaliva. Oniža brda na kojima leži grad blago se uzdižu iz dubokog mora. Istaknuto uzvišenje je 60 m visoki krečnjački greben koji se spušta sa istoka i završava se uzvisinama La Kabana i El Moro, na kojima se nalaze kolonijalna utvrđenja koja nadgledaju zaliv. Još jedno značajno uzvišenje je brdo na kom se nalaze Univerzitet u Havani i prinčevski dvor.

Klima uredi

Havana, kao i veći deo Kube, uživa ugodnu tropsku klimu tokom cele godine koja je ublažena položajem ostrva u pojasu pasatnih vetrova i toplim morskim strujama. Prosečne temperature kreću se od 22 °C u januaru i februaru do 28 °C u avgustu. Temperatura retko pada ispod 10 °C, dok je najniža zabeležena bila 2 °C izmerena Santijagu de las Vegasu u opštini Bojieros. Padavine su najintenzivnije junu i oktobru, a najslabije od decembra do aprila, i iznose prosečno 1200 mm godišnje. Uragani povremeno pogađaju ostrvo, ali uglavnom južnu obalu, pa je šteta u Havani manja nego u drugim delovima Kube.

Klima Havane (1961–1990, ekstremi 1859–sadašnjost)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 32,4
(90,3)
33,0
(91,4)
35,3
(95,5)
37,0
(98,6)
36,2
(97,2)
35,4
(95,7)
36,6
(97,9)
37,7
(99,9)
38,2
(100,8)
39,6
(103,3)
34,0
(93,2)
33,2
(91,8)
39,6
(103,3)
Maksimum, °C (°F) 25,8
(78,4)
26,1
(79)
27,6
(81,7)
28,6
(83,5)
29,8
(85,6)
30,5
(86,9)
31,3
(88,3)
31,6
(88,9)
31,0
(87,8)
29,2
(84,6)
27,7
(81,9)
26,5
(79,7)
28,8
(83,8)
Prosek, °C (°F) 22,2
(72)
22,4
(72,3)
23,7
(74,7)
24,8
(76,6)
26,1
(79)
27,0
(80,6)
27,6
(81,7)
27,9
(82,2)
27,4
(81,3)
26,1
(79)
24,5
(76,1)
23,0
(73,4)
25,2
(77,4)
Minimum, °C (°F) 18,6
(65,5)
18,6
(65,5)
19,7
(67,5)
20,9
(69,6)
22,4
(72,3)
23,4
(74,1)
23,8
(74,8)
24,1
(75,4)
23,8
(74,8)
23,0
(73,4)
21,3
(70,3)
19,5
(67,1)
21,6
(70,9)
Apsolutni minimum, °C (°F) 6,0
(42,8)
11,9
(53,4)
10,0
(50)
15,1
(59,2)
15,4
(59,7)
20,0
(68)
19,0
(66,2)
20,0
(68)
20,0
(68)
18,0
(64,4)
14,0
(57,2)
10,0
(50)
6,0
(42,8)
Količina kiše, mm (in) 64,4
(2,535)
68,6
(2,701)
46,2
(1,819)
53,7
(2,114)
98,0
(3,858)
182,3
(7,177)
105,6
(4,157)
99,6
(3,921)
144,4
(5,685)
180,5
(7,106)
88,3
(3,476)
57,6
(2,268)
1.189,2
(46,817)
Dani sa kišom (≥ 1.0 mm) 5 5 3 3 6 10 7 9 10 11 6 5 80
Relativna vlažnost, % 75 74 73 72 75 77 78 78 79 80 77 75 76,1
Sunčani sati — mesečni prosek 217,0 203,4 272,8 273,0 260,4 237,0 272,8 260,4 225,0 195,3 219,0 195,3 2.831,4
Sunčani sati — dnevni prosek 7,0 7,2 8,8 9,1 8,4 7,9 8,8 8,4 7,5 6,3 7,3 6,3 7,8
Izvor #1: World Meteorological Organisation,[1] Climate-Charts.com[2]
Izvor #2: Meteo Climat (record highs and lows),[3] Deutscher Wetterdienst (sun)[4]
Prosečna temperatura mora
Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec
23 °C

73 °F (23 °C)

23 °C

73 °F (23 °C)

24 °C

75 °F (24 °C)

26 °C

79 °F (26 °C)

27 °C

81 °F (27 °C)

28 °C

82 °F (28 °C)

28 °C

82 °F (28 °C)

28 °C

82 °F (28 °C)

28 °C

82 °F (28 °C)

27 °C

81 °F (27 °C)

26 °C

79 °F (26 °C)

24 °C

75 °F (24 °C)

Između 8. i 9. jula 2005. južna predgrađa grada direktno je pogodio uragan Denis sa vetrovima brzine do 160 km/h. Oluja je podigla talase 3 m više od visine obaslkog nasipa, dok su vetrovi oštetili neke od trošnih kolonijalnih zgrada. Najmanje 5000 domova je bilo oštećeno oblasti Havane [5] Tri meseca kasnije, oktobra 2005, obalna područja su doživela teške poplave nakon uragana Vilma.

Istorija uredi

Konkistador Dijego Velaskez de Kueljar (Diego Velázquez de Cuéllar) je osnovao Havanu 1515. godine na južnoj obali ostrva, blizu današnjeg grada Surgidero de Batabanoa. Havana je preseljena na sadašnju lokaciju 1519. godine.

U početku je Havana bila trgovačka luka i od 1607. glavni grad španske kolonije Kube. Havana je više puta pljačkana i paljena od strane pirata 1538, 1555. i 1553. godine.

Velika Britanija je okupirala grad 1762. godine u Sedmogodišnjem ratu. Španci su dobili grad nazad u svoje ruke u zamenu za Floridu. Potom su ga načinili najutvrđenijim gradom u Americi. Od 1607. Havana je bila glavni grad španske kolonije Kube.

Usled razvoja trgovine Kube sa Severnom Amerikom, početkom 19. veka, Havana je postala napredan i moderan grad. Lokalna buržoazija je gradila luksuzne stanove i vile. U pozorištima Havane gostovale su najveće zvezde tog vremena. Tadašnji posetioci su Havanu laskavo nazivali „Pariz Antila“.

Dvadesetih godina 20. veka, tokom prohibicije u SAD, Havana je postala popularna destinacija za odmor Amerikanaca, zbog velikog broja noćnih klubova i kockarnica. Tu su boravili Frenk Sinatra, Ava Gardner, Net King Kol, Gari Kuper, kasnije Ernest Hemingvej, ali i vođe mafije poput Lakija Lučana. Većina noćnih klubova, koji su bili svojevrsni simbol Havane, zatvoreni su 1959. nakon kubanske revolucije.

Stanovništvo uredi

Prema proceni, u gradu je 2011. živelo 2.135.498 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1991. 2011.
2.143.406[6] 2.135.498

Bogati kulturni milje Havane ne uključuje samo Špance iz raznih regija Pirinejskog poluostrva, već i druge evropske narode. U doba pre dolaska Fidela Castra na vlast, grad je bio ekonomski i etnički podeljen. Na jednoj strani egzistirala je manjina bogatih i obrazovanih zajedno sa snažnom srednjom klasom, dok je na drugoj strani bila većina radničke klase. Takva podela bila je uglavnom bazirana na etničkoj podlozi: belci su većinom bili dobrostojeći dok crnci i mulati uglavnom siromašni. Ekonomska struktura nije nudila mnogo mogućnosti crncima i mulatima, osim u neprivlačnim zanimanjima, niti mnogo mogućnosti sticanja obrazovanja. Sistem se promenio nakon revolucije 1959, pa su mogućnosti zaposlenja i obrazovanja ponuđene Kubancima svih etničkih grupa. Ipak, vodeće pozicije i studiji uglavnom su bili rezervisani samo za članove komunističke partije i priznate simpatizere, premda je to u novije doba ponešto ublaženo. U stambenoj politici, vlada sledi službenu politiku nediskriminacije na temelju etničke podloge, a nezavisni posmatrači uglavnom smatraju da se ta praksa savesno sprovodi.

Za vreme 18. i 19. veka i početkom 20. veka, u Havanu su pristigli veliki talasi imigranata sa Kanara, iz Katalonije i Galicije.

Kubanska vlada kontroliše useljavanje u Havanu na temelju činjenice da u metropolitanskoj zoni Havane (s oko 20% ukupne populacije u zemlji) korištenje zemlje, voda, električna energija, transport i drugi elementi gradske infrastrukture nisu dovoljni za aktuelnu gustinu stanovništva. Postoji stanovništvo unutrašnjih migranata u Havanu nazvanih Palestinos (Palestinci); poreklom većinom iz istočne regije Orijente.[7] Havana ima značajnu kinesku manjinu, koja je pre revolucije brojila oko 200.000, dok danas broji oko 100.000 ljudi, i ne-kubansku populaciju nepoznatog broja, uključujući i Ruse koji su se konstantno useljavali za vreme Sovjetskog Saveza, i koji žive većinom u četvrti Habana del Este i nekoliko hiljada severnoafričkih izbeglica mlađeg doba.

Rimokatolici čine najveću vjersku zajednicu u Havani. Jevrejska zajednica u Havani smanjena je nakon revolucije s izvornih 15.000 - mnogi od kojih su izbjegli nacističkim progonima - na oko oko 1500 ljudi. Nakon što je Kastro preuzeo vlast 1959, mnogi su napustili Kubu i otišli u Majami ili se vratili u Izrael. U Havani je nekada bilo pet sinagoga od kojih su preostale samo tri: ortodoksna, konzervativna i sefardska.

Znamenitosti uredi

Stara Havana je puna bisera arhitekture iz epoha kolonijalne, barokne, neoklasične i art-deko arhitekture. Na građevinama su vidljivi uticaji mavarske, španske, italijanske, klasične grčke i rimske arhitekture, kao i modernih stilova.

Doba baroka uredi

Jedna od najlepših zgrada Havane je barokna „Palata guvernera“ (Palacio de los Capitanes Generales) građena u periodu 1776—1792. Najbolji primeri kubanske barokne arhitekture su Manastir Svete Klare (Convento de Santa Clara) građen od 1638. do 18. veka, i Katedrala Havane (1748—1777).

Havana je bila izuzetno važan grad za trgovinu između starog i novog sveta, tako da su u njoj sagrađene mnoge tvrđave koje bi štitile brodove i trgovce:

  • Tvrđava kraljevske sile, na istočnoj strani ulaza u luku Havane (Castillo de la Real Fuerza) 1552-1577.
  • Tvrđava San Karlos de la Kabana (La Fortaleza de San Carlos de la Cabana) 1558-1577.
  • Kastiljo del Moro (Castillo del Morro) 1589-1630.

Mnoge zgrade u Staroj Havani su restaurirane uz pomoć UNESKO-a i stranih donacija. Takav je bio slučaj i sa najlepšim trgovima u gradu: Plaza Vijeha i Plaza de Armas.

19. i 20. vek uredi

Za razliku od Stare Havane, većina građevina u centralnoj Havani nije restaurirana. Impresivne palate u kolonijalnom stilu iz 19. veka, koje su danas u oronulom stanju, daju gradu fascinantan i jedinstven osećaj šarma.

Neke od najlepših reprezentativnih zgrada Havane su:

  • Veliki teatar (Gran Teatro De La Havana, zgrada opere i baleta), izgrađen u periodu 1908—1915. u neobaroknom stilu.
  • Muzej revolucije (bivša Predsednička palata) iz 1920. građen u neoklasičnom stilu.
  • Kapitoljo, bivši Parlament Kube, danas sedište ministarstva nauke. Zgrada je zamišljena kao varijanta američkog Kapitola. Izgrađena je u periodu 1926—1929. u stilu art-nuvoa. U njoj je bronzana statua Republike visoka 15 m.
  • Nacionalni muzej lepih umetnosti (Palata Asturijskog centra) iz 1927.
  • Zgrada Bakardi - art-deko palata iz 1930.
  • Hotel Nasional - art-deko hotel iz 1930.

Barovi Havane, koje je proslavio Ernest Hemingvej, i gde su izmišljeni neki od najpopularnijih koktela, takođe su turističke atrakcije. Najpoznatiji među njima su „Floridita“ i „Bodegita del medio“ (La Bodeguita del Medio).

Od dela moderne arhitekture druge polovine 20. veka, ističe se Trg revolucije (Plaza de la Revolucion). Na njemu se nalazi obelisk visok 142 metra posvećen pesniku i revolucionaru iz doba borbe za nezavisnost, Hoseu Martiju. Tu su i monumentalne građevine ministarstava i Komunističke partije Kube.

Privreda uredi

Havana je najznačajniji industrijski centar Kube. Od industrijskih grana, prisutna je prerada metala, industrija mašina i hemijska industrija. U gradu se proizvodi rum (Havana Club), izrađuje tekstil i proizvodi od duvana. Robna marka cigaraHavana“ se po zakonu proizvode samo u Havani.

Saobraćaj uredi

Partnerski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „World Weather Information Service – Havana”. Cuban Institute of Meteorology. jun 2011. Arhivirano iz originala 07. 01. 2019. g. Pristupljeno 26. 6. 2010. 
  2. ^ „Casa Blanca, Habana, Cuba: Climate, Global Warming, and Daylight Charts and Data”. Arhivirano iz originala 23. 06. 2011. g. Pristupljeno 26. 6. 2010. 
  3. ^ „Station La Havane” (na jeziku: French). Meteo Climat. Pristupljeno 2. 5. 2017. 
  4. ^ „Klimatafel von Havanna (La Habana, Obs. Casa Blanca) / Kuba” (PDF). Baseline climate means (1961–1990) from stations all over the world (na jeziku: German). Deutscher Wetterdienst. Pristupljeno 29. 7. 2017. 
  5. ^ „Havana,Cuba's history with tropical systems”. hurricanecity.com. 
  6. ^ „World Gazetteer: Cuba - largest cities (per geographical entity)”. Archive.is. 4. 12. 2012. Arhivirano iz originala 04. 12. 2012. g. Pristupljeno 26. 6. 2015. 
  7. ^ „45 years after the Cuban Revolution, Castro’s Cuba in Perspective”. International Socialist Review. Arhivirano iz originala 15. 07. 2010. g. Pristupljeno 09. 10. 2012. 

Spoljašnje veze uredi