Hanifijski mezheb (arap. لحنفي) je jedan od četiri priznata mezheba (pravne škole) u Islamu. Njega je osnovao imam Ebu Hanifa koji je rođen u Kufi. Ebu Hanife je već kao dječak učio kod poznatih učenjaka i već tada je pokazivao svoju veliku oštroumnost, njegovi učitelji su mu već kao veoma mladom povjeravali držanje raznih tribina kao i učešće u raznim debatama. Ebu Hanife je za svog života zatekao i nekoliko ashaba. Iz Hanifijske pravne škole je izašao veliki broj učenjaka, a najpoznatiji među Ebu Hanifinim učenicima jeste Ebu Jusuf. Hanifijski mezheb je najrasprostreniji među muslimanima Evrope, u Turskoj, BiH, Egiptu, Indiji.

Pregled uredi

Od četiri sunitske škole prava Islamu, Hanifijska škola je najstarija. Ona ima reputaciju da stavlja naglasak na ulogu razuma i da je liberalnija nego ostale tri škole. Hanifijski mezheb takođe ima najviše sljedbenika od sve četiri glavne sunitske škole. Osmansko i Mogulsko carstvo su bile Hanifije tako da je Hanifijski mezheb je još uvijek široko rasprostranjen u zemljama ovog prostora. Danas, Hanifijska škola prevladava među sunitima u centralnoj Aziji, Avganistanu , Pakistanu , Bangladešu , Indiji , Kini , kao i u Iraku , Mauritaniji , Turskoj , Albaniji, Bosni, Kosmetu, Makedoniji, na Balkanu i na Kavkazu. Takođe ga slijede u velikom broju u i drugim dijelovima muslimanskog svijeta.

 
Karta islamskog svijeta, hanifijski mezbeb (zeleno) je najzastupljeniji u Turskoj, sjevernom dijelu Bliskog istoka, centralnoj Aziji i Indijskom podkontinentu

Izvori i metodologija uredi

Izvori iz kojih su izvedeni zakoni, po redoslijedu važnosti su: Kuran, autentične Muhamedove naracije (Hadis), konsenzus (idžma), te zaključivanje po analogiji (kijas). Kijas se primjenjuje samo ako se neposredna materija ne može se naći u Kuranu ili hadisima. Četvrti kalif, Alija, prenio je glavni grad Islamske države u Kufu, a time su se mnogi ashabi naselili tamo, a Hanifijski mezheb je donosio svoje odluke na temelju hadisa koje su prenosili ashabi koji su živjeli u Iraku, tako ovaj mezheb postao poznat kao Kufanski ili irački mezheb, u ranijim vremenima. Većinu osnove mezheba formirali su Ali ibn Abi Talib i Abdullah Ibn Masud, kao i druge ličnosti s kojim je Ebu Hanife studirao, kao što su Muhamed el Bakir, Ja'far el Sadik, te Zayd ibn Alija. Mnogi pravnici i prenosioci hadisa živjeli su u Kufi uključujući i jednog od glavnih učitelja Ebu Hanife, Hamad ibn Sulayman.

Neka karakteristična mišljenja Ebu Hanife i Hanefijskog mezheba uredi

  • Osim na hadžu, svaki namaz (5-puta dnevna molitva) treba biti izvršena u svom vremenu. (Neki ne-hanifijski učenjaci dopuštaju osobi koja putuje da prilagoditi određena namaska vremena zbog praktičnosti.)
  • Početak vremena za ikindiju-namaz molitvu (i kraj vremena za podne-namaz) je kasnije nego u drugim školama (otprilike kad su sjene duplo duže od dužine njihovih objekata).
  • šesta svakodnevna molitva zvan vitr je Vadžib / potrebna (ali ne na istoj nivou kao i obavezni 5-dnevnih namaza) .
  • Ebu Hanife, uzimajući doslovno (harfiyyah), stava je da je "vino", odnosno fermentirani sok od grožđa ili datule, apsolutno zabranjeno. Stoga on je mislio da je dopušteno popiti malu ne-opojnu količinu drugih alkoholnih pića}} (npr. od meda ili žitarica). Kasnije Hanifijski učenjaci uvode pravilo da su sva alkoholna pića zabranjena, bez obzira na izvor.
  • Nije dopušteno da se klanja u odjeći napravljenoj od pseće kože [što se smatra prljavštinom po šerijatu stoga utječe na valjanost namaza]
  • Krvarenje može pokvariti abdest
  • Samo dodirivanje osobe suprotnog spola ne kvari abdest.
  • Muslimanima je dozvoljeno da rade na izgradnji crkvi, te se takva plata smatra se zakonitiom (halal) po Hanifijama.
  • Svi sljedbenici Hanifijskog mezheba smatraju da je Kuran Božiji govor i da je šerijatski zakon Božanski zakon, kompatibilan za sva vremena i da je haraam (zabranjeno) pokušati promijeniti ili modificirati šerijat.

Sva četiri mezheba se poštuju i zapravo razliku između mezheba smatraju blagoslovom. Sva četiri mezheba se priznaju kao valjane pravne škole sunitskog islama koje su proizašle iz analize Kurana i Sune. Muslimani mogu da slijede bilo koji od četiri mezheba, a osoba koja je na nivou učenjaka jednog mezheba može odabrati da slijedi odeđeni stav iz drugog mezheba na bilo koju određenu temu, ako taj stav joj više ima smisla od onoga što ta osoba smatra krivim putem.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi