Harald II Siva Koža
Harald II Siva Koža (norv. Harald Gråfell) (umro 970) bio je kralj Norveške. [1]
Harald II Siva Koža | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum smrti | 970 |
Porodica | |
Roditelji | Erik Krvava Sekira |
Kralj Norveške | |
Period | 961–970 |
Prethodnik | Hokon I Dobri |
Naslednik | Harald Plavozubi, Hakon Sigurdson |
Harald je bio sin Erika Krvava Sekira i unuk Haralda Lepokosog. Njegova majka bila je Gunilda, sestra kralja Haralda Plavozubog.
Nakon smrti njegovog oca 954. godine, Harald i njegova braća su se povezali sa svojim ujakom, kraljem Haralom Plavozubim, protiv kralja Hokona I Dobrog. Vodili su nekoliko bitaka protiv kralja Hakona, uključujući bitku kod ostrva Frej 955. godine i bitke kod Fitjara 961. godine.
Nakon smrti kralja Haakona u Fitjaru, Harald i njegova braća su postali kraljevi Norveške, ali su imali malo ovlašćenja izvan zapadne Norveške. Harald, najstariji, bio je najmoćniji od braće. 961. njihov ujak Harald Plavozubi iz Danske je došao u Norvešku i proglasio Harald za njegovog vazalnog kralja u Norveškoj.
Harald je pojačao svoju vlast tako što je ubio lokalne vladare, uključujući Sigurda Hakonson, a Triggva Olafssona i Gudrøda Bjornsona. Harald je tako preuzeo vlast nad čitavoom Norveškom uključujući i Halogaland. Harald je uspostavio kontrolu nad trgovačkom rutom duž norveške obale. Takođe je pokrenuo Vikinšku ekspediciju u Bjarmalandu, danas na području Arhangeljska u severnom delu Rusije. Harald je ubrzo postao manje zavisan od podrške Harald Plavozubog. [2]
970. bio je prevaren da dođe u Dansku i ubije u Halsu u Limfjordu u zaveri koju je planirao sin Sigurda Haakonson Hakon Sigurdson, koji je u međuvremenu postao saveznik Harolda Plavozubog. Nakon Haraldove smrti, kralj Harald Plavozubi osvojio je vlast nad Norveškom i podržao Hakona Sigurdsona za svog vazalnog kralja. [3]
Izvori uredi
- ^ Harald 2 Eiriksson Gråfell – utdypning (Store norske leksikon)
- ^ Bjarmeland (Store norske leksikon)
- ^ [1] Sturluson, Snorri ; Eiríkr Magnúson (trans.) ; Óláfs saga Tryggvasonar, ch. 12 to 14, in Heimskringla. History of the Kings of Norway, 1905]