Hajduci (mađ. Hajdúk) su etnička grupa Mađara koji žive Hajdu-Bihar (mađ. Hajdú-Bihar) okrugu u Mađarskoj sa Debrecinom (mađ. Debrecen) kao glavnim gradom.

Istorija uredi

Hajduci su svoja prava slobodnih građana (viteza) i privilegije dobili 12. decembra 1605. godine u Korponi (mađ. Korponán) za vreme vladavine Bočkai Ištvana (mađ. Bocskai István) tadašnjom Erdeljskom kneževinom, za zasluge u tadašnjoj petnaestogodišnjoj oslobodilačkoj borbi (1591—1606) i uspeli su da je zadrže tokom narednih vekova i imali su svoju samoupravu sve do 1867. godine kada se deo starog Bihar okruga spojio sa Hajdu okrugom i oformio novi sa Debrecenom kao glavnim gradom.

Gradovi uredi

Šest gradova gde su živeli 9254 slobodnih Hajduka (Viteza) su:

  • Hajdubesermenj (mađ. Hajdúböszörmény)
  • Hajdunanaš (mađ. Hajdúnánás)
  • Hajdudorog (mađ. Hajdúdorog)
  • Hajduhadhaza (mađ. Hajdúhadháza)
  • Vamošperč (mađ. Vámospércs) i
  • Hajdusoboslo (mađ. Hajdúszoboszló)

Poreklo uredi

Ima više teorija o imenu Hajdu i poreklu ove etničke grupe, ali najverovatnija je da su Hajduci poreklom Srbi koji su za vreme vladavine kralja Žigmonda (mađ. Zsigmond király) prešli iz Srbije u Mađarsku dobili zemlju i za uzvrat služili plemićima i kralju u ratovima za odbranu Mađarske od Turaka. Vremenom su se utopili u okolno stanovništvo i postali etnička grupa Mađara sa posebnom istorijom.

Ovoj tezi ide u prilog istorijska činjenica da je dosta Srba, da bi izbegli od najezde Turaka, prelazilo u Mađarsku i naseljavalo se na levoj obali Tise. A u 16. veku je Besermenj (mađ. Böszörmény) u zvaničnim dokumentima stalno bio nazivan Rac−Besermenj (mađ. Rác-Böszörmény). U to vreme Mađari su Srbe zvali Raci. Srbi su u to vreme u Mađarskoj bili veoma cenjeni ratnici, a i od samog kralja su dobili povlastice koje su imali samo odabrani vitezovi u Erdelju, Sekelji i Sasi, koji su takođe delili sudbinu Hajduka, branili Mađarsku od Turaka i tako ostvarivali svoje privilegije.

Vidi još uredi