Hajla je planina južno od grada Rožaja, na granici Kosova i Metohije u Srbiji i Crne Gore. Leži između Rugovske klisure i izvorišta reke Ibra.

Hajla
Panorama Hajle
Geografske karakteristike
Najviša tačkaHajla
Ndm. visina2403 m
Koordinate42° 45′ 25″ S; 20° 08′ 21″ I / 42.756944° S; 20.139167° I / 42.756944; 20.139167
Geografija
Hajla na karti Srbije
Hajla
Hajla
Države Srbija
 Crna Gora

Najviši vrh Hajle deli ime sa njom, visok je 2 403 m, a nalazi se na teritoriji Srbije. Hajla nije istureni usamljeni vrh, već se na pravcu od zapada na istok, u dužini od oko 10 km, prostire više masivno vezanih vrhova iznad 2 000 m i viših, pri čemu je karakterističan izduženi grebenski deo na kome se nalazi glavni vrh. Na zapadnoj grebenskoj vezi je vrh Dramadol (2 119 m) i Škreljenska Hajla koja se vezuje sa Mokrom planinom. U sastavu planine je i izdvojeni vrh Ahmica (2 272 m), odvojen prevojem Ćafa Hajle (1 884 m). Sa jedne strane Hajle nalazi se Mokra planina, a sa druge Mokra gora. Hajla, Žljeb i Rusulija u širem smislu pripadaju Prokletijama, nazivaju se prokletijskim planinama, odnosno predstavljaju severne izdanke Prokletija.

Hajlu karakteriše bogatstvo vegetacije, sa šumama u dolinama i do visoko uz vrhove. Takva je severna strana planine, gde se bujni pojas uglavnom četinarske šume uzdiže i prostire do visoko pod okomite stene. U dubokim šumama ove strane je vrelo Ibra. Na južnoj strani dominira strma pašnjačka poljana. Među brojnim raritetima je runolist.[1]

U njenoj građi najviše je permskih kvarcnih konglomerata i povrh njih, silificiranih, mermerastih i dolomitskih krečnjaka. U pleistocenu bila je pod lednicima, koji su se od nje razilazili i kretali, naročito prema severu, među kojima je najpoznatiji bio rožajski. Njihovi tragovi su ostali u vidu nekoliko cirkova i valovskih korita. Zbog izrazite visine, greben Hajle je go, a niži delovi su pokriveni suvatima, a podnožje, naročito prema izvorištu Ibra, četinarskom vegetacijom u kojoj ima divljih životinja (medved, vuk i dr.)

Najviši vrhovi uredi

Reference uredi

  1. ^ Delibašić, Tomica (2019). Planine i vrhovi Balkana. JP Službeni glasnik, Planinarski savez Srbije. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi