Херкул буба

Herkul buba (Dynastes hercules) je vrsta buba nosoroga poreklom iz prašuma Centralne Amerike, Južne Amerike i Malih Antila. To je najduža postojeća vrsta buba na svetu, a takođe je i jedan od najvećih letećih insekata na svetu.

Hercules beetle
Male Hercules beetle, Dynastes hercules ecuatorianus
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Coleoptera
Porodica: Scarabaeidae
Rod: Dynastes
Vrsta:
D. hercules
Binomno ime
Dynastes hercules
Sinonimi
  • Scarabaeus hercules Linnaeus, 1758, 1758
  • Scarabaeus scaber Linnaeus, 1758, 1764
  • Scarabaeus oculatus Scopoli, 1772
  • Scarabaeus alcides Fabricius, 1781
  • Scarabaeus iphiclus Panzer, 1782
  • Scarabaeus perseus Olivier, 1789
  • Dynastes alcides (Fabricius, 1781)
  • Dynastes lagaii Verrill, 1906
  • Dynastes vulcan Verrill, 1906
  • Dynastes argentata Verrill, 1907
  • Dynastes hercules niger Endrodi, 1947
  • Dynastes hercules caribaea Stehle & Stehle, 1958
  • Dynastes hercules baudrii Pinchon, 1976

Etimologija uredi

Dynastes hercules je poznat po svojoj ogromnoj snazi i dobio je ime po Herkulu, junaku klasične mitologije koji je poznat po svojoj velikoj snazi.

Taksonomija uredi

Dynastes hercules ima složenu taksonomsku istoriju i bio je poznat po nekoliko sinonima. Nalazi se u potporodici Dynastinae (buba nosoroga) u većoj porodici Balegari (opšte poznata kao skarabej). Ne računajući podvrste D. hercules, sedam drugih vrsta je prepoznato u rodu Dynastes.

Podvrste uredi

Imenovano je nekoliko podvrsta D. hercules [1] [2] mada još uvek postoji određena nesigurnost u pogledu validnosti imenovanih taksona.[3] [4]

    • Dynastes hercules ecuatorianus Ohaus, 1913
    • Dynastes hercules hercules (Linnaeus, 1758)
    • Dynastes hercules lichyi Lachaume, 1985
    • Dynastes hercules morishimai Nagai, 2002
    • Dynastes hercules occidentalis Lachaume, 1985
    • Dynastes hercules paschoali Grossi & Arnaud, 1993
    • Dynastes hercules reidi Chalumeau, 1977 (= baudrii Pinchon, 1976)
    • Dynastes hercules septentrionalis Lachaume, 1985 (= tuxtlaensis Moron, 1993)
    • Dynastes hercules takakuwai Nagai, 2002
    • Dynastes hercules trinidadensis Chalumeau & Reid, 1995 (= bleuzeni Silvestre and Dechambre, 1995)

Opis uredi

Veličina odrasle jedinke (ne uključujući grudni rog) varira između 50 i 85 mm po dužini i 29 i 42 mm po širini.[5] Mužjaci herkul buba mogu doseći i do 173 mm po dužini (uključujući rog), što ih čini najdužom vrstom buba na svetu, ako su čeljusti i/ili rogovi uključeni u merenje.[3] [6] Veličina roga je prirodno promenljiva, više nego bilo koja varijacija veličine nogu, krila ili ukupne veličine tela u vrstama. Ova varijabilnost je rezultat razvojnih mehanizama koji se podudaraju sa genetskom predispozicijom u odnosu na ishranu, stres, izloženost parazitima i/ili fiziološka stanja.[7]

Herkul buba je izrazito polno dimorfična, samo mužjaci pokazuju karakteristične rogove (jedan na glavi, a znatno veći na protoraksu).[8] Telo mužjaka je crno sa izuzetkom pokrilaca koja mogu imati nijanse maslinasto-zelene. Imaju crni šav sa retko raspoređenim crnim tačkama drugde na pokrilcima.[5] Oni imaju blago prelivajuću boju pokrilaca, koja varira u boji među vrstama i na nju može uticati vlažnost lokalnog okruženja u kojem se razvijaju.[9] [10] Pri niskoj vlažnosti, pokrilca su maslinasto-zelene ili žute boje, ali pri većoj vlažnosti potamne do crne boje usled promene refrakcije svetlosti.[11]

Ženke vrste herkul buba imaju probušena pokrilca koja su obično potpuno crna, ali ponekad imaju zadnju četvrtinu pokrilaca obojenu na isti način kao i mužjaci.[5]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Populacije herkul bube mogu se naći od južnog Meksika do Bolivije u planinskim i nizinskim kišnim šumama. Poznate populacije uključuju Male Antile, Trinidad i Tobago, Brazil, Ekvador, Kolumbiju i Peru.[5] Hromozomska analiza je pokazala da rod Dynastes u stvari potiče iz Južne Amerike.[12]

Životni ciklus uredi

 
Larva D. hercules

O životnom ciklusu u divljini ne zna se mnogo, ali mnogo je dokaza stečeno posmatranjem populacija uzgojenih u zatočeništvu.[5] Sezona parenja odraslih obično se javlja tokom kišne sezone (od jula do decembra). Ženke imaju prosečan period gestacije od 30 dana od kopulacije do polaganja jaja, a mogu položiti i do 100 jaja na zemlju ili na mrtvo drvo. Inkubacija jaja traje otprilike 27,7 dana pre nego što se izlegu.[11] Kada se izlegne, stadijum larve herkul bube može trajati do dve godine, pri čemu će proći kroz 3 faze metamorfoze, poznate i kao stadijumi.[5] Larve imaju žuto telo sa crnom glavom. Larve mogu narasti do 11 cm dužine i težine veće od 100 grama.[11] U laboratorijskim uslovima na 25 ± 1 °C, prva faza u proseku traje 50 dana, druga faza u proseku 56 dana, a treća u proseku 450 dana. Nakon trećeg stadijuma, stadijum lutke traje oko 32 dana, gde će preći u odraslu osobu. Odrasle bube mogu da žive tri do šest meseci u zatočeništvu.[5]

Ishrana i ponašanje uredi

Ishrana uredi

Larve herkul bube su saproksilofage, što znači da se hrane trulim drvetom; borave u istom tokom svoje dvogodišnje razvojne faze.[5] [9] Odrasla herkul buba hrani se svežim i trulim plodovima.[9] [10] Zapaženo je da se hrane u zatočeništvu breskvama, kruškama, jabukama i grožđem.[10] [13]

Ponašanje uredi

Unutar matičnih staništa kišnih šuma, odrasle bube, koje su noćne, hrane se voćem noću, a danju se kriju ili ukopavaju u ispod lišća.[11] Odrasle bube sposobne su da stvaraju zvuk „brujanja“, koji nastaje stridulacijom trbuha prema pokrilcima kako bi poslužio kao upozorenje predatorima.[11] [14] Kao i većina insekata, komunikacija unutar vrste mešavina je hemorecepcije, vida i mehaničke percepcije. Eksperimenti na bubama pokazali su da će se mužjak smešten u blizini ženke odmah orijentisati prema njoj i tražiti je, sugerišući hemijsku komunikaciju putem snažnih seksualnih feromona.[14]

Borbeno ponašanje među muškarcima uredi

Zapaženo je i u divljim staništima i u zatočeništvu da će se mužjak herkul bube upustiti u borbu kako bi stekao posed i prava na parenje nad ženkom.[15] Mužjaci herkul buba obično koriste svoje velike rogove za rešavanje sporova oko parenja; ove tuče mogu naneti značajna fizička oštećenja borcima, ali takođe mogu uključiti i moguće oštećenje ženke u procesu.[16] Tokom borbi, mužjaci pokušavaju da uhvate i zakače suparnika između cefalnih i grudnih rogova kako bi ih podigli i bacili. Uspešan mužjak dobija prava na parenje sa ženkom, mada su bube i dalje poliginandrozne.[11]

Fizička snaga uredi

Izveštaji sugerišu da je herkul buba sposobna da nosi i do 850 puta veću težinu od svoje telesne mase. Stvarna merenja na mnogo manjoj (i relativno jačoj: vidi zakon kvadratne kocke ) vrsti buba nosoroga pokazuju nosivost samo do 100 puta veću od njihove telesne mase, pri čemu se jedva kreću.[17]

Odnos prema ljudima uredi

Herkul bube ne utiču negativno na ljudske aktivnosti, bilo kao poljoprivredne štetočine ili vektor bolesti. Bube se mogu držati kao kućni ljubimci.[11]

Odnos prema životnoj sredini uredi

Herkul bube blagotvorno doprinose ekosistemu kišnih šuma, prvenstveno tokom faze larve u kojoj su saproksilofagi. Hranjenje trulim drvetom pomaže biorazgradnji i kruženju hranljivih materija u životnoj sredini.[5]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Hercules Beetle, Dynastes hercules”. BioLib.cz. 2017. Arhivirano iz originala 2018-12-06. g. Pristupljeno 2017-07-09. 
  2. ^ Huang, J.P. (15. 9. 2017). „The Hercules beetles (subgenus Dynastes, genus Dynastes, dynastidae) A revisionary study based on the integration of molecular, morphological, ecological, and geographic analyses.”. Miscellaneous Publications, Museum of Zoology, University of Michigan. 206: 1—32 — preko ResearchGate. 
  3. ^ a b Ratcliffe, B.C.; Cave, R.D. (2015). „The dynastine scarab beetles of the West Indies (Coleoptera: Scarabaeidae: Dynastinae)”. Bulletin of the University of Nebraska State Museum. 28: l—346. 
  4. ^ Huang, J., Knowles, L. The species versus subspecies conundrum: quantitative delimitation from integrating multiple data types within a single bayesian approach in Hercules beetles. Systematic Biology, vol. 65, 2015, 15p.
  5. ^ a b v g d đ e ž z Keller, O.; Cave, R. D. Cave (2016). „Hercules Beetle Dynastes hercules (Linnaeus, 1758) (Insecta: Coleoptera: Scarabaeidae)” (PDF). University of Florida, IFAS Extension. Arhivirano (PDF) iz originala 2017-08-29. g. Pristupljeno 2017-05-20. 
  6. ^ „Largest species of beetle”. Guinness World Records. Arhivirano iz originala 2017-05-09. g. Pristupljeno 2017-05-20. 
  7. ^ Lavine, L.; Gotoh, H.; Brent, C. S.; Dworkin, I.; Emlen, D. J. (2015). „Exaggerated Trait Growth in Insects”. Annual Review of Entomology. 60: 453—472. PMID 25341090. doi:10.1146/annurev-ento-010814-021045. 
  8. ^ Huang, J. (2016). „Parapatric genetic introgression and phenotypic assimilation: testing conditions for introgression between Hercules beetles (Dynastes, Dynastinae)”. Molecular Ecology. 25 (21): 5513—5526. PMID 27661063. doi:10.1111/mec.13849.  |hdl-pristup= zahteva |hdl= (pomoć)
  9. ^ a b v Rassart, M.; Colomer, J. F.; Tabarrant, T.; Vigneron, J. P. (2008). „Diffractive hygrochromic effect in the cuticle of the hercules beetle Dynastes hercules”. New Journal of Physics. 10 (3): 033014. Bibcode:2008NJPh...10c3014R. doi:10.1088/1367-2630/10/3/033014 . 
  10. ^ a b v Hinton, H. E.; Jarman, G. M. (1973). „Physiological colour change in the elytra of the Hercules beetle, Dynastes hercules”. Journal of Insect Physiology. 19 (3): 533—539. doi:10.1016/0022-1910(73)90064-4. .
  11. ^ a b v g d đ e Toussaint, A. (2015). „Dynastes hercules (Hercules Beetle)” (PDF). The Online Guide to the Animals of Trinidad and Tobago (University of West Indies). Arhivirano (PDF) iz originala 18. 2. 2018. g. Pristupljeno 17. 2. 2018. 
  12. ^ Dutrillaux B.; Dutrillaux A.-M. (2013). „A South American Origin of the Genus Dynastes (Coleoptera: Scarabaeidae: Dynastinae) Demonstrated by Chromosomal Analyses”. Cytogenetic and Genome Research. 147 (1): 37—42. PMID 23735513. doi:10.1159/000351210. 
  13. ^ Krell, F., Krell, V. Longevity of the Western Hercules beetle, D. grantii Horn (Coleoptera: Scarabaeidae: Dynastinae). The Coleopterists Bulletin, vol. 69, 2015, 1p.
  14. ^ a b Kulikowski, A. „Dynastes hercules”. Animal Diversity Web. Arhivirano iz originala 2017-05-22. g. Pristupljeno 2017-05-20. 
  15. ^ Beebe, W. (1947). „Notes on the Hercules Beetle, Dynastes hercules (Linn.), at Rancho Grande, Venezuela, with Special Reference to Combat Behavior.”. Department of Tropical Research, New York Zoological Society. 32: 109—116. 
  16. ^ „Hercules Beetles”. University of Kentucky Entomology. 2008. Arhivirano iz originala 2017-03-30. g. Pristupljeno 2017-05-19. 
  17. ^ Kram, R. (1996). „The Journal of Experimental Biology” (PDF). 199: 609—612. Arhivirano iz originala (PDF) 2017-08-10. g. Pristupljeno 2017-05-19.