Википедија

Hrvatsko vijeće odbrane

Hrvatsko vijeće odbrane (HVO; hrv. Hrvatsko vijeće obrane, HVO) bilo je oružana formacija bosanskohercegovačkih Hrvata. Osnovali su je 8. aprila 1992. članovi Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Predstavljala je oružane snage Herceg-Bosne za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kao i Hrvatske odbrambene snage, i branila je hrvatske interese na prostoru bivše Jugoslavije. Veliku podršku pružala joj je Hrvatska vojska, a smatra se jednom od najbrojnijih i najdjelotvornijih hrvatskih vojnih formacija na prostoru bivše Jugoslavije.[2]

Hrvatsko vijeće odbrane
Hrvatsko vijeće obrane  (hrvatski)
Prišivka pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane
MotoHVO nas vodi
Osnovana8. april 1992. god.; prije 32 godine (1992-04-08)
Raspuštenaoktobar 2005. god.; prije 18 godina (2005-10)
Vidovi vojskeKopnena vojska
Glavni štabMostar
Vođstvo
Predsjednik
Herceg-Bosne		Mate Boban
Ministar odbranePerica Jukić
Brojno stanje
Aktivni sastav34,8 hiljada pripadnika (februar 1993);[1] oko 50 hiljada pripadnika (uključujući policiju)[2]
Srodni članci
Znajačne
bitke		Rat u Bosni i Hercegovini
Bošnjačko-hrvatski rat
Rat u Hrvatskoj

Postojala tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995, nakon čega je ušla u sastav Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.[2] Nakon vojne reforme 2005, vojno nasljeđe i identitet Hrvatskog vijeća odbrane njeguje 1. pješadijski (gardijski) puk (hrv. 1. pješačka (gardijska) pukovnija) Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.[3]

Istorija uredi

Obrazovanje uredi

Vidi još: Hrvatska u ratu u Bosni i Hercegovini

Prema istoričarima, za obrazovanje je zaslužna politika predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, jednog od najvatrenijih pristalica ideje „Velike Hrvatske”, koji je nastojao da Hrvatskoj pripoji one dijelove Bosne i Hercegovine u kojima živi pretežno hrvatsko stanovništvo.[4] Međutim, u Hrvatskoj su djelovali i radikalni nacionalisti koji su željeli da obnove Hrvatsku u granicama fašističke marionetske Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata.[5]

U ljeto 1991, već u vrijeme raspada Jugoslavije, Hrvatska demokratska zajednica je počela da obrazuje paravojne formacije na prostoru BiH. Politički i vojni vrh Hrvatske uložio je značajne napore da osnuje vojnu bosanskohercegovačkih Hrvata. Zahvaljujući tome, Hrvatsko vijeće odbrane je obrazovano za kratko vrijeme i dočekalo je izbijanje borbenih dejstava sa već uspostavljenom strukturom.[6][7]

 
2S1 „Gvozdika” koju su pripadnici HVO zarobili od srpskih snaga.

Prema hrvatskom istoričaru Davoru Marjanu, isporuka oružja iz Hrvatske u BiH počela je još 1991. godine. U početku je popuna bila samo jedinicama bosanskohercegovačkih Hrvata, ali je nakon početka borbenih dejstava većih razmjera počelo snabdijevanje oružje Armije Republike Bosne i Hercegovine, oružanih snaga Muslimana. Pored naoružanja i vojne opreme, u proljeće 1992. hrvatski vojnici su počeli da popunjavaju odrede bosanskohercegovačkih Hrvata. Konkretno, prema odluci general-inspektora Oružanih snaga Hrvatske generala Martina Špegelja, u BiH su upućena vojna lica iz dijelova Operativne zone „Rijeka”.[8]

Hrvatsko vijeće odbrane je zvanično osnovano 8. aprila 1992. kao bosanskohercegovačko-hrvatska organizacija, čija je svrha bila koordinacija djelovanja hrvatskih i bosanskohercegovačkih vojnih formacija.[9] Prva vojne jedinice HVO dejure su obrazovane 15. maja, iako su još ranije obrazovani Odjel odbrane, Glavni štab, vojna policija, uprava i glavna logistička baza u Grudama.[10]

Učešće u sukobima uredi

Protivnici HVO tokom rata u BiH bili su Vojska Republike Srpske, oružana sila Republike Srpske, i Armija Republike Bosne i Hercegovine, oružana sila Republike Bosne i Hercegovine — neposredne pravne nasljednice Socijalističke Republike BiH. U aprilu 1993, zaoštreni etnički sukobi rezultirali su izbijanjem Hrvatsko-bošnjačkog sukoba.[11] Uz podršku Zagreba, HVO je tražio da Bošnjaci prema Vens—Ovenovom planu odmah povuku trupe sa područja pretežnog naseljenih Hrvatima. Alija Izetbegović, bošnjački lider, odbio je da se povinuje, a hrvatske milicije su počele da zauzimaju ove teritorije i protjeruju nehrvatsko stanovništvo. Sve one koji su odbili da napusti teritoriju, pripadnici HVO su ubijali. Naročito mnogo Bošnjaka je protjerano iz Lašvanske doline.[12]

 
Registarske tablice HVO sa grbom Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Zbog sličnosti naziva na prišivkama, pripadnici HVO su se vrlo često miješali sa pripadnicima hrvatskih regularnih snaga. U Ahmićima kod Viteza je 16. aprila 1993. strijeljano oko 120 bošnjačkih civila, a njihove kuće su spaljene do temelja,[12][13] uključujući cijelo selo.[11] Istog dana desio se još jedan pokolj u samom Vitezu: Hrvati su opsjeli grad i pucali na njega artiljerijom. Gotovo sve bošnjačke kuće su izgorjele, 172 osobe su poginule, a 5000 je izbjeglo, dok je 1200 ljudi poslato u logore.[14] Od maja 1993. do januara 1994. HVO je izvršio etničko čišćenje Mostara, protjeravši hiljade Bošnjaka i pljačkajući njihove domove. Muškarci su poslati u logor Dretelj, dok su žene silovane.[12]

U martu 1994, pod pritiskom Sjedinjenih Država, HVO je objavio prekid vatre i ubrzo je postao sa aktivnim borbenim dejstvima protiv Bošnjaka. Bošnjački vođa Alija Izetbegović i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zaključili su mirovni sporazum, koji su Bošnjaci dali pravo prolaza hrvatskim trupama. HVO je zvanično dobio mogućnost pružanja pomoći Hrvatskoj vojsci u ratu protiv Srba (učestvujući u operacijama „Zima ’94”, „Skok 2”, „Ljeto ’95”, „Maestral 2” i „Južni potez”), a takođe je učestvovao u operaciji „Oluja” koja je dovela do likvidacije Republike Srpske Krajine.[15]

  •  
    Teritorije koje je kontrolisao HVO u bilo koje vrijeme tokom rata u BiH (crvena boja)
  •  
    Teritorije koje je kontrolisao HVO do septembra 1994. (žuta boja)
  •  
    Teritorije koje je kontrolisao HVO prije bitke za Kupres (svijetloljubičasta) i poslije bitke (tamnoljubičasta) 1994.
  •  
    Teritorije koje je kontrolisao HVO prije operacije Ljeto ’95 (svijetloljubičasta) i poslije operacije (tamnoljubičasta)
  •  
    Raspored snaga HVO pred operaciju Oluja (žuta boja)

Poslije rata uredi

 
Postrojavanje HVO u Rodoču kod Mostara 11. maja 2001. godine.

Rat u Bosni i Hercegovini okončaj je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. kojim je odobrena buduća struktura Bosne i Hercegovine. Isto godine HVO je ušao u sastav Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.[2]

U Hercegovačkoj banci nakon pet i po godina pronađeno je 50 računa otvorenih na imena nekih pripadnika HVO — vlasnika dionica banke. U januaru 2004. uhapšen je političar Ante Jelavić, član HDZ BiH. Optužen je za pronevjeru sredstava i pružanje finansijske pomoći grupi zavjerenika: ona je pokušala da stvori još jednu hrvatsku samoupravo u zemlji i da se u budućnost otcijepi od BiH. Dio ukradenog novca je vraćen.[16][17]

 
Pripadnici 2. gardijske brigade HVO na vojnoj vježbi.

Nasljednik Hrvatskog vijeća odbrane je 1. pješadijski (gardijski) puk, obrazovan 1. decembra 2006. nakon reorganizacije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Amblem puka je hrvatska šahovnica, koja simbolizuje povezanost puka sa hrvatskim vojnim formacijama. Svake godine se 8. aprila obilježava Dan osnivanja HVO.[3]

Organizacija uredi

1993. uredi

  • Operativna zona Jugoistočna Hercegovina - štab u Širokom Brijegu
  • 8 pešadijskih brigada
  • 4 samostalnih pešadijskih bataljona
  • 1 bataljon vojne policije
  • Operativna zona Sjeverozapadna Hercegovina - štab u Tomislavgradu:
  • 4 pešadijskih brigada
  • 1 bataljon vojne policije
  • Operativna zona Srednja Bosna - štab u Vitezu:
  • 8 pešadijskih brigada
  • Jedinica za posebne namene „Vitezovi“
  • 1 bataljon vojne policije
  • Operativna zona Posavina - štab u Orašju:
  • 8 pešadijskih brigada
  • 1 bataljon vojne policije

1995. uredi

  • Zborno područje Mostar - štab u Čitluku:
    • 2. gardijska brigada HVO-a - Mostar
    • 1. domobranski puk - Posušje
    • 40. domobranski puk „Ranko Boban“ - Grude
    • 41. domobranski puk „Knez Branimir“ - Čitluk
    • 50. domobranski puk „Knez Domagoj“ - Čapljina
    • 56. domobranski puk - Konjic
    • 81. domobranski puk - Mostar
    • 82. domobranski puk - Mostar
    • 83. domobranski puk „Mario Hrkač Čikota“ - Široki Brijeg
  • Zborno područje Tomislavgrad - štab u Tomislavgradu:
    • 1. gardijska brigada HVO-a „Bruno Bušić“ - Čapljina
    • 55. domobranski puk - Kupres
    • 80. domobranski puk „Kralj Tomislav“ - Tomislavgrad
    • 42. domobranski puk „Rama“ - Prozor-Rama
    • 43. domobranski puk „Ante Starčević“ - Gornji Vakuf-Uskoplje
    • 97. domobranski puk "Hrvoje Vukčić Hrvatinić" - Prozor-Rama
    • ? domobranski puk "Eugen Kvaternik" - Prozor-Rama
    • Artiljerijska grupa (130 i 203mm)
    • VBR grupa (40 VBR 122mm)
  • Zborno područje Srednja Bosna - štab u Vitezu:
    • 3. gardijska brigada HVO-a „Jastrebovi“ - Vitez
    • 91. domobranski puk „Fran Krsto Frankopan“ - Travnik
    • 93. domobranski puk „Nikola Zrinski“ - Bušovača
    • 94. domobranski puk „Stjepan Tomašević“ - Novi Travnik
    • 96. domobranski puk „Bobovac“ - Višnjići
    • 110. domobranski puk - Usora
    • 111. domobranski puk - Žepče
  • Zborno područje Bosanska Posavina - štab u Orašju:
    • 4. gardijska brigada HVO-a „Sinovi Posavine“
    • 106. domobranski puk
    • 201. domobranski puk
    • 202. domobranski puk
  • Jedinice pod zapovedništvom Armije RBiH:

Reference uredi

  1. ^ Shrader, Charles R. (12. 6. 2003). The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia: A Military History, 1992-1994 (na jeziku: engleski). Texas A&M University Press. ISBN 978-1-58544-261-4. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  2. ^ a b v g Thomas & Mikulan 2006, str. 18.
  3. ^ a b Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine (PDF). 2005. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 03. 2018. g. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  4. ^ Calic 1995, str. 65; Naimark 2004, str. 214; Imbusch & Zoll 2010, str. 237; Ramet 2010, str. 263.
  5. ^ Thomas & Mikulan 2006, str. 16.
  6. ^ Thomas & Mikulan 2006, str. 21.
  7. ^ Alekseevič, Ionov Aleksandr. „Očerki voennoй istorii konflikta v Юgoslavii (1991-1995)” (na jeziku: ruski). artofwar.ru. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  8. ^ Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat 2006, str. 166.
  9. ^ Shrader 2003, str. 25; Thomas & Mikulan 2006, str. 17.
  10. ^ Shrader 2003, str. 25.
  11. ^ a b Ther 2011, str. 248.
  12. ^ a b v Naimark 2004, str. 214.
  13. ^ „- Ahmici -”. esiweb.org. Cities - Povratak u Evropu - ESI. Arhivirano iz originala 1. 5. 2016. g. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  14. ^ „Presuda Pretresnog vijeća III u predmetu Kordić i Čerkez”. www.icty.org (na jeziku: srpskohrvatski). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 26. 2. 2001. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  15. ^ Thomas & Mikulan 2006, str. 29.
  16. ^ „East European Constitutional Review”. law.nyu.edu. New York University Law School, Central European University. 2001. Arhivirano iz originala 29. 10. 2005. g. Pristupljeno 25. 3. 2023. 
  17. ^ Alić, Anes (2004). „Influential Bosnian Croat Trio Arrested”. Transitions Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 25. 3. 2023. 

Spoljašnje veze uredi

 
Hrvatsko vijeće odbrane na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хрватско_вијеће_одбране&oldid=27044667”