Hrvatsko primorje je istorijski naziv za područje između istočnih granica Corpusa separatuma, odnosno od Rječine na zapadu i na istoku do naselja Tpibanj-Krušҷica (zaselak Mandalina)[1], južno od Karlobaga gde graniči ca Dalmacijom. Naziv je nastao kao odgovor na termin Ugarsko primorje kada je spomenuto područje postalo jedini hrvatski izlaz na more.

Obala od Novog Vinodolskog prema Senjy
Karlobag

Područje Hrvatskog primorja obuhvata gradove Bakar, Kraljevicu, Crikvenicu, Bribir, Novi Vinodolski i najvažniji grad — Senj. Senj, nekad najveći grad u Hrvatskom primorju, gubi pomorsko značenje u 19. veku u korist Rijeke. Između dva svetska rata, od Rimskog ugovora 1924, u sastavu Hrvatskog primorja se nalazi i Sušak, koji se u to vreme razvija u najznačajniji grad tog dela Kraljevine SHS. Nakon Drugog svetskog rata, Sušak i Rijeka 1948. postaju jedan grad — Rijeka, da bi kasnije u sastav opštine Rijeka ušao i Bakar. 1992. godine dolazi do osnivanja novih opština i gradova kojima Kostrena (istočni deo eks opštine Rijeka) i Bakar postaju samostalne opštine te se danas geografski ponovno smatraju delom Hrvatskog primorja.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Opċa enciklopedija JLZ 1977, vol. 3 ctp. 526