Carstvo Jovana Nenada
Carstvo Jovana Nenada je istoriografski naziv za kratkotrajnu srpsku državu koja je nastala nakon vojnog poraza Kraljevine Ugarske na Mohaču 1526. godine, a postojala je do 1527. kada je njena teritorija većim delom potpala pod ugarsku, a manjim pod tursku vlast. Obuhvatala je najveći deo Bačke, kao i delove Banata i Srema. Ova država se u istoriografiji naziva i srpskim carstvom, po tituli njenog osnivača i jedinog vladara, samozvanog srpskog cara Jovana Nenada, koji je stolovao u Subotici.[1][2][3][4]
Carstvo Jovana Nenada Država Jovana Nenada | |||
---|---|---|---|
![]() Carstvo Jovana Nenada 1526. godine | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Panonska nizija | ||
Prestonica | Subotica, Segedin | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | srpski | ||
Religija | pravoslavlje, katolicizam | ||
Politika | |||
Oblik države | apsolutna monarhija | ||
— Car | Jovan Nenad | ||
Istorija | |||
Istorijsko doba | novi vek | ||
— Osnivanje | 1526. | ||
— Ukidanje | 1527. (1 god.) | ||
— Status | bivša država | ||
— Seleška bitka | 1. maj 1527. | ||
— bitka na Sedfalskom polju | 25. jul 1527. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | oko 25,000 km² | ||
Zemlje prethodnice i naslednice | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
![]() |
![]() |
Istorija
urediOsnivanje
urediSrpsko carstvo u Panonskoj niziji osnovao je Jovan Nenad, srpski hajduk i plaćenik, rođen u Lipovu u Banatu, koji je sa svojom vojskom proterao Turke iz Bačke, kao i delova Srema i Banata. Na bivšem posedu jednog ugarskog feudalca, u naselju Sabatka (današnja Subotica) on organizuje svoj dvor i tu se kruniše za srpskog cara. Za glavnog vojskovođu svoje vojske koja je iz dana u dan sve više rasla izabrao je Radoslava Čelnika (kasnijeg vojvodu Sremskog vojvodstva), za izaslanika kod stranih vladara školovanog protestanta Fabijana Literata, a za palatina i blagajnika plemića Subotu Vrlića, rodom iz Jagodine, po kome je Subotica verovatno dobila ime.
Gubitak Subotice
urediSrpsko carstvo ubrzo je napao Valentin Terek, ugarski velikaš na čijem bivšem posedu je organizovan carski dvor Jovana Nenada. Valentin napadne Suboticu i osvoji je. Posle toga Car Jovan prenese prestonicu u Segedin. Ferdinand I je pripremao vojsku za napad na Jovana Zapolju, koji je hteo preuzeti vlast u Ugarskoj. Jovan Nenad je u prvi mah pristao uz Zapolju, ali ugarski plemići, čija je bivša imanja po Bačkoj Nenad prisvojio, udaljiše Zapolju od njega, te on početkom 1527. godine pristane uz Ferdinanda. Borbe oko ugarskog prestola smatrao je Car Jovan Nenad samo privremenim zanimanjem, a glavnim zadatkom smatrao je borbu protiv Turaka za oslobođenje srpskih zemalja.
Rat sa Jovanom Zapoljom
urediJovan Zapolja je slao jednu vojsku za drugom protiv Cara Jovana Nenada, da ga uništi pre Ferdinandova dolaska u Ugarsku. Prvu Zapoljinu vojsku pod vođstvom Vladislava Čakija Car pobedi, a u bici je poginuo i sam Vladislav. Posle toga Zapolja pošalje vojsku pod vođstvom erdeljskog vojvode Petra Perinjija, ali i tu vojsku Car pobedi na Selešu, u čuvenoj Seleškoj bici. Treći napad ponovo izvede Perinji sa čitavom vojskom Transilvanije i gornje Ugarske. U krvavom okršaju na Sedfalskom polju, car izgubi oko 8.000 vojnika i tu pobedi Perinji. U roku od mesec dana car se opet pribrao od strašnog poraza i popunio je proređene redove svojih četa. U to vreme je ušla u Ugarsku i Ferdinandova vojska, te Car Jovan krene njoj u susret. Usput je svratio u Segedin, gde ga iz zasede smrtno rani puščanim zrnom lično stari neprijatelj Valentin Terek.
Pad Nenadovog carstva
urediCar ubrzo nakon ranjavanja umire. Cela je tada Ugarska, jula 1527. godine, svečano proslavila smrt Jovana Nenada, umišljenog srpskog božijeg poslanika, a njihovog zakletog neprijatelja i otpadnika. Ubrzo nakon toga, Ferdinad se sukobi sa Zapoljinom vojskom, proređenom i izmorenom od silnih okršaja sa Srbima. Posle toga, teritorija Nenadovog carstva je pala pod vlast Ferdinanda, a dotadašnji zapovednik vojske Jovana Nenada, Radoslav Čelnik je prišao Turcima i dobio posede u Sremu. Tada je osnovao vazalno Sremsko vojvodstvo, državu političku naslednicu Nenadovog srpskog carstva.
Uređenje carstva
urediNa čelu države se nalazio car. On je imao neograničenu vlast. U svom dvoru je imenovao vitezove, delio priznanja, sakupljao novac i kao vojvoda zapovedao carskom gardom od 600 janičara. Dvor je bio sa svim obeležjima tadašnjeg ugarskog dvora. Car je imao svog palatina, rizničara, ličnog sekretara i izaslanike kod stranih dvorova. Raspolagao je sa 15.000 vojnika. Pljačkanje feudalnih imanja i deljenje bivše vlastelinske zemlje seljacima, učinili su da pokret Jovana Nenada bude cenjen u narodu. Od plena iz ovih pljački car je pokušavao da redovno plaća svoje vojnike.
Značaj carstva Jovana Nenada
urediGlavna zasluga cara Jovana leži u tome što je on prvi došao na misao da na zemljištu južne Panonske nizije stvori zasebnu teritoriju slovenskog karaktera. On je tu misao i ostvario, te je time postao začetnik ideje Srpske Vojvodine. Njegovom smrću, uništena je i njegova tvorevina, ali ideja, koju je on uneo među Srbe u Panonskoj niziji, nije više mogla da se uništi. Ipak, glavna ideja Nenadovog delovanja bilo je oslobođenje srpskih zemalja i obnova Srpskog carstva. Njegova je konačna tragedija nužno proizašla iz protivrečnosti da je neko ko je smatrao sebe božijim poslanikom organizovao državu i znatnu vojnu silu na zemlji oko koje su se tada sporili Ugri, Turci i Habzburzi, sa ciljem da oslobodi svoj pravoslavni narod na Balkanu, sve do turske prestonice.
-
Carstvo Jovana Nenada
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Ivić 1929.
- ^ Ćirković 1982, str. 481-487.
- ^ Šuletić 2008, str. 451.
- ^ Šuletić 2009, str. 436–437.
Literatura
uredi- Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Dinić-Knežević, Dušanka (1964). „Prilog proučavanju pokreta Jovana Nenada”. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 7 (1962-1963): 21—29.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Popović, Dušan J. (1957). Srbi u Vojvodini. 1. Novi Sad: Matica srpska.
- Rokai, Peter; Đere, Zoltan; Pal, Tibor; Kasaš, Aleksandar (2002). Istorija Mađara. Beograd: Clio.
- Stojkovski, Boris (2009). „Srem i pokret cara Jovana Nenada”. Istraživanja. Filozofski fakultet u Novom Sadu. 20: 249—255.
- Stojkovski, Boris (2010). „Prilozi etničkom i versko-ideološkom karakteru pokreta cara Jovana Nenada”. Izvori o istoriji i kulturi Vojvodine: Zbornik radova. 2. Novi Sad: Filozofski fakultet. str. 33—44.
- Stojkovski, Boris (2014). „Car Jovan Nenad zvezda padalica poznog srednjeg veka: Nekoliko razmatranja o izvorima” (PDF). Vojvođanski prostor u kontekstu evropske istorije: Zbornik radova. 2. Novi Sad: Filozofski fakultet. str. 181—190.
- Stojkovski, Boris (2015). „Between Habsburgs and Ottomans - Jovan Nenad movement in 1526-1527”. Balkanot: luѓe, vojni i mir. Skopje: Institut za nacionalna istorija. str. 73—82.
- Stojkovski, Boris (2018). Car Jovan Nenad: Život, delo i nasleđe Crnog Čoveka. Budimpešta: Srpski institut.
- Ćirković, Sima (1982). „Poslednji despoti”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 479—490.
- Dželetović, Veselin (2007). Poslednji srpski car - Jovan Nenad. Beograd: Poeta.
- Šuletić, Nebojša (2008). „Jovan Nenad”. Enciklopedija srpskog naroda. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 451.
- Šuletić, Nebojša (2009). „Jovan Nenad”. Srpski biografski rečnik. 4. Novi Sad: Matica srpska. str. 436—437.