Car Srba i Romeja

Divelion cara Dušana

Car Srba i Romeja (grč. Bασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας) je bila carska titula koju su koristili tokom postojanja Srpskog carstva samo dva monarha, Stefan Uroš IV Dušan i Stefan Uroš V Nemanjić.

IstorijaUredi

Stefan Dušan se proglasio za cara 1345. godine, a 16. aprila 1346. godine su ga krunisali patrijarh srpski, patrijarh bugarski i arhiepiskop ohridski.[1] Njegovu titulu je priznala Bugarska i ostale okolne zemlje, ali ne i Vizantija. Dušanova titula je prema vizantijskom uzoru bila Στέφανος ἐν Χριστῷ τῷ θεῷ πιστὸς βασιλεὺς καὶ αὐτoκράτωρ Σερβίας καὶ Pωμανίας ili na staroslovenskom, uz pojedine izmjene, Стефанъ въ Христа бога вѣрни царъ Србълѥмъ и Гръкомъ.

 
Krunisanje Cara Dušana, Paja Jovanović.

Kada je Stefan Dušan pod nerazjašnjenim okolnostima umro 1355. godine, njegov sin Stefan Uroš je poneo titulu cara Srba i Romeja, ali je ujak novog cara, Siniša Uroš, osporio njegovo pravo na prijesto, pa sam sebe proglasio carem Srba i Romeja i sa tom je titulom vladao državom sa sjedištem u Tesaliji. Nakon Sinišine smrti, njegov sin Jovan Uroš je nastavio koristiti ovu titulu sve dok se nije 1370. godine zamonašio.

Titula se prestaje koristiti 1371. godine kada srpska vladarska dinastija Nemanjić nestaje. Vukašin Mrnjavčević, srpski velikaš, ponio je titulu kralja Srba i Romeja, koja je ostala u upotrebi do smrti Vukašinovog sina Marka 1395. godine. Tvrtko I ban Bosne se takođe proglasio za kralja i koristio je titulu kralj Srba, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja, dok je sama Srbija ostala pod vlašću lokalnih velikaša.

U narodnoj književnosti knez Lazar Hrebeljanović se ponekad naziva carem, iako tu titulu nikada nije nosio.

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. ^ Vazeille, Temperley Harold William (jul 2009). History of Serbia. BiblioBazaar. str. 72—. ISBN 978-1-113-20142-3.