Cvijeta Zuzorić
Cvijeta Zuzorić Pešoni (Dubrovnik, 1552 — Ankona, 30. novembar 1648)[1] bila je plemkinja, poeta, pesnikinja iz Dubrovačke republike.
Cvijeta Zuzorić Pešoni | |
---|---|
Datum rođenja | 1552. |
Mesto rođenja | Dubrovnik, Dubrovačka republika |
Datum smrti | 30. novembar 1648. |
Mesto smrti | Ankona |
Biografija
urediRođena je u istaknutoj srpskoj trgovačkoj porodici iz Hercegovine, koja u početkom 15. veka prelazi u Dubrovnik. Došla su tri brata: Milaš, Radivoj i Vlatko i postali dubrovačka vlastela Zuzorići. Milaš i Radivoj zatim odlaze u Smederevo, gde nastavljaju da se bave trgovinom. Vlatko Zuzorić ostaje u Dubrovniku, i on je Cvijetin čukundeda. Zuzorići su bili bogata i otmena trgovačka porodica u Dubrovniku. Pesnikinjin pradeda se zvao Pavle, a deda Vlaho, on je napisao "prvo stručno delo o dvojnom knjigovodstvu”. Cvijetin otac je bio oženjen Marinom Radalji, i preko nje je bila u srodstvu sa pesnikom Dinkom Zlatarićem. Cvijeta je bila jedna od pet ćerki svojih roditelja. Porodica njene majke, Radalji, se preselila u Dubrovnik iz Venecije.
Po njenom biografu, dubrovačkom profesoru Jorju Tadiću, Cvijeta je rođena 1555. godine u Dubrovniku, ali su se njeni roditelji ubrzo preselili u Italiju, u grad Ankonu. Njen otac se tamo bavio trgovinom, pa je Cvijeta tu provela detinjstvo i mladost. Obrazovanje je stekla u Ankoni, gde se iz roditeljskog doma još kao mlada preselila kod sestre Nike. Priklonivši se očevoj volji, koji joj daje 40.000 „zlatnih dinara” miraza, udaje se 1570. godine za poznanika, firentinskog plemića, trgovca Bartolomea Pešonija. S njim se seli u Firencu, a potom kad je on dobio titulu konzula, ponovo vratila u rodni Dubrovnik. U Dubrovniku Cvijeta sa mužem, koji nastavlja da se bavi trgovinom, boravi do 1583. godine. Iako je Cvijeta bila omiljena i ugledna i kao takva deo elite, njen muž je imao problema u poslovanju. Doživljavaju bankrot, zbog kojeg napuštaju „krasni” Dubrovnik, i vraćaju se u Ankonu. Po profesoru Jorju — nije pouzdano utvrđeno kada je umrla, a poslednji put se pominje u dokumentima 1609. godine.[2]
Cvijeta Zuzorić je oko sebe okupljala brojne umetnike. Zbog svoje lepote i otmenosti bila je predmet obožavanja u krugu pesnika okupljenih u „akademiji složnih” (lat. Accademia degli Concordi).
Opevali su je i posvetili joj svoja dela pesnici Dinko Zlatarić (rođak), Ivan Bunić, Miho Molendi, Maroš Bogito i filozof Nikola Gučetić. O Dubrovčanki pišu i Italijani: Simoneti, Bakibajavko i Torkvato Taso — koji joj je posvetio tri soneta i pet madrigala. Pretpostavlja se da je i sama pisala pesme, premda ništa od njih nije sačuvano.
Paviljon
urediU Beogradu nakon Prvog svetskog rata, Branislav Nušić je pokrenuo inicijativu, a kasnije je i osnovano društvo prijatelja umetnosti pod njenim imenom. Ovo društvo je podiglo paviljon na Kalemegdanu za umetničke izložbe i danas se koristi u iste svrhe.
Reference
uredi- ^ Srpski biografski rečnik (PDF). 3. Novi Sad: Matica srpska. 2007. ISBN 978-86-7946-001-1.
- ^ „Politika”, Beograd 6. novembar 1929. godine