Pećina Ceremošnja

Пећина се налази на око 15 км од Кучева, у атару села Церемошње на северо-западним падинама Хомољских планина.

Pećina Ceremošnja (Jovanova pećina) je pećina kod istimenog sela u sjevernom dijelu Homoljskih planina, južno od Kučeva u istočnoj Srbiji. Gravitira prema srednjem Peku (Zviždu) i veoma je bogata pećinskim ukrasima. Dugačka je 775.5 m i obuhvata površinu od 4 574 . Uređena je za razgledanje u periodu od 19.02. 1978. do 04.07. 1980. godine, kada je otvorena za javnost i dužina uređene staze iznosi 431 m.[1]

Ceremošnja
Pećina Ceremošnja
Unutrašnjost pećine
Položaj
Mesto
(planina)
Odlike
Geologija (tip) rečna
Dužina 775,5 m

Položaj pećine i okolina uredi

Pećina Ceremošnja nalazi se u najzabitijem dijelu Homolja. Od istoimenog sela udaljena je sat i po hoda, a od Kučeva 18 km. Izdubljena je u krečnjacima Magarčeve đule (658 m), najvišeg vrha u zapadnom dijelu Homoljskih planina. Ponorsko grotlo pećine nalazi se na završteku slijepe doline Strugarskog potoka, desne pritoke rijeke Sige. Vrelski otvor pećine se nalazi u malom izvorišnom obluku, u kojem ponornica Strugarski potok ponovo izbija na površinu.

Pećina Ceremošnja je izgrađena u donjekrednim krečnjacima, koji se u zapadnom dijelu Homoljskih planina pružaju u vidu uske zone. Na Fiku i Magarčevoj đuli kretacejski krečnjaci su masivni i bankoviti, a na stranama se javljaju i slojeviti. Jako su ubrani, ispresjecani pukotinama i skaršćeni sve do podine koju čine paleozojski škriljci, mikašisti i filiti. Krečnjački pojas je sa tri strane okružen andezitima, a iz Plavčevskog basena na njega naliježu neogenski sedimenti. U površinskom kraškom reljefu ističu se brojne vrtače i skaršćene doline. Najveća i naijteresantnija od ovih dolina je dolina Strugarskog potoka.

Postanak i značaj pećine uredi

Postanak pećinskog sistema Ceremošnje vezuje se za oticanje neogenskog jezera iz Plavčevskog basena, odnosno za terasu, visine 420 do 440 m. Na toj visini počinje skaršćavanje doline Strugarskog potoka, koji postaje ponornica koristeći kontaktne pukotine između krečnjaka i andezita. U gornjem dijelu pećine Ceremošnje, zbog prisustva andezita u podini, koji se lakše razara i ogoljava, stvorene su veće prostorije i visoke dvorane. U donjem dijelu sistema, u Vrelskoj pećini se premješta podzemni tok u dubinu i stvara se nekoliko spratova. Eroziju podzemnog toka u Ceremošnji prati i proces oburvavanja, a u kasnijoj fazi i izlučivanje hemijskih taloga.

Izgled i osobine pećine uredi

 
Pećina Ceremošnja

Ceremošnja se sastoji iz tri dijela: Ceremošnje, Vrelske pećine i neispitanog srednjeg dijela. Dužina ispitanih kanala Ceremošnje iznosi 362 m, a Vrelske pećine 280 m. Ukupna dužina svih dijelova kreće se oko 2,5 km.

Ponorski dio Ceremošnje sastoji se iz ulaznog kanala i prostrane složene dvorane. Ima dva ulazna otvora, niži i viši. Oba otvora su usječena u vertikalnoj litici, a sastaju se svega desetak metara od ulaza. Donji ulaz služi kao aktivan ponor i na njega se nastavlja riječno korito podzemnog toka. Ulazni kanal Ceremošnje ima jednostavan profil. Na dužini od oko 50 m širina mu ne prelazi 5 m, a visina varira od 2,5 do 3,5 m. Dno mu je pokriveno šljunkom i pjeskom, a u zidovima se vide otvori slijepih, kratkih kanala. U osnovi ima pravac sjeveroistok - jugozapad, a u završnom dijelu blago se povija prema sjeveru. Pad korita je znatan, a tavanicu presjecaju brojne pukotine.

Speleološke karakteristike uredi

U morfospeleološkom pogledu, u pećini Ceremošnja ističu se pet prirodnih cjelina:

  1. Ulazni kanal
  2. Arena
  3. Ponorska dvorana
  4. Andezitska dvorana
  5. Južni kanal

Ulazni kanal dugačak je 87 M i obuhvata dio od ulaza u pećinu do dvorane ”Arena”. Ulazni kanal je siromašan nakitom.

Arena je najveća dvorana u Ceremošnji, koja opravdava nadu da se u kraškom podzemlju krije više takvih dvorana. Po bogatstvu i kvalitetu nakita, ova dvorana može da stane u red najvećih i najraskošnijih dvorana u krasu Srbije. Arena je nepravilnog kružnog oblika, amfiteatralnog oblika. Prečnik Arene se kreće od 40-50 m, a visina 20-24 m. Zahvata površinu od 1.293 m². Najmonumentalnija kompozicija nalazi se u jednom proširenju na galeriji Arene. To je vrlo dinamičan stub, na kojem se razlikuju dvije ljudske figure: stroga, srednjovijekovnog viteza, koji direktno gleda u posjetioce i povijena, srpskog vojnika-izviđača, iz Prvog svjetskog rata, lijevo od viteza koji viteza koji budno osmatra. Ova vajarska kompozicija dobila je naziv "Na vječnoj straži", jer simbolizuje sudbinu i kontinuitet borbe za slobodu i stradanja naroda na ovom prostoru. Pećinski stub je visok 7 m i on je amblem pećine Ceremošnje.

Na suprotnom kraju Arene, pored povratne staze blješti Lijepa Vlajna - lepršavi, raskošni peđinski stub, izgrađen od kristalnog, iskričavog kalcita. Sastoji se od bijelog, razigranog, pjenušavog stalagmita, visokom 3 m. Pored Lijepe Vlajne ističu se stubovi "Mladoženja" i "Drugovi".

Kroz pećinu protiče Strugarski potok, periodski, jer su se otvorili ponorčići uzvodno od ulaza u pećinu, koji gutaju male vode, dok veće vode ulaze u pećinu i poniru u neprohodnim, proširenim pukotinama. Dužina Strugarskog potoka iznosi 2,407 m, a površina sliva 1,111 m².

U Ponorsku dvoranu ulazi se iz Arene kroz otvor u visokom pregradnom draperijskom zidu. Otvor je nazvan ”Dveri”, jer veoma podsjeća na oltarske dveri. Ponorska dvorana je dobila ime po lijevkastom ponoru koji se u njoj nalazi. Dvorana je dugačka 36 m, a široka 18 m. U mnoštvu nakita, kao raritet izdvaja se ”Raspuklasfera” – ogromna polulopta od trakastog bigra, različito obojenog, ispucala i sa odvojenim sfernim komadima. Poluprečnik ove lopte kreće se od 3,5 do 4 m.

Andezitska dvorana - u nju se ulazi iz Arene širokim hodnikom. Ime je dobila po Andezitu, vulkanskoj eruptivnoj stijeni, koja je u osnovi čitave dvorane. Dvorana je eliptičnog oblika, dugačka 60 m a široka 15-20 m. U Andezitskoj dvorani se nalazi nekoliko atraktivnih grupa nakita, pri čemu se izdvajaju ’’Krajputaši’’- grupa neobičnih stalagmita. Posebno je privlačan sniježno bijeli tavanični nakit.  Ukupna dužina sistema Andezitske dvorane je 76 m.

Južni kanal je posljednji dio pećine Ceremošnje. Kanal počinje na mjestu kod Lijepe Vlajne u Areni, siromašan je nakitom ali postoji izvjestan broj interesantnih oblika. Južni kanal je dugačak 107,7 m, a sa kratkim slijepim kanalima 172 m. Na južni kanal se nastavljaju dva dugačka, nešto uža istočna kanala. Na kraju prvog od ova dva kanala je i izlazni otvor iz pećine.[2]

Klimatske karakteristike uredi

S obzirom da je pećina Ceremošnja pećina ponorskog tipa i da je otvorena, ona trpi spoljašnje uticaje. U zimskom periodu temperatura iznosi 6° a relativna vlažnost vazduha 78%, a u ljetnjem periodu 72% vlažnosti. U Ceremošnji nema strujanja vazduha.[2]

Status zaštite uredi

Zavod za zaštitu prirode Srbije je 2007. godine pećinu Ceremošnja stavio pod zaštitu kao Spomenik prirode, odnosno zaštićeno prirodno dobro.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „O nama”. ceremosnja.com. Arhivirano iz originala 18. 05. 2018. g. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  2. ^ a b „Pećina Ceremošnja | Turistička organizacija "Kučevo" Kučevo”. www.tokucevo.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2018. 

Literatura uredi

  • Č. Milić, Pećina Ceremošnja, Zbornik radova SANU knj.XXXIX, Geografski institut knj. 7, 1954.
  • Lazarević, R. (1980): Ceremošnja, Beograd
  • Studija o zaštiti, uređenju i turističkom korišćenju područja pećine Ceremošnje, Republički zavod za zaštitu prirode, Beograd, 1976.
  • Studija o uređenju i korišćenju pećine Ceremošnje, Republički zavod za zaštitu prirode Srbije


Spoljašnje veze uredi