Ceh (nem. Zehe ili Zeche)[1]:1437 ili esnaf (tur. esnaf)[1]:452 je zanatsko udruženje, odnosno grupa ljudi koji rade isti posao, zanat, pa se udružuju radi ostvarivanja svojih prava i viših ciljeva. Esnaf ima svog predsednika, odbor, zajedničku kasu. Kada bi nekog od članova esnafa inspekcija kaznila novčanom kaznom, to je isplaćivano iz esnafske kase. Esnaf je donosio odluke gde se sme ili ne sme otvoriti radnja, sankcionisali su prekršaje esnafskih pravila. U Srbiji su nekada (19. vek) svi zanatski poslovi imali svoje esnafe, ali je to vremenom počelo da nestaje, kao i esnafski uticaji. Danas oni postoje samo kao udruženja, bez ikakvog uticaja. Jedni od preostalih su pekarski esnaf, zlatarski esnaf i mnogi drugi esnafi.[2][3]

Esnaf majstora vitraža u Toledu

Tipično, ključna „privilegija” je bila da je samo članovima esnafa bilo dozvoljeno da prodaju svoju robu ili da praktikuju svoje veštine u gradu. Moguće je da su postojale kontrole minimalnih ili maksimalnih cena, sati trgovanja, broja pripravnika i mnogih drugih stvari. Ova pravila su smanjivala slobodnu konkurenciju, ali su ponekad održavala dobar kvalitet rada.[4]

Jedna od zaostavština cehova: uzvišena dvorana u Vindzoru nastala je kao mesto okupljanja cehova, kao i sedište magistrata i gradska kuća.

Važan rezultat esnafskog okvira bila je pojava univerziteta u Bolonji (osnovanog 1088), Oksfordu (barem od 1096) i Parizu (oko 1150); nastali su kao cehovi studenata (kao u Bolonji) ili majstora (kao u Parizu).[5]

Istorija cehova uredi

 
Narodni muzej Leskovac - esnafsko pismo užarsko-salerskog esnafa

Rana esnafska udruženja uredi

Nakon ujedinjenja gradova-država u Asiriji i Sumeru od strane Sargona Akadskog u jedinstveno carstvo kojim je vladao iz svog rodnog grada oko 2334. p. n. e., uobičajene mesopotamske standarde za dužinu, površinu, zapreminu, težinu i vreme koje su koristili zanatlijski cehovi u svakom gradu obnarodovao je Naram-Sin iz Akada (oko 2254–2218. p. n. e.), Sargonov unuk, uključujući i one za šekele.[6] Hamurabijev zakonik 234 (oko 1755–1750. p. n. e.) predviđao je preovlađujuću platu od 2 šekela za svaki brod od 60 gura (300 bušela) izgrađen u ugovoru o radu između brodograditelja i brodovlasnika.[7][8][9] Zakonom 275 propisana je cena trajekta od 3 gera dnevno za čarterpartiju između zakupca broda i zapovednika broda. Zakonom 276 propisana je vozarina od 2​12gera po danu po ugovoru o prevozu tereta između zakupca i zapovjednika broda, dok je Zakon 277 predviđao ​16-šekela po danu vozarine za brod od 60 gura.[10][11][9]

Jedna vrsta esnafa bila je poznata u rimsko doba. Poznata kao kolegijum, collegia ili corpus, to su bile organizovane grupe trgovaca koji su se specijalizovali za određeni zanat i čije je članstvo u grupi bilo dobrovoljno. Jedan takav primer je corpus naviculariorum, kolegijum trgovačkih pomoraca sa sedištem u rimskoj luci La Ostija. Rimski cehovi nisu uspeli da prežive slom Rimskog carstva.[12]

Kolegijum je bilo svako udruženje koje je delovalo kao pravno lice. Godine 1816, arheološkim iskopavanjima u Minji, Egipat (pod ejaletom Otomanskog carstva), iz ruševina Antinojevog hrama u Antinopolju, Egipat, pronađena je ploča iz doba dinastije Nerva-Antonin koja je propisivala pravila i članarine za pogrebnog društva collegium osnovanog u Lanuvijumu, Italija, otprilike 133. godine tokom vladavine Hadrijana (117–138) od Rimskog carstva.[13] Nakon donošenja Lex Julia tokom vladavine Julija Cezara kao konzula i diktatora Rimske republike (49–44. p. n. e.), i njegove reafirmacije tokom vladavine Cezara Avgusta kao Princeps senatus i imperatora Rimske vojske (27. p. n. e. – 14. godine), kolegijumu je bilo potrebno odobrenje Rimskog senata ili cara da bi bili ovlašćeni kao pravna tela.[14] Ruševine u Lambezisu datiraju formiranje pogrebnih društava među vojnicima Rimske armije i mornarima Rimske mornarice u vreme vladavine Septimija Severa (193–211) 198. godine.[15] U septembru 2011. godine, arheološka istraživanja na mestu veštačke luke Portus u Rimu otkrila su natpise u brodogradilištu izgrađenom za vreme Trajanove vladavine (98–117) koji ukazuju na postojanje esnafa brodograditelja.[16] Kolegijum je takođe uključivao bratstva rimskih sveštenika koji su nadgledali ritualna žrtvovanja, praktikovali auguriju, čuvali svete spise, organizovali festivale i održavali specifične verske kultove.[17]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Klajn, Ivan; Šipka, Milan (2006). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. ISBN 86-515-0031-9. 
  2. ^ Đorđević, T. (1925). Arhivska građa za zanate i esnafe. SEZb XXXIII, Beograd
  3. ^ The Early History of the Corporation in England, Author: Harold J. Laski, Source: Harvard Law Review , Apr., 1917, Vol. 30, No. 6 (Apr., 1917), pp. 561-588 Published by: The Harvard Law Review Association https://www.jstor.org/stable/1326990
  4. ^ Gies, Joseph; Gies, Frances (1969). Life in a medieval city (na jeziku: engleski). ISBN 978-0-213-76379-4. OCLC 70662. 
  5. ^ Rashdall, Hastings (1895). The Universities of Europe in the Middle Ages: Salerno. Bologna. Paris. Clarendon Press. str. 150. 
  6. ^ Powell, Marvin A. (1995). „Metrology and Mathematics in Ancient Mesopotamia”. Ur.: Sasson, Jack M. Civilizations of the Ancient Near East . III. New York, NY: Charles Scribner's Sons. str. 1955. ISBN 0-684-19279-9. 
  7. ^ Hammurabi (1903). Prevod: Sommer, Otto. „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Records of the Past. Washington, DC: Records of the Past Exploration Society. 2 (3): 85. Pristupljeno 20. 6. 2021. „234. If a shipbuilder builds ... as a present [compensation]. 
  8. ^ Hammurabi (1904). „Code of Hammurabi, King of Babylon” (PDF). Liberty Fund. Prevod: Harper, Robert Francis (2nd izd.). Chicago: University of Chicago Press. str. 83. Pristupljeno 20. 6. 2021. „§234. If a boatman build ... silver as his wage. 
  9. ^ a b Hammurabi (1910). „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Avalon Project. Prevod: King, Leonard William. New Haven, CT: Yale Law School. Pristupljeno 20. 6. 2021. 
  10. ^ Hammurabi (1903). Prevod: Sommer, Otto. „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Records of the Past. Washington, DC: Records of the Past Exploration Society. 2 (3): 88. Pristupljeno 20. 6. 2021. „275. If anyone hires a ... day as rent therefor. 
  11. ^ Hammurabi (1904). „Code of Hammurabi, King of Babylon” (PDF). Liberty Fund. Prevod: Harper, Robert Francis (2nd izd.). Chicago: University of Chicago Press. str. 95. Pristupljeno 20. 6. 2021. „§275. If a man hire ... its hire per day. 
  12. ^ Epstein, Steven A. (1995). Wage Labor and Guilds in Medieval Europe. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. str. 10—49. ISBN 978-0807844984. 
  13. ^ The Documentary History of Insurance, 1000 B.C.–1875 A.D. Newark, NJ: Prudential Press. 1915. str. 5–6. Pristupljeno 15. 6. 2021. 
  14. ^ de Ligt, L. (2001). „D. 47,22, 1, pr.-1 and the Formation of Semi-Public "Collegia". Latomus. 60 (2): 346—349. ISSN 0023-8856. JSTOR 41539517. 
  15. ^ Ginsburg, Michael (1940). „Roman military clubs and their social functions”. Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 71: 149—156. JSTOR 283119. doi:10.2307/283119. 
  16. ^ Welsh, Jennifer (23. 9. 2011). „Huge Ancient Roman Shipyard Unearthed in Italy”. Live Science. Future. Pristupljeno 23. 6. 2021. 
  17. ^ Lintott, Andrew (1999). The Constitution of the Roman Republic. Oxford: Oxford University Press. str. 183–186. ISBN 978-0198150688. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi