Ceh
Ceh (nem. Zehe ili Zeche)[1]:1437 ili esnaf (tur. esnaf)[1]:452 je zanatsko udruženje, odnosno grupa ljudi koji rade isti posao, zanat, pa se udružuju radi ostvarivanja svojih prava i viših ciljeva. Esnaf ima svog predsednika, odbor, zajedničku kasu. Kada bi nekog od članova esnafa inspekcija kaznila novčanom kaznom, to je isplaćivano iz esnafske kase. Esnaf je donosio odluke gde se sme ili ne sme otvoriti radnja, sankcionisali su prekršaje esnafskih pravila. U Srbiji su nekada (19. vek) svi zanatski poslovi imali svoje esnafe, ali je to vremenom počelo da nestaje, kao i esnafski uticaji. Danas oni postoje samo kao udruženja, bez ikakvog uticaja. Jedni od preostalih su pekarski esnaf, zlatarski esnaf i mnogi drugi esnafi.[2][3]
Tipično, ključna „privilegija” je bila da je samo članovima esnafa bilo dozvoljeno da prodaju svoju robu ili da praktikuju svoje veštine u gradu. Moguće je da su postojale kontrole minimalnih ili maksimalnih cena, sati trgovanja, broja pripravnika i mnogih drugih stvari. Ova pravila su smanjivala slobodnu konkurenciju, ali su ponekad održavala dobar kvalitet rada.[4]
Važan rezultat esnafskog okvira bila je pojava univerziteta u Bolonji (osnovanog 1088), Oksfordu (barem od 1096) i Parizu (oko 1150); nastali su kao cehovi studenata (kao u Bolonji) ili majstora (kao u Parizu).[5]
Istorija cehova uredi
Rana esnafska udruženja uredi
Nakon ujedinjenja gradova-država u Asiriji i Sumeru od strane Sargona Akadskog u jedinstveno carstvo kojim je vladao iz svog rodnog grada oko 2334. p. n. e., uobičajene mesopotamske standarde za dužinu, površinu, zapreminu, težinu i vreme koje su koristili zanatlijski cehovi u svakom gradu obnarodovao je Naram-Sin iz Akada (oko 2254–2218. p. n. e.), Sargonov unuk, uključujući i one za šekele.[6] Hamurabijev zakonik 234 (oko 1755–1750. p. n. e.) predviđao je preovlađujuću platu od 2 šekela za svaki brod od 60 gura (300 bušela) izgrađen u ugovoru o radu između brodograditelja i brodovlasnika.[7][8][9] Zakonom 275 propisana je cena trajekta od 3 gera dnevno za čarterpartiju između zakupca broda i zapovednika broda. Zakonom 276 propisana je vozarina od 21⁄2gera po danu po ugovoru o prevozu tereta između zakupca i zapovjednika broda, dok je Zakon 277 predviđao 1⁄6-šekela po danu vozarine za brod od 60 gura.[10][11][9]
Jedna vrsta esnafa bila je poznata u rimsko doba. Poznata kao kolegijum, collegia ili corpus, to su bile organizovane grupe trgovaca koji su se specijalizovali za određeni zanat i čije je članstvo u grupi bilo dobrovoljno. Jedan takav primer je corpus naviculariorum, kolegijum trgovačkih pomoraca sa sedištem u rimskoj luci La Ostija. Rimski cehovi nisu uspeli da prežive slom Rimskog carstva.[12]
Kolegijum je bilo svako udruženje koje je delovalo kao pravno lice. Godine 1816, arheološkim iskopavanjima u Minji, Egipat (pod ejaletom Otomanskog carstva), iz ruševina Antinojevog hrama u Antinopolju, Egipat, pronađena je ploča iz doba dinastije Nerva-Antonin koja je propisivala pravila i članarine za pogrebnog društva collegium osnovanog u Lanuvijumu, Italija, otprilike 133. godine tokom vladavine Hadrijana (117–138) od Rimskog carstva.[13] Nakon donošenja Lex Julia tokom vladavine Julija Cezara kao konzula i diktatora Rimske republike (49–44. p. n. e.), i njegove reafirmacije tokom vladavine Cezara Avgusta kao Princeps senatus i imperatora Rimske vojske (27. p. n. e. – 14. godine), kolegijumu je bilo potrebno odobrenje Rimskog senata ili cara da bi bili ovlašćeni kao pravna tela.[14] Ruševine u Lambezisu datiraju formiranje pogrebnih društava među vojnicima Rimske armije i mornarima Rimske mornarice u vreme vladavine Septimija Severa (193–211) 198. godine.[15] U septembru 2011. godine, arheološka istraživanja na mestu veštačke luke Portus u Rimu otkrila su natpise u brodogradilištu izgrađenom za vreme Trajanove vladavine (98–117) koji ukazuju na postojanje esnafa brodograditelja.[16] Kolegijum je takođe uključivao bratstva rimskih sveštenika koji su nadgledali ritualna žrtvovanja, praktikovali auguriju, čuvali svete spise, organizovali festivale i održavali specifične verske kultove.[17]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ a b Klajn, Ivan; Šipka, Milan (2006). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. ISBN 86-515-0031-9.
- ^ Đorđević, T. (1925). Arhivska građa za zanate i esnafe. SEZb XXXIII, Beograd
- ^ The Early History of the Corporation in England, Author: Harold J. Laski, Source: Harvard Law Review , Apr., 1917, Vol. 30, No. 6 (Apr., 1917), pp. 561-588 Published by: The Harvard Law Review Association https://www.jstor.org/stable/1326990
- ^ Gies, Joseph; Gies, Frances (1969). Life in a medieval city (na jeziku: engleski). ISBN 978-0-213-76379-4. OCLC 70662.
- ^ Rashdall, Hastings (1895). The Universities of Europe in the Middle Ages: Salerno. Bologna. Paris. Clarendon Press. str. 150.
- ^ Powell, Marvin A. (1995). „Metrology and Mathematics in Ancient Mesopotamia”. Ur.: Sasson, Jack M. Civilizations of the Ancient Near East . III. New York, NY: Charles Scribner's Sons. str. 1955. ISBN 0-684-19279-9.
- ^ Hammurabi (1903). Prevod: Sommer, Otto. „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Records of the Past. Washington, DC: Records of the Past Exploration Society. 2 (3): 85. Pristupljeno 20. 6. 2021. „234. If a shipbuilder builds ... as a present [compensation].”
- ^ Hammurabi (1904). „Code of Hammurabi, King of Babylon” (PDF). Liberty Fund. Prevod: Harper, Robert Francis (2nd izd.). Chicago: University of Chicago Press. str. 83. Pristupljeno 20. 6. 2021. „§234. If a boatman build ... silver as his wage.”
- ^ a b Hammurabi (1910). „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Avalon Project. Prevod: King, Leonard William. New Haven, CT: Yale Law School. Pristupljeno 20. 6. 2021.
- ^ Hammurabi (1903). Prevod: Sommer, Otto. „Code of Hammurabi, King of Babylon”. Records of the Past. Washington, DC: Records of the Past Exploration Society. 2 (3): 88. Pristupljeno 20. 6. 2021. „275. If anyone hires a ... day as rent therefor.”
- ^ Hammurabi (1904). „Code of Hammurabi, King of Babylon” (PDF). Liberty Fund. Prevod: Harper, Robert Francis (2nd izd.). Chicago: University of Chicago Press. str. 95. Pristupljeno 20. 6. 2021. „§275. If a man hire ... its hire per day.”
- ^ Epstein, Steven A. (1995). Wage Labor and Guilds in Medieval Europe. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. str. 10—49. ISBN 978-0807844984.
- ^ The Documentary History of Insurance, 1000 B.C.–1875 A.D. Newark, NJ: Prudential Press. 1915. str. 5–6. Pristupljeno 15. 6. 2021.
- ^ de Ligt, L. (2001). „D. 47,22, 1, pr.-1 and the Formation of Semi-Public "Collegia"”. Latomus. 60 (2): 346—349. ISSN 0023-8856. JSTOR 41539517.
- ^ Ginsburg, Michael (1940). „Roman military clubs and their social functions”. Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 71: 149—156. JSTOR 283119. doi:10.2307/283119.
- ^ Welsh, Jennifer (23. 9. 2011). „Huge Ancient Roman Shipyard Unearthed in Italy”. Live Science. Future. Pristupljeno 23. 6. 2021.
- ^ Lintott, Andrew (1999). The Constitution of the Roman Republic. Oxford: Oxford University Press. str. 183–186. ISBN 978-0198150688.
Literatura uredi
- Braudel, Fernand (1992) [1982]. The Wheels of Commerce. Civilization & capitalism, 15th–18th century. 2. University of California Press. ISBN 978-0-520-08115-4.
- Epstein, S.R.; Prak, Maarten, ur. (2008). Guilds, Innovation and the European Economy, 1400–1800. Cambridge University Press. ISBN 978-1-139-47107-7. — essays by scholars covering German and Italian territories, the Netherlands, France, and England; plus guilds in cloth spinning, painting, glass blowing, goldsmithing, pewterware, book-selling, and clock making.
- Grafe, Regina; Gelderblom, Oscar (proleće 2010). „The Rise and Fall of the Merchant Guilds: Re-thinking the Comparative Study of Commercial Institutions in Premodern Europe”. Journal of Interdisciplinary History. 40 (4): 477—511. S2CID 145272268. doi:10.1162/jinh.2010.40.4.477. hdl:1874/386235 . Comparative study of the origins and development of merchant guilds in Europe, esp. their emergence during the late Middle Ages and their decline in the Early Modern era
- Ogilvie, Sheilagh (2011). Institutions and European Trade: Merchant Guilds, 1000–1800. Cambridge University Press. ISBN 978-1-139-50039-5.
- Prak, Maarten Roy (2006). Craft Guilds in the Early Modern Low Countries: Work, Power and Representation. Ashgate Publishing. ISBN 978-0-7546-5339-4.
- Rouche, Michel (1992). „Private life conquers state and society”. Ur.: Ariès, Philippe; Veyne, Paul; Duby, Georges. A History of Private Life: From Pagan Rome to Byzantium. 1. Harvard University Press. str. 419—. ISBN 978-0-674-39974-7.
- Weyrauch, Thomas (1999). Craftsmen and their Associations in Asia, Africa and Europe. VVB Laufersweiler. ISBN 978-3-89687-537-2.
- Emery, Gordon (1994). Curious Chester: Portrait of an English City Over Two Thousand Years. ISBN 978-1-872265-94-0. Gordon Emery, Curious Chester . 1999. ISBN 1-872265-94-4.
- Picard, Liza (2003). Elizabeth's London: Everyday Life in Elizabethan London. Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-297-60729-8.
- Brentano, Lujo (1969) [1870]. On the History and Development of Gilds and the Origin of Trade-Unions. Research & Source Works Series. Burt Frankin. ISBN 978-0833703682.
- Epstein, Steven A. (1991). Wage Labor and Guilds in Medieval Europe. UNC Press Books. ISBN 978-0-8078-4498-4.
- Olson, Mancur (2008) [1982]. The Rise and Decline of Nations: Economic Growth, Stagflation, and Social Rigidities. Yale University Press. ISBN 978-0-300-15767-3.
- Ogilvie, Sheilagh. 2019. The European Guilds: An Economic Analysis. Princeton University Press. covers 1000 to 1880.
- Rosser, Gervase. The Art of Solidarity in the Middle Ages: Guilds in England 1250-1550, Oxford University Press, 2015, https://books.google.com/books?id=A0rTBgAAQBAJ
Spoljašnje veze uredi
- Medieval Guilds - World History Encyclopedia
- Agarwal, Ankit (2012). „Development of Economic Organizations and their Role in Human Empowerment during the Gupta Period”. History Today. 13. ISSN 2249-748X.[mrtva veza]
- Medieval guilds
- St. Eloy's Hospice The last Guild House in Utrecht
- „Gilds”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). 1911.