Cirkulatorni sistem ljudskog srca

Cirkulatorni sistem ljudskog srca čini čitav splet arterijskih i venskih krvnih sudova koji snabdevaju krvlju organe i tkiva celog tela ali i samo srce tj. njegov srčani mišić.

Cirkulatorni sistem ljudskog srca
Krvni sudovi srca
Identifikatori
MeSHD003326
Anatomska terminologija

Srčane ili koronarne arterije spadaju u grupu funkcionalno terminalnih krvnih sudova, čije su spojnice malog kalibra, tako da u slučaju opstrukcije šupljine krvnog suda najčešće dolazi do smanjene oksigenacije srčanog mišića, sa posledičnim razvojem akutnog infarkta miokarda različitog intenziteta i lokalizacije.

Fiziologija uredi

Cirkulatorni sistem organa kod čoveka je zatvorenog tipa i čine ga: krv, krvni sudovi i srce; limfa, limfni sudovi i limfne žlezde. Ovaj sistem organizmu omogućuje razmenu kiseonika, hranjljivih materija i u njega se izlučuju produkti razmene materija iz ćelija i tkiva.[1][2]

 

Cirkulatorni sistem se sastoji od dva podsistema, plućnog (mali krvotok) i sistemskog (veliki krvotok) cirkulatornog kruga. Plućni krug obuhvata sve krvne sudove u plućima i krvne sudove koji spajaju pluća i srce. Sistemski krug obuhvata sve ostale krvne sudove i organe u organizmu. Glavna razlika između ovih cirkulatornih podsistema je u sastavu krvi koja prolazi kroz njih.[3]

Desno srce snabdeva krvlju plućni cirkulatorni krugu, dok levo srce snabdeva krvlju sistemski cirkulatorni krug. Krv ova dva podsistema se nikad ne meša (osim kod defekta pregrade srca). Oba podsistema se sastoje od velikog broja kapilara koji čine mrežu krvnih sudova u kojima se odvija razmena molekula.

Za krv koja napusti plućne kapilare kažemo da je oksidovana, jer je puna molekula kiseonika, koja se putem vaskulatornog sistema transportuje do organa. U organima dolazi do razmena materije, tj. kiseonik iz „sveže“ krvi se razmeni za ugljen dioskid, od kojeg ćelije moraju da se oslobode. Krv koja nosi ugljendioksid, naziva se deoksidovana krv, i transportuje se putem sistemskog cirkulatornog kruga. U dijagramima, ove dve krve su obojene plavom (za onu koja nosi ugljendioksid) i crvenom (za onu koja nosi kiseonik).

Putanja kojom se krv transportuje i obiđe ceo jedan krug unutar organizma je sledeća:[3]

  • Leva komora pumpa kiseonikom obogaćenu krv u aortu i arterije koja transportuje krv u kapilare svih organa i tkiva u sistemskom cirkulatornom krugu.
  • Krv koja na nivou tkiva postane deoksidovana (osiromašena kiseonikom) u sistemskom cirkulatornom krugu venskim sistemom putuje natrag u srce i u njega se uliva putem gornje i donje šuplje vene u desnu pretkomoru. Gornja šuplja vena je odgovorna za prikupljanje krvi iz organa iznad dijafragme, dok je donja šuplja vena odgovorna za prikupljanje krvi iz organa ispod dijafragme.
  • Iz desne pretkomore krv otiče kroz trolisni zalistak do desne komore.
  • Desna komora pumpa krv u plućne arterije, koje dalje kroz pluća sprovode deoksidovanu krv. Pplućne arterije su jedine arterije u organizmu čoveka koje sprovode deoksidovanu krv.
  • U plućima dolazi do razmene materija, tj „stara“ deoksidovana krv vrši razmenu ugljen-dioksid-a za kiseonik, i postaje oksidovana krv, obogaćena kisonikom, koja zatim putuje plućnim venama do leve pretkomore.
  • Iz leve pretkomore, krv otiče kroz dvolistni zalistak i dolazi u levu komoru, odakle ponovo započinje već opisani put kretanja krvi.

Srčana (koronarna) cirkulacija uredi

Kako je srčani mišić (miokard) pumpa koja neprestano radi, od velike je važnosti da bude stalno snabdevena dovoljnom količinom krvi. Krv koja ispunjava srčane šupljine pripada funkcionalnom krvotoku i ne može ishranjivati zidove srca. Zato mišićni sistem srca poseduje poseban krvotok ili srčanu (koronarnu) cirkulaciju koja se sastoji od arterija, arteriola, kapilara, venula i vena. Na srčanu cirkulaciju otpada oko 5 do 10% minutnog volumena srca, što obezbeđuje protok kroz srčane krvne sudove od 250 do 350 sm³ krvi u minuti, za vreme mirovanja. Ova količina (volumen) krvi naziva se koronarni protok, koji u toku naporanog mišićnog rada može da se uveća za 4 do 5 puta.[4]

Normalna koronarna cirkulacija je glavni preudslov za pravilan i nesmetan rad srca. Srčanu (koronarnu) cirkulacija čini arterijski i venski sistem krvnih sudova.[4]

Srčana arterijska cirkulacija (označeno crvenom bojom)
 

Arterijski sistem srca uredi

Arterijski sistem srca čine desna i leva srčana (koronarna) arterija (lat. a. coronaria dextra et sinistra). Ove arterije sa na svojim krajevima granaju u arteriole. Arteriole se zatim granaju u veliki broj kapilara. Srčane arterije izlaze iz početnog dela uzlazne aorte, iz sinusa polumesečastih listića aortnih zalistaka. Broj srčanih arterija može izuzetno varirati; tako npr. cirkumfleksna grana (lat. ramus circumflexus) leve srčane grane može formirati zasebnu arteriju iz levog sinusa uz otvor za levu srčanu arteriju [5].

Leva srčana (koronarna) arterija

Leva koronarna arterija (lat. a. coronaria sinistra) izlazi iz levog sinusa aortnog ušća i prošavši subperikardijalno između plućne arterije i leve aurikule proteže se kroz koronarni žleb prema levo, i na prednjoj strani srca deli se na:

  • Prednju međukomornu granu (lat. ramus interventricularis anterior), koja se proteže kroz istoimenu brazdu na prednjoj strani srca
  • Cirkumfleksnu granu (lat. ramus circumflexus), koja nastavlja kroz koronarnu brazdu i pruža se prema pozadi obilazeći plućnu površinu srca.[4]

Leva srčana arterija ishranjuje levu pretkomoru i levu komoru, preprednji papilarni mišić u desnoj komori, mali deo desne komoreplućni konus, deo srčane pregrade i prednji zid desne komore.

Desna srčana (koronarna) arterija

Desna koronarna arterija (lat. a. coronaria dextra) izlazi iz desnog sinusa aortalnog ušća, zatim se nakon prelaza subperikardijalno kroz koronarni žleb pruža udesno, obilazi desnu ivicu srca, između plućne arterije i desne aurikule, te se na prednjoj površini srca grana. Najveći ogranak je zadnja međukomorna grana (lat. ramus interventricularis posterior) koja se proteže kroz zadnju međukomornu brazdu na zadnjoj strani do vrha srca.[4]

Desna srčana arterija ishranjuje desnu pretkomoru i komoru, Kejt-Flakov čvor (engl. Keith-Flack node) zadnji deo srčane pregrade, zadnji papilarni mišić u levoj komori i zadnju stranu leve komore i bulbus aorte.[6]

Venski sistem srca uredi

Većim delom se srčane vene (lat. venae cordis) ulivaju u sabirnu cisternu ili koronarni sinus (lat. sinus coronarius) koja se nalazi u zadnjem delu srčane brazde. Koronarni sinus se uliva u desnu pretkomoru. Na njegovom ušću nalazi se zalistak (valvula) sabirne cisterne. U oblasti tupog srčanog ruba u nju se uliva velika srčana vena (lat. v. cordis magna), kao i čitav niz pritoka.

Velika srčana vena polazi od vrha srca i ide kroz prednju međukomornu brazdu i ulazi u oblast koronarne brazde u koronarnom sinusu. Sa zadnje strane krv skuplja (lat. v.interventricularis posterior) koja prolazi kroz istoimenu brazdu. U oblasti leve pretkomore formira se (lat. v. obliqua atrii sinistri Marschall), ostatak Kuvierovog duktusa. Postoje i čitav niz sasvim malih srčanih vena (lat. vv. cordis minimae Thebesii) koje se direktno ulivaju u desnu pretkomoru i desnu komoru.[4]

Poremećaj (oštećenje) funkcija srčane cirkulacije uredi

Poremećaj (oštećenje) funkcija srčane (koronarne) cirkulacije dovodi do srčane ishemije, angine pektoris i smanjenih spsobnosti miokarda. Poremećaji najčešće nasataju kao posledica stvaranja aterosklerotskog plaka u koronarnim arterijama, stvarajući regionalne poremećaje protoka krvi kroz krvne sudove srca. Preciznije, kad god koronarni protok padne ispod onoga koji je potreban da zadovolji metaboličke potrebe srčanog mišića nastaje ishemija srca; najčešće praćena insuficijencijom srca, promenama u električnoj aktivnosti sprovodnog sistema srca (npr fibrilacija komora), infarktom miokarda itd. Za razliku od srčanih arterija srčane vene su obično bez aterosklerotskih plakova.[7]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Slavoljub V. Jovanović; Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0604-4. 
  2. ^ Slavoljub V. Jovanović; Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  3. ^ a b Sobotta, Johannes; James Playfair McMurrich; W. Hersey Thomas (1914). Atlas and Text-book of Human Anatomy,: Vascular system, lymphatic system, nervous system and sense organs. W. B. Saunders company. 
  4. ^ a b v g d Hadžiselimović, Hajrudin (1977). Vaskularizacija sprovodne muskulature srca: naučnoistraživački projekat. UMC - Institut za anatomiju. 
  5. ^ von Ludinghausen M. The clinical anatomy of coronary arteries. Adv Anat Embryol Cell Biol 2003;167:III-VIII, 1-111.
  6. ^ A. Keith, M. W. Flack: The Auriculo-Ventricular Bundle of the Human Heart. Lancet, London, 1906, 2: 359. The form and nature of the muscular connections between the primary divisions of the vertebrate heart. Journal of Anatomy, London, 1906-1907, 41: 172-189. Reprinted in Willius & Keys: Cardiac classics, (1941). str. 747–762.
  7. ^ Alexander RW, Schlant RC, Fuster V, O'Rourke RA, Roberts R, Sonnenblick EH, eds. Hurst's the heart. New York, NY: McGraw-Hill, 1999.

Spoljašnje veze uredi