Crkva Bogorodice Odigitrije u Mušutištu

објекат и непокретно културно добро у Призренском управном округу, Србија

Crkva Bogorodice Odigitrije u Mušutištu je bila podignuta 1315. godine, u srpsko-vizantijskom stilu, kao zadužbina velikog kaznaca Jovana Dragoslava i predstavljala je jednu od prvih zadužbina srpske vlastele u srednjem veku[1].

Crkva Bogorodice Odigitrije
Crkva Bogorodice Odigitrije pre rušenja
Opšte informacije
MestoMušutište
OpštinaOpština Suva Reka
Država Srbija
Vrsta spomenikaCrkva
Vreme nastanka1315.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituRepublički zavod za zaštitu spomenika kulture

Položaj i izgled uredi

Nalazila se nedaleko od Prizrena, na uzvišenju iznad sela Mušutišta, udaljenog desetak kilometara jugoistočno od opštinskog središta Suve Reke.

Crkva je imala osnovu upisanog krsta sa kupolom, a očuvani fragmenti živopisa su spadali među najbolje primere srpskog freskoslikarstva nastalog pod uticajem renesanse Paleologa, tokom vladavine kralja Milutina (12821321)[1].

Zaštita i trenutno stanje uredi

Konzervatorski radovi na crkvi nisu obavljani, a od 1990. godine se nalazila pod zaštitom Republike Srbije kao spomenik kulture od izuzetnog značaja[2][1]. Posle okončanja NATO agresije na SRJ, povlačenja jugoslovenskih snaga bezbednosti i dolaska nemačkih snaga KFORa u taj deo južne srpske pokrajine, crkvu Bogorodice Odigitrije su, tokom juna 1999. godine, digli u vazduh i sravnili sa zemljom albanski ekstremisti[3].

Arhitektura uredi

Crkva Bogorodice Odigtrije je bila podignuta u Vardarskom stilu, nastalom po uzoru na vizantijsku arhitekturu. Imala je osnovu upisanog krsta nad kojom se uzdizala osmostrana kupola, koja je počivala na četiri, slobodno postavljena, stuba[4][1]. Njena spoljašnjost je, po vizantijskom modelu, ukrašena naizmeničnom upotrebom žućkastog kamena i crvenkaste opeke, u naizmeničnim redovima kamena i opeke postavljenim u dva do tri reda, dok je apsida dekorisana i koso ređanim opekama. dok je polukružna apsida složenije dekorisana upotrebom opeke i maltera[1]. Proskomidiju i đakonikon obrazuju dve polukružne niše koje nisu izražene spolja.[5][6] Struktura je na fasadama obeležena plitkim pilastrima u osovinama potkupolnih stubaca spojenih lukovima.[7]

Na zapadnoj strani crkve se iznad ulaza nalazio dugački uklesani ktitorski natpis, koji se ubrajao među najstarije i najlepše srpske epigrafe[3] i glasio je:

Poče se i sazida se božanski i svečasni hram Prečiste Vladičice Naše Bogorodice Odigitrije iz temelja, u dane previsokoga kralja Uroša, trudom i staranjem velikog kaznaca Dragoslava, sa Jelenom suprugom svojom i Stanišom, sinom svojim, i Anom, kćerju svojom, godine 7823, indikta 5.

Živopis uredi

Podaci o živopisanju crkve nisu sačuvani, ali se smatra da su radovi na njemu okončani najkasnije do 1320. godine[1].

Prvobitni živopis u crkvi je bio očuvan na samo nekoliko mesta, ali se ubrajao među najbolja dela srpskog slikarstva Milutinovog doba. U oltarskom delu crkve su bile sačuvane freske četiri arhijereja, od kojih je jedan bio sveti Naum Ohridski, a ovaj njegov portret je spadao među najstarije očuvane[1]. Deo živopisa je bio sačuvan i u severozapadnom delu naosa, a pored anđela i svetiteljki, uključivao je i prikaz svetog Pantelejmona, kao i svete ratnike Teodore, Tirona i Stratilata.

Pored fresaka, u crkvi Bogorodice Odigitrije čuvale su se i dve ikone, Hrista i Bogorodice, iz 1603. godine.

Prošlost uredi

 
Ostaci crkve nakon rušenja

Crkvu Bogorodice Odigitrije je, prema ktitorskom natpisu koji se nalazio iznad ulaza u crkvu, podigao 1315. godine veliki kaznac Jovan Dragoslav sa suprugom Jelenom, sinom Stanišom i ćerkom Anom.

Mušutište u načelu vodi poreklo od Svete Nikite u Čučeru, zadužbine kralja Milutina, kao i crkva i Sveti Arhanđeo Mihailo u Štipu, lesnovski hram Arhanđela Mihaila, crkva Svetog Nikole u Ljubotenu i hram Vavedenja u Kučevištu. Može se pretpostaviti da je ktitor Mušutišta znao za crkvu Svete Nikite, pošto je po dužnosti trebalo da bude dobro upućen u troškove njene izgradnje i oslikavanja.[8]

Selo Mušutište, sa crkvama Bogorodice Odigitrije i Svete Trojice, je car Dušan Silni (kralj 13311346, car 1346—1355) uključio 1348. godine u vlastelinstvo svoje zadužbine, manastira Svetih Arhangela, u kanjonu Bistrice kod Prizrena.

U drugoj polovini 19. veka crkva je obnovljena, a tokom 20. veka na njoj nisu obavljani konzervatorski radovi.

Rušenje uredi

Posle povlačenja jugoslovenskih snaga bezbednosti, iseljavanja lokalnih Srba i dolaska nemačkih snaga KFORa, crkva Bogorodice Odigitrije je opljačkana i oskrnavljena od strane lokalnih Albanaca[3]. Sveštenikova kuća i parohijski dom su opljačkani i zapaljeni[3], sama crkva je dignuta u vazduh[3] i spaljena[9], a zapaljeni su i stari borovi koji su se nalazili u crkvenom dvorištu[9].

Ostao je sačuvan samo zvonik, iako je bilo više pokušaja njegovog rušenja.[10]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Crkva Sv. Bogorodice Odigitrije — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
  2. ^ Spomenici kulture od izuzetnog značaja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2008) (jezik: srpski)
  3. ^ a b v g d „Crucified Kosovo - Destroyed and Desacrated Sanctuaries (2): The church of the Holy Virgin, Musutiste near Suva Reka (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 11. 2009. 
  4. ^ Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. 
  5. ^ Nenadović, Slobodan, „Beleške sa puta po Kosmetu“, Muzeji 7, 1952: 168–171
  6. ^ Đorđević, Ivan M. Zidno slikarstvo srpske vlastele u doba Nemanjića, Filozofski fakultet, Beograd, 1994: 131
  7. ^ Korać, Vojislav, Šuput, Marica, Arhitektura vizan tijskog sveta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005: 343
  8. ^ Đorđević, Ivan M. Zidno slikarstvo srpske vlastele u doba Nemanjića, Filozofski fakultet, Beograd, 1994: 35, 212, napomena 133
  9. ^ a b „Mnemozina : Urgentna zaštita kulturnih i prirodnih dobara u Metohiji 2001-2002.. Arhivirano iz originala 27. 10. 2013. g. Pristupljeno 20. 11. 2009. 
  10. ^ Čudo od zvonika Bogorodične crkve u Mušutištu (8. septembar 2013)

Literatura uredi