Crkva Svetog Arhangela Mihaila u Brezovcu
Crkva Svetog Arhangela Mihaila je crkva manastira Brezovac, čiji je ktitor despot Đurađ Branković, a koja se nalazi u istoimenom selu kod Aranđelovca. Pripada eparhiji šumadijskoj Srpske pravoslavne crkve.[1]
Crkva Svetog Arhangela Mihaila u Brezovcu | |
---|---|
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila | |
Opšte informacije | |
Mesto | Brezovac |
Opština | Aranđelovac |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 1444. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Crkva predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture, rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu br.94/1 od 24. marta 1969. godine.
Položaj
urediCrkva iz 15. veka sa novosagrađenim konakom nalazi se na obroncima planine Venčac u klisuri reke Kamenice na desetom kilometru od Aranđelovca putem od sela Banja ka Šatornji i Rudniku.
Istorija
urediOsnivanje
urediPrema ktitorskom natpisu koji je uzidan iznad južnih vrata crkve vidi se da je manastir podigao despot Đurađ Branković 1444. godine. Tekst natpisa na staroslovenskom glasi:
1444, Georgije despot Brankovič Smederevac ktitor manastira pod krilom grada Venča. Nareče hram svetog arhistratiga Mihaila Cerkvi i prestavi se 1457. A posem crkva pojala 155 a toga čisla opusti. Bi pusta do 1795 leta.
Iz ovog natpisa se vidi da je brezovački manastir od sredine 15. veka, kada je podignut, pa sve do kraja XVI veka, 155 godina bio živ i pojao, a da je zatim razoren i skoro dva veka bio pust i ugašen. Za vreme svoje aktivnosti smatrao se izuzetno značajnom tačkom na glavnom putnom pravcu koji je vodio iz Beograda, preko Manastira Pavlovca za Rudnik, Ostrovicu, Žiču i Kosovo. Neko vreme u manastiru je bilo sedište tadašnje mitropolije venačko-rudničke gde je je stolovao mitropolit Serafim oko 1627. godine.
Obnova
urediKrajem 18. veka, 1795. godine, manastir je obnovljen i pretvoren u parohijsku crkvu o čemu govore nadgrobne ploče sveštenika koje su ugrađene u donjoj zoni oltarskog zida crkve. U Glavnom pregledu svih u Srbiji naodećih manastira iz 1837. godine ne vodi se više kao manastir. Posle ove obnove iz 1795. godine brezovačka crkva je temeljno prepravljena 1836. godine i na kamenoj ploči iznad južnog portala stoji natpis obnovitelja kneza Miloša koji glasi:
Pri vladavini blagovernago kneza serbskago Miloša Teodora Obrenoviča, i supruge ego Ljubice i naslednika ego Milana, i Mihaila. Hram obnovi se 1836.
Arhitektura
urediPosle ove opravke crkva dobija konačan izgled koji je zadržala do danas. Pravougaonog je oblika, zasvedena, dimenzija 6,40 x 22,50 metara. Sastoji se od oltarskog prostora, naosa i priprate. Zidana je od lomljenog kamena, opeke i krečnog maltera sa malterisanim i belo okrečenim fasadama. Spoljni zidovi su skromno obrađeni bez dekoracija. Uzani lučni prozori, slepe niše i jednostavni krovni venac jedini su elementi koji oživljavaju mirne površine fasada. Krov je dvoslivan i blagog nagiba i malih streha a pokriven starom ćeramidom, a posle prepokrivanja 2003. godine krov je pokriven crepom. Glavni ulaz je sa južne strane, jer zbog strmog brežuljka sa zapadne strane je onemogućen ulaz.
Građevina je nevešto prezidana prilikom obnova 1795. i 1836. godine tako da se ne mogu sagledati njeni prvobitni oblici i tek detaljna arhitektonsko — arheološka istraživanja mogu da daju odgovor kakav je bio njen oblik i šta je očuvano od srednjovekovne crkve. U unutrašnjosti nema tragova živopisa, zidovi su bili okrečeni u belo.
Nastojatelj Manastira je Iguman o. Sava (Bogdanović).
Galerija
urediManastir danas
urediBlaženopočivši episkop šumadijski dr Sava Vuković je 2001. godine osveštao temelje novog konaka i zvonika u nameri da ponovo uspostavi brezovački manastir. Konak je završen 2003. godine a osvećen je od strane episkopa šumadijskog Jovana.
Pošto se radi o jednom od glavnih istorijskih i verskih objekata aranđelovačke opštine u planu je kompletna obnova manastira sa svim pratećim objektima i infrastrukturom.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Eparhija šumadijska/Manastir Brezovac”. Arhivirano iz originala 24. 03. 2016. g. Pristupljeno 21. 06. 2016.