Crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu
Crkva Svetog Vasilija Ostroškog pravoslavni je hram koji pripada Mitropoliji dabrobosanskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC). Nalazi se u Dobrinji, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Crkvena opština i parohija kotoračka u Dobrinji – Istočno Sarajevo pominje se u devetnaestom vijeku i zvala se Sarajevsko polje. Od 1919. godine, granice parohije su izmjenjene i od tada nosi naziv po istoimenom selu Kotorac koji je s okolnim naseljima i selima činio parohiju.
Crkva Svetog Vasilija Ostroškog | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
Eparhija | Mitropolija dabrobosanska |
Osnivanje | 19. vijek |
Osnivač | Srpska pravoslavna crkva |
Posvećen | Sv. Vasiliju Ostroškom |
Lokacija | |
Mesto | Grad Istočno Sarajevo |
Država | Bosna i Hercegovina Republika Srpska |
Koordinate | 43° 49′ 31.152″ N 18° 21′ 32.38″ E / 43.82532000° S; 18.3589944° I |
Istorija uredi
Njena gradnja je započeta u oktobru 1990. godine. Do 1992. godine završeni su zidarski radovi i crkva je bila pokrivena bakarnim limom. Izbijanjem rata u Jugoslaviji i rata u Bosni i Hercegovini, crkva se našla na liniji razgraničenja između Republike Srpske i Federacije i pretrpela je znatna oštećenja. Nakon rata, nastavljeni su radovi na uređenju crkve i isti su završeni 1998. godine. U njoj je 2. maja 1999. godine obilježeno nekoliko značajnih jubileja Srpske pravoslavne crkve, a služio je patrijarh srpski Pavle sa više episkopa, sveštenika i đakona. Crkvu je osveštao mitropolit dabrobosanski Nikolaj 30. septembra 2001. godine. Višegodišnje zakišnjavanje (1992—1996) zidova i simsova uslovilo je da se na postavljenoj fasadi pojave oštećenja. To je bio razlog da se u toku 2015. godine pristupi obnovi fasade i izmjeni lima na pojedinim dijelovima simsa. Izmjenjena je boja fasade, pa spoljni izgled hrama nije isti kao u vremenu do tada.[1]
Unutrašnjost hrama uredi
Inventar hrama (ikonostas, Hristova grobnica, pjevnice, postolja za cjelivajuće ikone, vladičanski tron itd.) izrađeni su u duborezu od hrastovog drveta. Ikone su urađene u manastiru Sv. Prohora Pčinjskog. U ljeto 1997. godine završeni su radovi na unutrašnjem uređenju hrama, a sljedeće godine, 1998, završena je fasada hrama.
Obnova hrama uredi
Višegodišnje zakišnjavanje zidova i simsova hrama učinilo je da bude ubrzano propadanje postavljene fasade, pa se 2015. pristupilo obnovi iste. Tom prilikom je izvršena zamjena oštećenog lima na simsovima, a staro zvono je zamjenjeno trima novima. Tako je do kraja 2016. završena polovina hrama (zvonik i zidovi do apsida), a 2017. kupola i oltar.[2]
Početkom marta 1996. godine crkva u Dobrinji postaje jedino bogoslužbeno mjesto u ovom dijelu Istočnog Sarajeva. Narednih godina grade se hramovi u Vojkovićima (Sv. Petra Dabrovosanskog), Miljevićima (Sv. vlmč Georgija), Kasindolu (Sv. Varnave Ispovjednika, Tilavi (Prepodobne Angeline), Kotorcu - Kula (Nerukotvorenog lika Spasiteljevog). Danas se služi u svim navedenim hramovima.