Češalj je zubati instrument koji se koristi za stilizovanje, čišćenje i brigu o kosi ili skalpu. Češlji su među najstarijim instrumentima koji arheolozi nalaze, jer je najstariji dobro očuvani češalj nađen u Persiji i star je oko 5000 godina. To govori da je češalj oduvek bio važan pribor u ljudskoj civilizaciji.[1]

Moderni češalj.
Pundžabi drveni češalj.

Istorija uredi

Kada je neka žena u pradavno doba zapazila da lepše izgleda ako svoju kosu uredi na poseban način, to je verovatno bio početak "češljanja", odnosno upotrebe "češlja", koji je u prvo vreme predstavljao bilo koju alatku sa zupcima za češljanje kose.[2] Na Novoj Gvineji žive Papuanci, koji se odlikuju vrlo kovrčavom kosom, punom gustih kovrdžica. Veruje se da su Papuanci izmislili češalj da bi nekako doveli u red svoju bujnu kosu. Češalj je jedno od najstarijih čovekovih oruđa. Češljevi napravljeni od kosti, drveta i roga pronađeni su pokraj švajcarskih jezera, u prebivalištima praistorijskih ljudi. Još pre vaše hiljada godina u Egiptu su izrađivani češljevi od abonosovine i slonove kosti. Neki od tih češljeva i danas se mogu videti u muzejima. Zanimljivo je da izgledaju potpuno isto kao neki ukrasi što se danas proizvode. Svaka savremena žena mogla bi se njima češljati.

Primitivni su ljudi izrađivali češljeve od materijala što su im se našli pri ruci.[3] Tako su, na primer, češljevi pravljeni od bambusa u nekim delovima Azije, a Polinežani su ih izrađivali od srednjih žica listova kokosove palme koje su spajali vlaknima. U pojedinim delovima Nove Gvineje češljevi su izrađivani od bivoljeg roga. Mali češalj, što se obično nosi u džepu, nije pronalazak savremenog doba, budući da se u muzejima nalaze pogodni džepni češljići od slonovače koji su pronađeni u ruševinama starih rimskih gradova. U srednjem veku izrada češljeva predstavljala je zgodnu priliku da se umetnici ogledaju u svom umeću, jer su ih ukrašavali vrlo složenim šarama. Tako postoje češljevi oslikani svecima, češljevi od šarenog stakla i zlata, kao i oni sa latinskim natpisima.[4]

Opis uredi

Češalj se sastoji od drške i zuba koji su postavljeni normalno između sebe. Češlji se mogu praviti od brojnih materijala, a najčešći su plastika, metal, pamučni materijal ili drvo. Češlji od slonovače i kornjačinog oklopa su se u prošlosti koristili, ali se zbog ugrožavanja životinja retko danas koriste.[5]

Češlji mogu da variraju u obliku u zavisnosti od funkcije. Frizerski češlji mogu imati usku, zašiljenu ručicu za razdvajanje kose i bliske zube. Obični češlji imaju šire zube do pola i manje zube u drugoj polovini češlja.

Četka za kosu je veća od češlja i koristi se za brigu o kosi.

Korišćenje i tipovi uredi

Češlji mogu imati mnogo upotreba. Tokom istorije oni su služili da održavaju dugu kosu u redu, kao i za dekoraciju. U Španiji postoji dekorativni češalj peineta da bi se održavala mantija.

U industriji češlji se koriste za razdvajanje pamučna vlakna od semena i drugih ostataka. U umetnosti se češalj naročito koristi u ebru, kako bi se manipulisalo bojom.

Češlji su omiljeni kod inspektora u kriminologiji, koji sa njih skidaju vlakna kako bi se utvrdio identitet.

Stvaranje muzike uredi

Češalj je lamelofon. Zubi češlja imaju svoj harmonski kvalitet, koji zavisi od njihove dužine, oblika i materijala.[6]

Higijena uredi

Deljenje češlja mogu uzrokovati pojavu parazitskih infekcija, jer na češlju mogu ostati jaja parazita ili čak čitavi paraziti. Takođe češalj se može koristiti za otklanjanje istih.[7]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Vaux, W. S. W. (William Sandys Wright) (1850). Nineveh and Persepolis: an historical sketch of ancient Assyria and Persia, with an account of the recent researches in those countries. Oxford University. London, A. Hall, Virtue & co. 
  2. ^ Sandell, Hanne Tuborg; Sandell, Birger (1991). Archaeology and Environment in the Scoresby Sund Fjord (na jeziku: engleski). Museum Tusculanum Press. ISBN 978-87-635-1208-4. 
  3. ^ Hodder, Ian; Shanks, Michael (1997). Interpreting Archaeology: Finding Meaning in the Past (na jeziku: engleski). Psychology Press. ISBN 978-0-415-15744-5. 
  4. ^ Gullov, Hans Christian (1997). From Middle Ages to Colonial Times (na jeziku: engleski). Museum Tusculanum Press. ISBN 978-87-635-1239-8. 
  5. ^ The Canadian Patent Office Record and Register of Copyrights and Trade Marks (na jeziku: engleski). Patent Office. 1895. 
  6. ^ Green, Douglas (2001-01-01). The Everything Lawn Care Book: From Seed to Soil, Mowing to Fertilizing--hundreds of Tips for Growing a Beautiful Lawn. Adams Media. p. 23. ISBN 978-1580624879.
  7. ^ Sinha, Meenakshi; Rajgopal, Reena; Banerjee, Suchismita (2012-06-01). All You Wanted To Know About Hair Care. Sterling Publishers Pvt. Ltd. ISBN 9788120791022.

Spoljašnje veze uredi