Šalmanasar III
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. |
Šalmanasar III (ili Salmanasar III) je bio kralj Asirije od 859. do 824. p. n. e. Sin je prethodnog kralja Ašurnasirpala II.
Šalmanasar III | |
---|---|
![]() Izraelski kralj Jehu se klanja Šalmanaseru III | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. vek p. n. e., 858. p. n. e. |
Datum smrti | 824. p. n. e. |
Mesto smrti | Asirija |
Porodica | |
Potomstvo | Šamši-Adad V |
Roditelji | Ašurnasirpal II |
Period | 859. p. n. e. — 824. p. n. e. |
Prethodnik | Ašurnasirpal II |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ef/Karkar.jpg/150px-Karkar.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c8/Black-obelisk.jpg)
Stalni pohodi
urediDugo je vladao i stalno je vodio pohode protiv istočnih plemena, Vavilonaca, naroda Mesopotamije i Sirije, kao i protiv Kizuvadne i Urartua. Njegova vojska je došla sve do jezera Van i do planina Taurus. Hetiti iz Karkemiša su bili prinuđeni da mu plaćaju danak. Pokorio je kraljevine Hamat i Aram Damask.
Protiv Asirije je 853. p. n. e. stvorena koalicija Egipta, Hamata, Arvada, Amonita, Ahaba od Izraela i drugih susednih država. Koaliciju je predvodio Hadadezer od Damaska. Koalicija je pobedila asirsku vojsku u bici kod Karkara 853. p. n. e. Ipak Šalmanasar je istrajao u svojim pokušajima da pokori Izrael i Siriju. Usledile su i druge bitke tokom 849 i 846. p. n. e.
Pet pokorenih kraljeva
urediŠalmanasar III je ponovo krenuo u pohod protiv Hadadezerova naslednika Hazela od Damaska i prislio ga je potraži sklonište unutar zidina glavog grada. Šalmanazar nije mogao da zauzme Damask, ali okolnu teritoriju je poharao. Tada su kralj Izraela Jehu i feničanski gradovi bili prisiljeni da plaćaju danak Asiriji, što su i učinili 841. p. n. e.
Na crnom obelisku, koji se danas nalazi u Britanskom muzeju prikazanao je 5 pokorenih kraljeva, kako se klanjaju pred asirskim kraljem Šalmanasarom[1]. To su bili:
- Sua od Gilzana, u današnjem Iranu
- Jehu od Izraela
- jedan neimenovani vladar (moguće Egipat)
- Marduk-apil-usur od Suhija, srednji Eufrat, Sirija i Irak
- Kalparanda od Patin
Inače Vaviloniju je već bio osvojio, kao i močvare Haldejaca na jugu. Vavilonskog kralja je ubio.
Građanski rat u Asiriji
urediŠalmanasar je 836. poslao ekspediciju protiv Tibarena (Tabal), a posle toga je usledio pohod na Kapadokiju, a 832. pohod na Urartu. Već 831. kralj je zbog starosti zapovedništvo nad vojskom predao Tartanu (glavnokomandujućem) Dajan-Asuru. Niniva i drugi gradovi su se pobunili 826. p. n. e. Pobunu je predvodio njegov sin Asurdaninpal. Građanski rat je trajao dve godine, a pobunu je ugušio drugi Šalmanasarov sin Šamšiadad V. Nešto posle toga Šalmanasar je umro. Sagradio je palatu u Kalahu (Nimrud), a nekoliko edicija kraljevskih anala opisivalo je njegove vojne pohode, od kojih je poslednje upisao na Crnom obelisku iz Kalaha.
Spoljašnje veze
urediIzvori
uredi- ^ Crni obelisk - www.learningsites.com - Pristupljeno 07. 05. 2014.