Šeboj (Erysimum cheiri) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz familije kupusa (Brassicaceae). Inicijalni areal rasprostranjenja obuhvata Evropu i oblast Mediterana. Zbog svoje ornamentalnosti, rado je i široko uzgajan, pa je areal šeboja čovek proširio na istočnu Aziju (Japan), Amerike i Australiju. U prirodi se šeboj ne sreće[1], te se pretpostavlja da je nastao veštački, hibridizacijom u Grčkoj[2].

Šeboj
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Erysimum cheiri
(L.) Crantz
Sinonimi

Cheiranthus cheiri L.
Cheiranthus corinthius Boiss.
Cheiranthus muralis (Lam.) Salisb.
Cheiranthus senoneri Held. & Sart.
Cheiri vulgare Clairv.
Erysimum murale Lam.

Opis biljke[3] uredi

Šeboj raste u formi polužbuna, visine 20—70 cm. Koren mu je vretenastog oblika, razgranat i sive boje. Biljka pri osnovi nadzemnog dela često odrvenela, stablo je razgranato, uspravno ili ustajuće. Listovi su izduženo lancetasti, na vrhu ušiljeni. Cvetovi su gusto sakupljeni u vršne grozdaste cvasti. Krunični listići su različito obojeni — mogu biti žuti, narandžasti, zlatno-mrki, do crveni ili ljubičasti. Cveta od maja do juna. Plod je ljuska, u kojoj su semena poređana u jednom ili dva reda. Seme je svetlomrke boje, okruglo, veličine do 3 mm.

Značaj uredi

Šeboj se već u antičko doba široko uzgajao, i koristio u narodnoj medicini u južnoj Evropi[4]. Poseduje antireumatska, spazmolitička, kardiotonična, diuretična, ekspektoransna, oftalmička, purgativna i resolventna svojstva[5]. Sadržaj esencijalnog ulja u cvetu je oko 0,06%. Ovo ulje ima prijatan miris kad se razblaži, te se koristi u industriji parfema[5].

Danas se šeboj retko uzgaja zbog lekovitog dejstva (npr. u severnoj Indiji, Iraku), već uglavnom zbog svoje lepote, kao ukrasna baštenska biljka. Sreće se kao motiv u narodnoj i umetničkoj poeziji na srpskom jeziku (npr. u pesmi Moja komšinica Alekse Šantića). Srpski naziv ove biljke vodi poreklo od turske reči (tur. şebboy).

Reference uredi

  1. ^ Tutin TG, et al. (eds.) 1993. Flora europaea, second edition.
  2. ^ USDA, ARS, National Genetic Resources Program. Germplasm Resources Information Network - (GRIN) [Online Database]. National Germplasm Resources Laboratory, Beltsville, Maryland. URL: http://www.ars-grin.gov/cgi-bin/npgs/html/taxon.pl?318992 Архивирано на сајту Wayback Machine (8. мај 2009) (29 August 2008)
  3. ^ Diklić N. 1972. Rod Cheiranthus L. U: Josifović M. (ed.) Flora SR Srbije III. Beograd: SANU.
  4. ^ Hanelt, P. & Institute of Plant Genetics and Crop Plant Research 2001: Mansfeld's Encyclopedia of Agricultural and Horticultural Crops}-, elektronska verzija.
  5. ^ a b Plants For a Future

Spoljašnje veze uredi