Šokački govor

Šokački govor (poznat i kao šokački jezik) je dijalektološki naziv za govor Šokaca. Baziran je na istočnoslavonskom dijalektu štokavskog narečja. Tokom 18. i 19. veka, slavonski Šokci su svoj jezik nazivali „šokačkim”. Popisi stanovništva u Austrougarskoj beleže „šokački jezik”, pa su tako na popisu iz 1910. godine njegovi govornici zabeleženi i u nekim opštinama tadašnje Bačko-bodroške županije: Apatinu, Baji, Odžacima, Palanki, itd. Danas se većina Šokaca izjašanjava u smislu pripadnosti hrvatskoj naciji, te svoj govor smatra varijantom hrvatskog jezika. Manji deo Šokaca, koji je očuvao svest o svojoj etničkoj posebnosti, nastavlja da neguje prepoznatljivu jezičku osobenost svog govora.

Štokavski poddijalekti

Literatura

• Antunović, Ivan (1882). Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom (PDF). Beč. 
• Ivanić, Ivan (1899). Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici (istorija, etnografija, kultura, društvo, brojno i privredno stanje, etničke osobine) (PDF). Beograd. 
• Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 
• Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam (PDF). Zagreb: Durieux. 
• Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta. 

Spoljašnje veze

• Šokački govor u Bačkoj
• Sačuvati šokački govor Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. фебруар 2019)
• Zaštitimo naš šokački govor Архивирано на сајту Wayback Machine (7. фебруар 2019)
• Šokački rječnik