1. SS oklopna divizija Telesna garda Adolfa Hitlera
1. SS oklopna divizija „Telesna garda Adolfa Hitlera“ (nem. Leibstandarte Adolf Hitler) (poznata i pod skraćenicom SS-LAH) razvijena je iz puka za ličnu zaštitu Adolfa Hitlera koji je osnovan u septembru 1933. Godine 1939. postala je zasebna jedinica Vafen-SS-a, tačnije njegove prethodnice SS borbenih snaga. Jedinica je nezavisno učestvovala u invaziji na Poljsku, a neki delovi su kao deo borbenih snaga SS učestvovali u operaciji Barbarosa.
1. SS oklopna divizija | |
---|---|
Postojanje | 1. novembar 1939. Mesto formiranja: Nemačka |
Formacija |
|
Jačina | 20.000 vojnika i oficira[traži se izvor] |
Deo | SS trupa |
Angažovanje | |
Komandanti | |
Komandant | .
|
Tokom septembra, oktobra i novembra 1943. divizija je u sastavu II SS oklopnog korpusa učestvovala u operacijama protiv NOVJ u Istri, tršćanskom zaleđu i zapadnoj Sloveniji.
Jedinica je prestala da postoji 8. maja 1945. godine.
Simbol divizije je bio kalauz, u čast svog prvog komandanta Jozefa Ditriha (Ditrih na nemačkom znači kalaus ili alat za obijanje brava). Ova elitna divizija je na Nirnberškom procesu proglašena krivom za ratne zločine. Pripadnici ove divizije su učestvovali u brojnim zločinima. Procenjuje se da su ubili najmanje 5.000 ratnih zarobljenika od 1940. do 1945, uglavnom na Istočnom frontu.[1]
Rana istorija (1923-1933) uredi
U prvim danima Nacističke partije, rukovodstvo je shvatilo da je potrebna jedinica tjelohranitelja sastavljena od pouzdanih ljudi. Ernst Rem je formirao formaciju garde iz 19. Granatwerfer-Kompanie; iz ove formacije je ubrzo evoluirao Šturmabtajlung (SA). Adolf Hitler je početkom 1923. naredio formiranje malog zasebnog tjelohranitelja posvećenog njegovoj službi, a ne „sumnjivoj masi“, kao što je SA.[2] Prvobitno je jedinica bila sastavljena od samo osam ljudi, kojima su komandovali Julius Šrel i Jozef Berchtold.[3] Nazvan je Stabswache (štabna straža).[4] Stabswache-u su izdate jedinstvene značke, ali su u ovom trenutku još uvijek bile pod kontrolom SA. Šrek je oživio upotrebu Totenkopfa („glave smrti“) kao obilježja jedinice, simbola koji su različite elitne snage koristile u prošlosti, uključujući specijalizovane jurišne trupe njemačkog carstva u Prvom svjetskom ratu koje su koristile taktiku infiltracije Hutiera.[5]
U maju 1923. jedinica je preimenovana u Stoßtrupp (Šok trupa)–Hitler.[3] Jedinica je tada brojala ne više od 20 pripadnika.[6] Dana 9. novembra 1923, Stoßtrupp je, zajedno sa SA i nekoliko drugih nacističkih paravojnih jedinica, učestvovao u neuspješnom puču u pivnici u Minhenu. Nakon toga, Hitler je zatvoren, a njegova partija i sve povezane formacije, uključujući Stoßtrupp, su raspuštene.[7]
Sredinom 1920-ih, nasilje je ostalo veliki deo bavarske politike.[8] Hitler je bio potencijalna meta. Godine 1925. Hitler je naredio formiranje nove jedinice tjelohranitelja, Schutzkommando (komanda za zaštitu).[8] Jedinica je preimenovana u Sturmstaffel (jurišna eskadrila) i u novembru je preimenovana u Schutzstaffel, skraćeno SS.[9] Do 1933. SS je od male jedinice tjelohranitelja prerastao u formaciju od preko 50.000 ljudi. Donijeta je odluka da se formira nova jedinica tjelohranitelja, ponovo nazvana Stabswache, koju su uglavnom činili ljudi iz 1. SS-Standarte.[10] Do 1933. ova jedinica je stavljena pod komandu Sepa Ditriha, koji je odabrao 117 ljudi da formiraju SS-Stabswache Berlin 17. marta 1933. godine.[11] Jedinica je zamijenila vojnu gardu u kancelariji Rajha.[11] Od ove početne grupe, trojica su na kraju postali komandanti divizija, najmanje osam bi postali komandanti pukova, petnaest su postali komandanti bataljona, a preko trideset su postali komandanti četa u Vafen-SS.[12] Jedanaest ljudi iz prve čete od 117 otišlo je do osvajanja Viteškog krsta, a četrdesetoro njih je odlikovalo njemačkim krstom u zlatu za hrabrost.[13] Kasnije, 1933. godine, formirane su još dvije jedinice za obuku: SS-Sonderkommando Zossen 10. maja i druga jedinica, nazvana SS-Sonderkommando Jüterbog 8. jula.[14] To su bile jedine SS jedinice koje su u to vreme dobile vojnu obuku. Većina nastavnog kadra dolazila je iz redova vojske.[14] Dana 3. septembra 1933. dva sonderkomanda su se spojila u SS-Sonderkommando Berlin pod Ditrihovom komandom.[15] Većina njihovih dužnosti uključivala je spoljno obezbeđenje Hitlera u njegovim rezidencijama, javne nastupe i stražu u kancelariji Rajha.[4]
Širenje uredi
Dana 13. aprila 1934, Hajnrih Himler, šef SS-a, naredio je da se Leibstandarte Adolf Hitler (LAH) preimenuje u „Leibstandarte SS Adolf Hitler“ (LSSAH). Himler je u ime ubacio inicijale SS da bi jasno stavio do znanja da je jedinica nezavisna od SA ili vojske.[16] LSSAH je označena kao „nacionalsocijalistička“ jedinica, koja je na kraju prerasla u elitnu Pancer diviziju Vafen-SS.[17] Iako nominalno pod Himlerom, Ditrih je bio pravi komandant i vodio je svakodnevnu administraciju.[18]
Tokom 1934. Stabschef-SA Ernst Rem je nastavio da se zalaže za veći politički uticaj za svoju već moćnu SA. Hitler je odlučio da SA mora biti eliminisan kao nezavisna politička snaga i naredio je LSSAH-u da se pripremi za akciju. LSSAH je formirao dve čete pod kontrolom Jirgena Vagnera i Ota Rajha, ove formacije su prebačene u Minhen 30. juna.[19]
Reference uredi
- ^ Margolian 2000, str. 14.
- ^ McNab 2009, str. 14, 16.
- ^ a b Weale 2012, str. 16.
- ^ a b Hoffmann 2000, str. 45.
- ^ McNab 2009, str. 16.
- ^ McNab 2009, str. 10, 16.
- ^ Wegner 1990, str. 62.
- ^ a b Weale 2012, str. 26.
- ^ Weale 2012, str. 26–29.
- ^ Reynolds 1997, str. 3.
- ^ a b Cook & Bender 1994, str. 9.
- ^ Reynolds 1997, str. 1.
- ^ Johnson 1999, str. 15.
- ^ a b Cook & Bender 1994, str. 11.
- ^ Cook & Bender 1994, str. 13.
- ^ Cook & Bender 1994, str. 17, 19.
- ^ Stein 1984, str. xxv, 12, 18, 58, 202, 203, 285.
- ^ Cook & Bender 1994, str. 19, 33.
- ^ Cook & Bender 1994, str. 22, 23.
Literatura uredi
- Arnold, James (1990). Ardennes 1944: Hitler's Last Gamble in the West. Osprey Publishing. ISBN 978-0-85045-959-3.
- Bartmann, Erwin (2013). Fur Volk und Fuhrer: The Memoir of a Veteran of the 1st SS Panzer Division Leibstandarte SS Adolf Hitler. Helion and Company. ISBN 978-1-90938-453-8.
- Beevor, Antony (2002). Berlin: The Downfall 1945. London: Viking-Penguin Books. ISBN 978-0-670-03041-5.
- Beevor, Antony (2010). D-Day: The Battle for Normandy. Penguin. ISBN 978-0-14-311818-3.
- Gilbert, Adrian (2019). Waffen-SS: Hitler's Army at War. New York: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-82466-1.
- Bishop, Chris; Williams, Michael (2003). SS: Hell on the Western Front. St Paul, Minn: MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1402-9.
- Butler, Rupert (2001). SS-Leibstandarte: The History of the First SS Division, 1934–45. Staplehurst: Spellmount. ISBN 978-1-86227-117-3.
- Cole, Hugh M. (1965). The Ardennes: Battle of the Bulge. United States Army in World War II. United States Army Center of Military History. OCLC 569167802. Arhivirano iz originala 13. 11. 2008. g. Pristupljeno 14. 10. 2006.
- Cook, Stan; Bender, Roger James (1994). Leibstandarte SS Adolf Hitler: Uniforms, Organization, & History. San Jose, CA: James Bender Publishing. ISBN 978-0-912138-55-8.
- D'Este, Carlo (1984). Decision in Normandy. Konecky & Konecky. ISBN 1-56852-260-6.
- Dollinger, Hans (1967) [1965]. The Decline and Fall of Nazi Germany and Imperial Japan: A Pictorial History of the Final Days of World War II. New York: Bonanza. ISBN 978-0-517-01313-7.
- Evans, Richard J. (2005). The Third Reich in Power. New York: Penguin Group. ISBN 978-0-14-303790-3.
- Evans, Richard J. (2008). The Third Reich at War. New York: Penguin Group. ISBN 978-0-14-311671-4.
- Fischer, Thomas (2008). Soldiers of the Leibstandarte. Winnipeg: J.J. Fedorowicz. ISBN 978-0-921991-91-5.
- Flaherty, T. H. (2004) [1988]. The Third Reich: The SS. Time-Life. ISBN 1-84447-073-3.
- Friedman, Saul S. (2004). A History of the Holocaust. London; Portland, OR: Vallentine Mitchell. ISBN 978-0-85303-435-3.
- „A Great Risk: Australia's War 1939–1945”. Australian Government Department of Veterans Affairs. Arhivirano iz originala 2. 6. 2011. g. Pristupljeno 2011-10-27.
- Guderian, Heinz (1952). Panzer Leader. London: Michael Joseph Publishing.
- „History: Remembering the invinsible soldiers of the Battle of the Bulge [sic]”. U.S. Wereth Memorial. Arhivirano iz originala 10. 11. 2013. g. Pristupljeno 2014-03-25.
- Hoffmann, Peter (2000). Hitler's Personal Security: Protecting the Führer 1921–1945. New York: Da Capo. ISBN 978-0-306-80947-7.
- Johnson, Davis (1999). Quassowski, Hans, ur. Twelve Years with Hitler: A history of 1. Kompanie Leibstandarte SS Adolf Hitler, 1933–1945. Schiffer. ISBN 0-7643-0777-0.
- Kershaw, Ian (2008). Hitler: A Biography. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-06757-6.
- Lehmann, Rudolf (1980). Die Leibstandarte. Tomes I-V. Coburg: Nation Europa Verlag. ISBN 3-920677-11-0.
- Lewin, Ronald (1978). Ultra Goes to War. New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-037453-8.
- MacDonald, Charles (1997). A Time for Trumpets: The Untold Story of the Battle of the Bulge. William Morrow, 1st Quill Edition. ISBN 978-0688151577.
- Margolian, Howard (2000). Conduct Unbecoming: The Story of the Murder of Canadian Prisoners of War in Normandy. University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-8360-9.
- Margry, Karel (2001). The Four Battles for Kharkov. London, United Kingdom: Battle of Britain International Ltd.
- McNab, Chris (2009). The SS: 1923–1945. Amber Books Ltd. ISBN 978-1-906626-49-5.
- McNab, Chris (2013). Hitler's Elite: The SS 1939-45. Osprey Publishing. ISBN 978-1782000884.
- Mitcham, Samuel W. (2006). Panzers in Winter: Hitler's Army and the Battle of the Bulge. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-08346-4.
- Moseley, Ray (2004). Mussolini: The Last 600 Days of il Duce. Dallas: Taylor Trade Pub. ISBN 978-1-58979-095-7.
- Neitzel, Sönke; Welzer, Harald (2012). Soldaten: On Fighting, Killing and Dying. Simon and Schuster. ISBN 978-1-84983-949-5.
- Parker, Danny S. (2012). Fatal Crossroads: The Untold Story of the Malmédy Massacre at the Battle of the Bulge . Cambridge, MA: Da Capo. ISBN 978-0-306-81193-7.
- Parker, Danny S. (2014). Hitler's Warrior: The Life and Wars of SS Colonel Jochen Peiper. Da Capo Press. ISBN 978-0306821547. Arhivirano iz originala 29. 6. 2017. g. Pristupljeno 20. 12. 2015.
- Reynolds, Michael Frank (1997). Steel inferno: I SS Panzer Corps in Normandy: The Story of the 1st and 12th SS Panzer Divisions in the 1944 Normandy Campaign. Steelhurst: Spellmount. ISBN 1-873376-90-1.
- Ripley, Tim (2000). SS Steel Storm: Waffen-SS Panzer Battles on the Eastern Front 1943–1945. Osceola, Wis: MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-0937-7.
- Rossino, Alexander B. (2003). Hitler Strikes Poland: Blitzkrieg, Ideology, and Atrocity . Lawrence, Kansas: University Press of Kansas. ISBN 0-7006-1234-3.
- Stein, George H. (1984). The Waffen SS: Hitler's Elite Guard at War, 1939–1945 . Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 0-8014-9275-0.
- Strauss, Herbert A (1999a). In the Eye of the Storm: Growing up Jewish in Germany, 1918–1943: A Memoir . Fordham University Press. ISBN 978-0-8232-1916-2.
- Strauss, Lotte (1999b). Over the Green Hill: A German Jewish Memoir, 1913–1943. Fordham University Press. ISBN 978-0-8232-1919-3.
- Sydnor, Charles (1990) [1977]. Soldiers of Destruction: The SS Death's Head Division, 1933–1945. Princeton, NJ: Princeton University Press. ISBN 0-691-00853-1.
- Van der Vat, Dan (2003). D-Day: The Greatest Invasion—A People's History. Maddison Press. ISBN 1-55192-586-9.
- Weale, Adrian (2012). Army of Evil: A History of the SS. New York; Toronto: NAL Caliber (Penguin Group). ISBN 978-0-451-23791-0.
- Wegner, Bernd (1990). The Waffen-SS: Organization, Ideology and Function. Blackwell. ISBN 0-631-14073-5.
- Williamson, Gordon (1994). The SS: Hitler's Instrument of Terror. London: Sidgwick & Jackson. ISBN 978-0-283-06280-3.
- Ziemke, Earl F. (1968). Stalingrad to Berlin: The German Defeat in the East . Washington: Office of the Chief of Military History – U.S. Army. ASIN B002E5VBSE.
- Zuccotti, Susan (2007). Holocaust Odysseys: The Jews of Saint-Martin-Vesubie and Their Flight through France and Italy. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-12294-7.