13. grupa hemijskih elemenata

13. grupa hemijskih elemenata je jedna od 18 grupa u periodnom sistemu elemenata. U ovoj grupi se nalaze: bor, aluminijum, galijum, indijum, talijum i nihonijum. The elements in the boron group are characterized by having three valence electrons.[1] Ovi elementi su takođe nazivani trielima.[a] U ovoj periodi se nalaze 1 metaloid i pet slabih metala. Svi elementi sem ununtrijuma (nihonijuma) koji je veštački dobijen se nalaze u prirodi. Atomske mase ovih elemenata kreću se između 10,81 i 284. Ova grupa nosi i nazive: borova grupa hemijskih elemenata i IIIА grupa hemijskih elemenata.

Borova grupa (grupa 13)
Vodonik Helijum
Litijum Berilijum Bor Ugljenik Azot Kiseonik Fluor Neon
Natrijum Magnezijum Aluminijum Silicijum Fosfor Sumpor Hlor Argon
Kalijum Kalcijum Skandijum Titanijum Vanadijum Hrom Mangan Gvožđe Kobalt Nikl Bakar Cink Galijum Germanijum Arsen Selen Brom Kripton
Rubidijum Stroncijum Itrijum Cirkonijum Niobijum Molibden Tehnecijum Rutenijum Rodijum Paladijum Srebro Kadmijum Indijum Kalaj Antimon Telur Jod Ksenon
Cezijum Barijum Lantan Cerijum Prazeodijum Neodijum Prometijum Samarijum Evropijum Gadolinijum Terbijum Disprozijum Holmijum Erbijum Tulijum Iterbijum Lutecijum Hafnijum Tantal Volfram Renijum Osmijum Iridijum Platina Zlato Živa Talijum Olovo Bizmut Polonijum Astat Radon
Francijum Radijum Aktinijum Torijum Protaktinijum Uranijum Neptunijum Plutonijum Americijum Kirijum Berklijum Kalifornijum Ajnštajnijum Fermijum Mendeljevijum Nobelijum Lorencijum Raderfordijum Dubnijum Siborgijum Borijum Hasijum Majtnerijum Darmštatijum Rendgenijum Kopernicijum Nihonijum Flerovijum Moskovijum Livermorijum Tenesin Oganeson
Broj grupe po IUPAC 13
Ime elementa borova grupa
Trivijalno ime triels
CAS broj grupe
(SAD, patern A-B-A)
IIIA
stari IUPAC broj
(Evropa, patern A-B)
IIIB

↓ Perioda
2
Slika: Boron chunks
Bor (B)
5 Metaloid
3
Slika: Aluminium metal
Aluminijum (Al)
13 Postprelazni metal
4
Slika: Gallium crystals
Galijum (Ga)
31 Postprelazni metal
5
Slika: Ductile indium wire
Indijum (In)
49 Postprelazni metal
6
Slika: Thallium pieces stored in a glass ampoule under argon atmosphere
Talijum (Tl)
81 Postprelazni metal
7 Nihonijum (Nh)
113 postprelazni metal

Legenda

primordijalni element
sintetički element
Boja atomskog broja:
crna=čvrst
Grupa 4
Perioda
2 5
B
3 13
Al
4 31
Ga
5 49
In
6 81
Tl
7 113
Nh

Bor se obično klasifikuje kao (metaloid), dok se ostatak, sa mogućim izuzetkom nihonijuma, smatra post-tranzicionim metalima. Bor se retko javlja, verovatno zato što bombardovanje subatomskim česticama proizvedenim iz prirodne radioaktivnosti remeti njegova jezgra. Aluminijum se široko nalazi na zemlji i treći je najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori (8,3%).[3] Galijum se nalazi u zemlji sa količinom od 13 ppm. Indijum je 61. najzastupljeniji element u zemljinoj kori, a talijum se nalazi u umerenim količinama širom planete. Nije poznato da se nihonijum pojavljuje u prirodi i zato se naziva sintetičkim elementom.

Nekoliko elemenata grupe 13 ima biološku ulogu u ekosistemu. Bor je element u tragovima kod ljudi i neophodan je za neke biljke. Nedostatak bora može dovesti do usporavanja rasta biljaka, dok višak može naneti štetu inhibiranjem rasta. Aluminijum nema biološku ulogu, niti značajnu toksičnost i smatra se bezbednim. Indijum i galijum mogu da stimulišu metabolizam; galijumu se pripisuje sposobnost vezivanja za proteine gvožđa. Talijum je visoko toksičan, ometa funkciju brojnih vitalnih enzima, i koršten je kao pesticid.[4]

Karakteristike uredi

Kao i druge grupe, članovi ove porodice pokazuju obrasce u konfiguraciji elektrona, posebno u najudaljenijim ljuskama, što rezultira trendovima u hemijskom ponašanju:

Z Element Broj elektrona po ljusci
5 bor 2, 3
13 aluminijum 2, 8, 3
31 galijum 2, 8, 18, 3
49 indijum 2, 8, 18, 18, 3
81 talijum 2, 8, 18, 32, 18, 3
113 nihonijum 2, 8, 18, 32, 32, 18, 3 (predviđeno)

Borova grupa je zapažena po trendovima u konfiguraciji elektrona, kao što je gore prikazano, i po nekim karakteristikama svojih elemenata. Bor se razlikuje od ostalih članova grupe po tvrdoći, refraktivnosti i nespremnosti da učestvuje u metalnom vezivanju. Primer trenda reaktivnosti je tendencija bora da stvara reaktivna jedinjenja sa vodonikom.[5]

Iako se nalazi u p-bloku, grupa je poznata po kršenju pravila okteta od strane svojih članova bora i (u manjoj meri) aluminijuma. Ovi elementi mogu postaviti samo šest elektrona (u tri molekulske orbitale) na valentnu ljusku. Svi članovi grupe okarakterisani su kao trovalentni.

Hemijska reaktivnost uredi

Hidridi uredi

Većina elemenata u grupi bora pokazuje povećanu reaktivnost kako elementi postaju teži u atomskoj masi i kako se njehov atomski broj povećava. Bor, prvi element u grupi, generalno je nereaktivan sa mnogim elementima, osim na visokim temperaturama, iako ima sposobnost formiranja mnogih jedinjenja sa vodonikom, koja se ponekad nazivaju borani.[6] Najjednostavniji boran je diboran, ili B2H6.[5] Drugi primer je B10H14.

Sledeći elementi grupe 13, aluminijum i galijum, formiraju nekoliko manje stabilnih hidrida, iako postoje AlH3 i GaH3. Za indijum, sledeći element u grupi, nije poznato da formira mnogo hidrida, osim u složenim jedinjenjima kao što je fosfinski kompleks H3InP(Cy)3.[7] Sintetizovano stabilno jedinjenje talijuma i vodonika do sada nije sintetisano.

Oksidi uredi

Poznato je da svi elementi grupe bora formiraju trovalentni oksid, pri čemu su dva atoma elementa kovalentno vezana sa tri atoma kiseonika. Ovi elementi pokazuju trend povećanja pH (od kiselog do baznog).[13] Borov oksid (B2O3) je blago kiseo, aluminijum i galijum oksid (Al2O3 i Ga2O3) su amfoterni, indijum(III) oksid (In2O3) je skoro amfoterni, a talijum(III) oksid (Tl2O3) je Luisova baza jer se rastvara u kiselinama i formira soli. Svako od ovih jedinjenja je stabilno, ali se talijum oksid razlaže na temperaturama višim od 875 °C.

 
Uzorak bor trioksida u prahu (B2O3), jednog od oksida bora

Halidi uredi

Elementi u grupi 13 takođe mogu da formiraju stabilna jedinjenja sa halogenima, obično sa formulom MX3 (gde je M element grupe bora, a X je halogen).[14] Fluor, prvi halogen, može da formira stabilna jedinjenja sa svim testiranim elementima (osim neona i helijuma),[15] a borova grupa nije izuzetak. Čak se pretpostavlja da bi nihonijum mogao da formira jedinjenje sa fluorom, NhF3, pre nego što se spontano raspadne zbog radioaktivnosti nihonijuma. Hlor takođe formira stabilna jedinjenja sa svim elementima u borovog grupi, uključujući talijum, i pretpostavlja se da reaguje sa nihonijumom. Svi elementi će reagovati sa bromom pod odgovarajućim uslovima, kao i sa ostalim halogenima, ali manje energično od hlora ili fluora. Jod će reagovati sa svim prirodnim elementima u periodnom sistemu osim sa plemenitim gasovima, a poznat je po svojoj eksplozivnoj reakciji sa aluminijumom u AlI3.[16] Astat, najteži halogen, formira samo nekoliko jedinjenja zbog svoje radioaktivnosti i kratkog poluživota, a nema izveštaja o jedinjenju sa vezom At–Al, –Ga, –In, –Tl ili -Nh, iako naučnici smatraju da bi trebalo da formira soli sa metalima.[17]

Napomene uredi

  1. ^ Naziv ikosageni je povremeno korišten za grupu 13,[2] u kontekstu ikosaedarskih struktura koje karakteristično formiraju njegovi elementi.
  2. ^ Do danas nisu sintetisana jedinjenja nihonijuma (osim mogućeg NhOH), a sva druga predložena jedinjenja su u potpunosti teoretska.

Reference uredi

  1. ^ Kotz, Treichel & Townsend 2009, str. 351
  2. ^ Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (II izd.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419. 
  3. ^ „Soviet Aluminium from Clay”. New Scientist. One Shilling Weekly. 8 (191): 89. 1960. [mrtva veza]
  4. ^ Dobbs 2009, str. 276–278
  5. ^ a b v Harding, Johnson & Janes 2002, str. 113
  6. ^ Raghavan 1998, str. 43
  7. ^ Cole, M. L.; Hibbs, D. E.; Jones, C.; Smithies, N. A. (2000). „Phosphine and phosphido indium hydride complexes and their use in inorganic synthesis”. Journal of the Chemical Society, Dalton Transactions (4): 545—550. doi:10.1039/A908418E. 
  8. ^ Downs 1993, str. 197–201
  9. ^ Daintith 2004, str. 269
  10. ^ Bleshinsky & Abramova 1958, str. 301
  11. ^ Downs 1993, str. 195–196
  12. ^ Henderson 2000, str. 6
  13. ^ Jellison, G. E.; Panek, L. W.; Bray, P. J.; Rouse, G. B. (1977). „Determinations of structure and bonding in vitreous B2O3 by means of B10, B11, and O17 NMR”. The Journal of Chemical Physics. 66 (2): 802. Bibcode:1977JChPh..66..802J. doi:10.1063/1.433959. Pristupljeno 16. 6. 2011. 
  14. ^ Henderson 2000, str. 60
  15. ^ Young, J. P.; Haire, R. G.; Peterson, J. R.; Ensor, D. D.; Fellow, R. L. (1981). „Chemical Consequences of Radioactive Decay. 2. Spectrophotometric Study of the Ingrowth of Berkelium-249 and Californium-249 Into Halides of Einsteinium-253”. Inorganic Chemistry. 20 (11): 3979—3983. doi:10.1021/ic50225a076. 
  16. ^ Francis, William (1918). „The Chemical Gazette, or Journal of Practical Chemistry”. XVI. Boston, Ma: 269. 
  17. ^ Roza, Greg (2010). The Halogen Elements: Fluorine, Chlorine, Bromine, Iodine, Astatine. NY, New York, USA: The Rozen Publishing Group, Inc. str. 33. ISBN 978-1-4358-3556-6. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi