18. hercegovačka laka pješadijska brigada

18. hercegovačka laka pješadijska brigada - Gatačka brigada je bila jurišna jedinica u sastavu Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske.Za datum nastanka je simbolično izabran 7. avgust 1992. kada je ova jedinica krenula na izvršenje prvog borbenog zadatka. Kroz brigadu je prošlo više od 1.500 vojnika, ranjeno je bilo 266 boraca a 51 pripadnik je poginuo.[1] Na ratnom putu dugom preko 2.500 kilometara nije zabilježeno da je brigada izgubila niti jedan položaj, dok je u svim ofanzivnim akcijama probijala neprijateljsku liniju fronta. Za svoje ratne zasluge odlikovana je Medaljom Petra Mrkonjića i medaljom majora Milana Tepića.[2]

Gatačka brigada
Postojanje7. avgust 1992—1996.
Mesto formiranja:
Gacko
Formacijabrigada
Jačina1500
po formaciji: 600-800
DeoVojske Republike Srpske
Angažovanje
Odlikovanja
Komandanti
KomandantNjegoslav Krtolica (1993)
Komandant 2Zoran Ćurasović (1993)
Komandant 3Rodoljub Anđić (1993-94)
Komandant 4Anđelko Milićević (1994-95)

Gatačka brigada je odigrala ključnu ulogu u Operaciji Lukavac 93 zajedno sa 11. Hercegovačkom pješadijskom brigadom,.1. gardijskom motorizovanom brigadom GŠ VRS i 65. zaštitnim pukom GŠ VRS Jedinice sa područja Gacka su dale presudan doprinos u odbrani Trebinja tokom ofanzive 1992. godine.

,,Prema onome što sam lično vidio i rezultatima brigade i ostalih jedinica, koje su formirane na prostoru Gacka tokom ovoga rata, Gačani spadaju u red elitnih jedinica Vojske Republike Srpske''- Komandant Glavnog štaba, general Ratko Mladić.[3]


,,Ovo je prilika da se podsjetimo na proslavljenu brigadu koja je stizala na gotovo sva ratišta i učestvovala u svim značajnijim operacijama VRS. Najznačajnija operacija u kojoj su gačani odigrali vrlo značajnu, ako ne i ključnu ulogu je operacija “Lukavac 93”, kada je konačno Hercegovina spojena sa centralnim dijelom Istočne Republike Srpske. Svakako da je ovo prilika da se sjetimo, ne samo ratnog puta brigade, nego i poginulih saboraca, da vidimo u kakvoj su poziciji njihove porodice i da li još imamo obaveze prema njima, pogotovo njihovoj d‌jeci-General-major Milomir Savčić na proslavi dana brigade[4].

Organizacija

uredi

Prethodnicu brigade su činile jedinice popunjene Srbima iz opštine Gacko, jurišni odred Ljubomira Jorgića, zatim 529. samostalni motorizovani bataljon, a potom dva pješadijska bataljona. Zona odgovornosti brigade nije dodirivala teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, što je omogućilo stalno dejstvo brigade van svoje opštine. Gatačka brigada je tokom 1993. imala bataljonsku formaciju, ali je tokom aprila 1994. prešla na četnu formaciju budući da se tokom rata komandovanje i rukovođenje odvijalo uglavnom na četnom nivou.

Ratni put

uredi

1992.

uredi

U prvoj godini rata, pre zvaničnog nastanka brigade, borci iz opštine Gacko ratovali su prvo u okviru Jurišnog odreda Ljubomira Jorgića i 529. samostalnog bataljona, a potom u sastavu dva pešadijska bataljona. Nakon napada na patrolu 16. juna kod sela Ključ, borci iz Gacka zauzimaju Fazlagića Kulu a 2. jula selo Borač, mesta pretežno naseljena bošnjačkim (muslimanskim) stanovništvom. Tokom napada su poginula 2 borca, dok je 10 teže i lakše ranjeno. U napadu takođe gine Ljubomir Jorgić.[5] 529. samostalni motorizovani bataljon osnovan je 12. jula. Bataljon je zauzeo položaje na Popovim Poljicama u zoni odgovornosti Trebinjske brigade. Bataljon je mesec dana vodio žestoke borbe sa Hrvatskom vojskom, tokom kojih ginu dva borca, a više od 20 je ranjeno. Razbuktavanjem borbi na Fočanskom tlu, formiran je 2. pešadijski bataljon i razmešten u širi prostor Tjentišta. 529. bataljon je preimenovan u 1. pešadijski bataljon. Borbena grupa 2. bataljona dobija zadatak 11. oktobra da ovlada pravcem Miljevina - Grebak. U borbama ginu dva borca. 1. bataljon je 24. oktobra raspoređen u blizini Dživarevih poljica gde ostaje do 29. novembra, kada je formiran 5. bataljon Trebinjske brigade.[6]

1993.

uredi

Početkom godine 1. gatački bataljon upućen je na širi prostor Dobrog Polja i Kalinovika gde ostaje duže vreme. Početkom februara grupa boraca poslata je u pomoć Krajiškim Srbima tokom napada Hrvatske vojske u operaciji Maslenica. U borbama ginu 2 borca brigade. Najteži gubitak Gatačka brigada je doživela 9. juna na prostoru Dobrog Polja kada gine 7 boraca brigade u napadu diverzantske grupe ARBiH. Gatačka brigada se posebno istakla u operaciji Lukavac kada u jurišu zauzima Rogoj i zajedno sa drugim jedinicama Hercegovačkog korpusa zauzima Bandjerku i Čelinu, a potom, prema planini Bjelašnici, objekte Jabuku i Ljutu. Tokom bitke je poginulo 5 boraca, a 31 je ranjen. U operaciji Drina i pokušaju zauzimanja Olova, Gatačka borbena grupa je 21. decembra napadala na pravcu Gradina - Velika Bukva - Konjsko ali napad nije davao rezultate, 2 borca su poginula, a grupa je vraćena na odmor. Sa osveženim snagama i nakon predaha, Gatačka borbena grupa se ponovo priključuje napadu 5. januara i ubrzo zauzima selo Kruševo u sadejstvu sa drugim jedinicama Hercegovačkog korpusa.[7]

1994.

uredi

Veća borbena grupa brigade napadala je Goražde u operaciji Zvezda Vojske Republike Srpske. NATO bombardovanje šalje u smrt 3 borca, dok su još 2 poginula u napadu a preko 9 je ranjeno. Nakon prelaska na četni sastav, brigada je zadejstvovana u borbama na Nišićkoj visoravni u avgustu mesecu kada zauzima važan objekat ARBiH Vrhovi. U bici su poginula 4 pripadnika brigade, a 16 je ranjeno. Već sledećeg meseca, brigada je poslata u zonu odgovornosti 2. hercegovačke brigade kada zauzima planinu Prenj bez gubitaka. Odmah nakon povratka iz Boraka, brigada je poslata na zaustavljanje ofanzive ARBiH na pravcu Trnovo - Bjelimići. U žestokim borbama na brdu Komić 27. novembra ginu načelnik štaba brigade major Branko Koprivica i tri borca brigade, dok je više od 18 ranjeno.[8] Krajem godine brigada je opet poslana u rejon Boraka kako bi ojačala odbranu 2. hercegovačke brigade.

1995.

uredi

Tokom poslednje godine rata, Gatačka brigada vodi najžešće borbe na planini Treskavici. Borbena grupa brigade 25. aprila zauzima strateški važnu kotu Đokin toranj bez gubitaka. Od 12. juna do 12 jula, 300 boraca brigade vodi krvavi boj za Ljeljen kada u direktnom sukobu sa ARBiH zarobljava 14 neprijateljskih vojnika. U sklopu jedinice Hercegovačkog korpusa vodi borbe za kotu Čardak od 23. do 30. jula kada je kota zauzeta. U borbama gine jedan pripadnik Gatačke brigade, a 4 su ranjena.[9]

Naoružanje i tehnika

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Obilježen Dan Gatačke brigade”. Istok (na jeziku: srpski). 7. 8. 2024. Pristupljeno 1. 2. 2025. 
  2. ^ Obilježeno 30 godina od osnivanja Gatačke brigade: Pamtimo i čuvajmo od zaborava!
  3. ^ „Slobodna Hercegovina » SKICA ZA PORTRET GATAČKE BRIGADE: Sa Gačanima nema šale” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 1. 2. 2025. 
  4. ^ Hercegovina, Moja (2016-08-07). „Prvi put obilježen Dan Gatačke brigade: Ponosni na svoj ratni put”. Moja Hercegovina (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2025-04-10. 
  5. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 309.
  6. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 311.
  7. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 312-313.
  8. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 314-315.
  9. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 317.

Literatura

uredi

Grupa autora (2017). Hercegovački korpus. Bileća: SPKD ”Prosvjeta”,.