DNK supernamotaj se odnosi na prekomerno ili na nedovoljno uvijanje DNK lanaca. Superspiralizacija je mera naprezanja polimera. Ona je važno u nizu bioloških procesa, kao što je pakovanje DNK molekula. Pojedini enzimi, kao što su topoizomeraze imaju sposobnost menjanja DNK topologije čime se omogućavaju funkcije kao što su DNK replikacija i transkripcija.[1] Matematički izrazi koji se koriste za opisivanje supernamotavanja porede razna stanja namotavanja s opuštenom B-formom DNK.[2]

Supernamotane strukture linearnih DNK molekula sa ograničenim završecima

Opšte pravilo je da DNK većine organizama poseduje negativnu superspiralizaciju.

Reference uredi

  1. ^ Champoux J (2001). „DNA topoisomerases: structure, function, and mechanism”. Annu Rev Biochem. 70: 369—413. PMID 11395412. doi:10.1146/annurev.biochem.70.1.369. 
  2. ^ Benham C, Mielke S (2005). „DNA mechanics”. Annu Rev Biomed Eng. 7: 21—53. PMID 16004565. doi:10.1146/annurev.bioeng.6.062403.132016.