Fumarna kiselina (trans-butendionska kiselina) je hemijsko jedinjenje sa formulom HO2CCH=CHCO2H.[2][3] Ovo belo kristalno jedinjenje je jedna od dve izomerne nezasićene dikarboksilne kiseline. Druga je maleinska kiselina. U fumarnoj kiselini su karboksilne grupe u trans (E) položaju, dok su u maleinskoj kiselini u cis (Z). Fumarna kiselina ima ukus sličan voću. Soli i estri su poznati kao fumarati. Dimetil fumarat znatno redukuje progresiju invaliditeta kod obolelih od multiple skleroze.

Fumaric acid
Skeletal formula of fumaric acid
Ball-and-stick model of the fumaric acid molecule
Nazivi
IUPAC naziv
(E)-Butendionska kiselina
Drugi nazivi
trans-1,2-Etilendikarboksilna kiselina
2-Butendionska kiselina
trans-butendionska kiselina
Alomaleinska kiselina
Boletinska kiselina
Donitinska kiselina
Liheniska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.003.404
EC broj 203-743-0
E-brojevi E297 (konzervansi)
KEGG[1]
UNII
  • C(=C/C(=O)O)\C(=O)O
Svojstva
C4H4O4
Molarna masa 116,07 g/mol
Agregatno stanje Bela čvrsta materija
Gustina 1,635 g/cm³
Tačka topljenja 287 °C
0,63 g/100 mL
Kiselost (pKa) pka1 = 3.03, pka2 = 4.44
Opasnosti
Iritant (Xi)
R-oznake R36
S-oznake (S2) S26
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 2: Intense or continued but not chronic exposure could cause temporary incapacitation or possible residual injury. E.g., chloroformKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
1
2
0
Srodna jedinjenja
maleinska kiselina
sukcinska kiselina
krotonska kiselina
Srodna jedinjenja
fumaril hlorid
fumaronitril
dimetil fumarat
gvožđe(II) fumarat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Референце uredi

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0. 
  3. ^ Morrison Robert Thornton; Boyd Robert Neilson (2006). Organic chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658. 

Литература uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi