Led Zeppelin II

студијски албум енглеске рок групе Лед Зепелин

Led Zeppelin II je drugi studijski album engleske rok grupe Led Zepelin, objavljen 22. oktobra 1969. u Sjedinjenim Državama i 31. oktobra 1969. u Ujedinjenom Kraljevstvu u izdanju Atlantic Records. Snimanje albuma odvijalo se na nekoliko lokacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i Severnoj Americi od januara do avgusta 1969. Za produkciju albuma zaslužan je glavni gitarista i tekstopisac benda Džimi Pejdž, a to je bio i prvi album Led Zepelina na kojem je Edi Krejmer bio inženjer.

Led Zeppelin II
Studijski album: Led Zeppelin
Izdat22. 10. 1969.
Žanrhard rok
hevi metal
bluz rok
Trajanje40:44
IzdavačAtlantic Records
ProducentDžimi Pejdž
Diskografija
Led Zeppelin
(1969)
Led Zeppelin II
(2005)
Led Zeppelin III
(1970)

Na albumu je prikazan evoluirajući muzički stil benda. Pesme potiče od bluza i zvukom zasnovanim na gitarskom rifu. Opisan je kao najteži album benda.[1] Šest od devet pesama je napisao bend, dok su ostale tri numere bile reinterpretacije čikaških bluz pesama Vilija Diksona i Haulina Volfa. Singl, „Whole Lotta Love“, objavljen je van Ujedinjenog Kraljevstva (bend nije objavio nijedan britanski singl tokom svoje karijere),[2] i dostigao je vrhunac među deset najboljih singlova na preko desetina tržišta širom sveta.

Led Zeppelin II je bio komercijalno uspešan i bio je prvi album benda koji je dostigao prvo mesto na top listama u Velikoj Britaniji i SAD. Dizajner omota albuma Dejvid Džuniper nominovan je za Gremi nagradu za najbolji paket snimaka 1970. 15. novembra 1999. album je dobio 12× platinasti sertifikat od strane Američkog udruženja diskografskih kuća (RIAA) za prodaju u preko 12 miliona primeraka. Od objavljivanja, razni pisci i muzički kritičari navode Led Zeppelin II kao jedan od najvećih i najuticajnijih albuma svih vremena.

Istorijat

uredi

Album je zamišljen tokom intenzivnog perioda aktivnosti benda od januara do avgusta 1969. godine, kada su završili četiri evropske i tri američke koncertne turneje.[3] Svaka pesma je zasebno snimljena, miksovana i producirana u različitim studijima u Velikoj Britaniji i Severnoj Americi. Album je pisan na turneji, u periodima od po par sati između koncerata, rezervisan je studio i počeo proces snimanja, što je nužno rezultiralo spontanošću i hitnošću, što se ogleda i u zvuku.[3] Nekoliko pesama je proizašlo iz improvizacije tokom turneje, uključujući i instrumentalne deonice Dazed and Confused, a snimane su uglavnom uživo u studiju.[4]

Pevač Robert Plant kasnije se požalio da su sesije pisanja, snimanja i miksanja rađene na mnogo različitih lokacija, i kritikovao je proces pisanja i snimanja.[5][6]

Pejdž i Krejmer su proveli dva dana miksajući album u studiju A&R,[7] a za produkciju albuma u potpunosti je zaslužan Džimi Pejdž, sa inženjeringom Edija Krejmera.[8]

Muzika i tekstovi

uredi

Numere odražavaju evoluirajući zvuk benda i nastupe uživo.[9][10] Plant je stekao svoje prve zasluge za pisanje pesama na Led Zeppelin II; nije bio u mogućnosti da se njegov doprinos procesu pisanja pripiše na pesmama sa prvog albuma zbog prethodnog ugovora sa CBS Records.[11]

 
Fotografija iz Prvog svetskog rata na kojoj se zasniva omot albuma

Pesme

uredi
A strana
Naziv Trajanje
1. Whole Lotta Love   5:33
2. What Is and What Should Never Be   4:47
3. The Lemon Song   6:20
4. Thank You   3:50
Ukupno trajanje:
20:30
B strana
Naziv Trajanje
1. Heartbreaker   4:15
2. Living Loving Maid (She's Just a Woman)   2:40
3. Ramble On   4:35
4. Moby Dick   4:25
5. Bring It On Home   4:19
Ukupno trajanje:
20:14

Reference

uredi
  1. ^ Buckley 2003, str. 502.
  2. ^ Schinder, Scott (2007). Icons of Rock: An Encyclopedia of the Legends Who Changed Music Forever. Greenwood. str. 380. ISBN 978-0313338472. 
  3. ^ a b Rosen 1996, str. 118.
  4. ^ Lewis 1990, str. 15, 46–47.
  5. ^ Lewis & Pallett 1997, str. 32.
  6. ^ Schulps, Dave (oktobar 1977). „Interview with Jimmy Page”. Trouser Press. Arhivirano iz originala 20. 8. 2011. g. Pristupljeno 9. 9. 2008. 
  7. ^ „Classic Rock Presents Led Zeppelin: Their Time is Gonna Come”. Classic Rock: 21. 2008. 
  8. ^ Lewis 1990, str. 15.
  9. ^ „Led Zeppelin II”. AllMusic. Pristupljeno 11. 2. 2009. 
  10. ^ Gilmore, Mikal (10. 8. 2006). „The Long Shadow of Led Zeppelin”. Rolling Stone. br. 1006. Arhivirano iz originala 5. 12. 2007. g. Pristupljeno 9. 12. 2007. 
  11. ^ Lewis 1990, str. 47.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi