M1918 BAR (Browning Automatic Rifle) je američki puškomitraljez koji je tokom Prvog svetskog rata konstruisao Džon Brauning za američke ekspedicione snage u Evropi. Puškomitraljez BAR je 1918. uveden u naoružanje, a pored SAD koristile su ga i mnoge druge zemlje, uglavnom zapadnog sveta, sve do 1970-ih.[1]

M1918 BAR
M1918A2
VrstaPuškomitraljez
Poreklo SAD
Upotreba
Upotreba uSAD i saveznici
Bojno delovanjeDrugi svetski rat
Grčki građanski rat
Arapsko-izraelski rat (1948)
Korejski rat
Vijetnamski rat
Šestodnevni rat
Jomkipurski rat
Proizvodnja
ProizvođačColt's Patent Firearms Manufacturing Company,

Winchester Repeating Arms Company, Marlin-Rockwell Corporation, New England Small Arms, Royal McBee Typewriter Company, International Business Machines, Carl Gustafs Stads Gevärsfaktori, Państwowa Fabryka Karabinów,

FN Herstal
Proizvedeno351.679 komada
Specifikacije
Masa7.25 kg
Dužina1100-1215 mm
Dužina cevi610 mm
Kalibar7,62x63 mm
Vrsta operacijePozajmica barutnih gasova
Način dejstvaJedinačno, automatski
Brzina paljbe500-650 met/min
Brzina zrna860 m/s
Maks. ef. domet3.200 m
Magacin20 metaka
NišanMehanički

Puškomitraljez BAR je dizajniran i korišćen kao lako prenosivo i kompaktno oružje velike vatrene moći kojim lako može rukovati jedan vojnik za razliku od teških i komplikovanih mitraljeza tog vremena. Najmasovnije se koristio tokom Drugog svetskog rata, a bojnu primenu je našao i kasnije u brojnim sukobima i na raznim stranama. Pored Sjedinjenih Država, svoje verzije ovog puškomitraljeza su proizvodile još i Belgija, Poljska i Švedska.[2]

Razvoj uredi

 
Prvobitni model puškomitraljeza BAR

Nastanak ovog puškomitraljeza povezan je sa Prvim svetskim ratom i stizanjem Američkog ekspedicionog korpusa na Zapadni front. Delovi američkih snaga su koristili francuske puškomitraljeze M1915 Šoša koji je bio nepouzdan i sklon zaglavljivanju. U okviru 79. divizije iz sastava ekspedicionog korpusa, na Zapadni front je stigao i poručnik Val Brauning, sin Džona Brauninga da saveznicima (između ostalog) demonstrira nove konstrukcije svoga oca. Pored uveliko korišćenog i reklamiranog teškog mitraljeza Brauning M1917, sam Val lično je nosio nešto novo - moćnu automatsku pušku BAR (skraćeno od Browning Automatic Rifle) u standardnom vojnom kalibru .30-06 Spr. (7,62x63mm). Brauning je "preskočio" jednu stepenicu u razvoju ličnog naoružanja tj. poluautomatsku pušku i vojnicima odmah ponudio automatsko oružje, zamenjivih okvira od 20 metaka u zvaničnom vojnom kalibru. Službeno je nosio oznaku Model 1918.[3]

Princip rada zasnivao se na sistemu pozajmice gasova (koji je bio dosta uprošćen), opaljenje se vršilo iz otvorenog položaja zatvarača, gde se pritiskom na obarač, zatvarač zahvata metak iz okvira, "gura" ga u ležište u cevi gde udarna igla vrši opaljenje metka. I pored svega, za ono vreme, sistem je funkcionisao dosta jednostavno i pouzdano.[4]

Nakon rata stručnjaci u SAD su zapazili i par nedostataka prvobitnog BAR-a a oni su se ogledali u prevelikoj težini za prosečnog vojnika (duplo teži od standardne puške - repetirke M1903) i njihov dalji razvoj išao je ka odeljenskom puškomitraljezu. Tako je nastala verzija M1922 Light Machine Gun, koja je imala nožice ispred prednjeg rukohvata (oslonjene na cev) kao i pomerivu nožicu ispod kundaka (jer je prvobitni BAR pri rafalnoj paljbi "iz ruke" bio prilično neprecizan) kao i nišane sa mitraljeza M1917 i kao takva ušla u naoružanje američke konjice.

Dalji razvoj vodi preko verzije M1918A1 (oslanjanje nožica na gasni cilidar a ne na cev) do konačne verzije M1918A2 usvojene 1940. godine. Obe su korišćene u Drugom svetskom ratu (masovnije verzija A2) kao i u Korejskom ratu. Verzija M1918A2 dobija nožice postavljene ispod skrivača plamena, ukida se poluautomatski režim paljbe (sa ranijih modela) i ostavlja se samo automatski režim i to u varijantama normal (fast) rate (500–650 met/min) i reduced (slow) rate (300–450 met/min), tj. normalna i redukovana (smanjena) brzina paljbe. Proizvodnja se odvijala još i u fabrikama "Colt", "Marlin-Rockwell" i "Winchester".

Licencu za proizvodnju ovog puškomitraljeza su kasnije otkupile Poljska i Švedska dok je belgijska firma FN Herstal imala ugovor da za Evropsko tržište proizvodi patentirana oružja Džona Brauninga. Belgijanci su razvili verziju FN Model D koji se smatra najboljom verzijom puškomitraljeza BAR. Belgijski konstruktor Diudon Sev je dodao rukohvat, promenljivu cev po ugledu na ZB Vz. 26 što je doprinelo lakšem rukovanju i zameni cevi na bojištu. Vojnik bi imao dve cevi na raspolaganju, jedna koja je bila ugrađena na oružju i drugu koja se nosila sporedno uz opremu. Usled pregrevanja, vojnik bi zagrejanu cev zamenio "svežom" cevi, a ovu pregrejanu ostavio na hlađenje.[5]

Verzije uredi

 
Belgijska verzija FN Model D

Puškomitraljezi sistema BAR su se koristili širom sveta, a proizvodili su se pored Sjedinjenih Država, još i u Belgiji, Poljskoj i Švedskoj. Samo u SAD je proizvedeno preko 350.000 primeraka.

Sjedinjene Američke Države uredi

  • M1918-prvobitna verzija
  • M1918A1-verzija sa dodatim nožicama odozdo
  • M1922
  • M1918A2-najmasovnija verzija
 
Poljska verzija wz. 28

Belgija uredi

  • FN Model D- proizveđena u raznim kalibrima u fabrici FN Herstal. U naoružanje belgijske vojske uvedena pod imenom "Mle 1930".[6]
 
Švedska verzija Kg m/37

Poljska uredi

  • Ręczny karabin maszynowy „Browning” wz. 28- u kalibru 7.92x57mm, poseduje zadnji rukohvat i promenljivu cev radi lakše eksploatacije. Proizvedeno oko 24.000 komada.

Švedska uredi

  • Kg m/37- u kalibru 6.5x55mm. Razvijen u Švedskoj, takođe poseduje rukohvat i promenljivu cev.
  • Kg m/21-37- prepravka starije verzije m/21 koju je Švedska vojska nabavila tokom 1920-ih od Belgijskog proizvođača. Prepravke su uključivale ugradnju zamenljive cevi što omogućava njenu zamenu usled pregrevanja druge cevi prilikom snažne i konstantne automatske paljbe.

Korisnici uredi

 
Holandski marinci 1956. sa belgijskim FN Model D

Reference uredi

Literatura uredi

  • Ballou, James L. (2000). Rock in a Hard Place: The Browning Automatic Rifle. Ontario, California: Collector Grade Publications Inc. str. 89—95. ISBN 978-0-88935-263-6. 

Spoljašnje veze uredi

Vidi još uredi