Mitsubishi Motors

Јапански произвођач аутомобила

Micubiši motors (jap. Mitsubishi Jidōsha Kōgyō, engl. Mitsubishi Motors) je japanski proizvođač automobila sa sedištem u Tokiju. Micubiši je 2012. godine bio devetnaesti proizvođač automobila u svetu, a šesti u Japanu iza Tojote, Nisana, Honde, Suzukija i Mazde sa preko 1,1 miliona proizvedenih vozila.[1]

Micubiši motors
engl. Mitsubishi Motors Corporation
Javna kompanija
DelatnostAutomobilska industrija
Osnovano1970.
SedišteMinato (Tokio), Japan
Rukovodioci
Takashi Nishioka
Proizvodiautomobili, luksuzni automobili, komercijalna vozila
SloganNew Motoring Wave
Creating Together
Heart-Beat Motors
Drive@earth
Veb-sajtwww.mitsubishi-motors.com/en/index.html

Micubiši motors je deo Mitsubishi Keiretsu, nekada najveće industrijske grupe u Japanu i formirana je 1970. godine iz automobilskog dela Micubiši teške industrije (Mitsubishi Heavy Industries). U prevodu Mitsubishi znači tri dijamanta.[2]

Istorija uredi

Period od osnivanja do 1970. uredi

Micubišijev prvi automobil Model A, inače kopija italijanskog Fijata Tipo 3, pojavio se 1917. godine i bio je prvi japanski automobil koji je ušao u masovnu proizvodnju. Međutim, u to vreme, grupa ljudi koja je mogla da priušti automobil je više imala poverenja u neke druge brendove, tako da ovaj model nije postigao uspeh. Naredni model koji je Micubiši proizveo bio je PX33 iz 1934. godine. Bio je to luksuzni model sa 4x4 pogonom. Za četiri godine napravljena su dva prototipa i 20 jedinica koje su bile namenjene prodaji.[3]

 
Micubiši PX33 (koncept vozilo)
 
Micubiši 500 iz 1961. godine

Za vreme Drugog svetskog rata Micubiši je kao i ostali u japanskog industriji, proizvodio za vojsku. Prozvodio je vojne avione, uključujući i Zero, koji je učestvovao u napadu na Perl Harbor. Kasnije u ratu, ovaj avion je korišćen i u napadima kamikaza.[3]

Nakon Drugog svetskog rata kompanija ulazi u proizvodnju automobila, proizvodeći model Mizušima i skuter sa imenom Srebrni golub. Onda je došlo do rascepa bivšeg konglomerata, jer saveznici nisu videli japansku industriju kao profitabilnu.[4]

Šezdesetih godina 20. veka Micubiši je postao uspešan zahvaljujući proizvodnji malog Micubišija 500, koji se prodavao veoma dobro. Rastu prodaje su doprineli i modeli minika (1962) i kolt 1000 (1963). 1964. godine Micubiši predstavlja svoj najveći putnički sedan Debonair, luksuzni automobil namenjen za japansko tržište. Veliki uspeh na tržištu ostvario je model galant, koji se počeo proizvoditi 1969. godine.[3]

Doba Micubiši motorsa uredi

 
Micubiši galant, prva generacija

Kako je prodaja rasla, ostaci Micubiši konglomerata su se ponovo ujedinili 1970. godine i tako nastaje Micubiši motors. Predsednik kompanije postaje Tomio Kubo, koji je imao želju da poveća izvoz uspostavljajući odnose sa drugim stranim proizvođačima. 1971. godine američki Krajsler kupuje 15% deonica Micubiši motorsa. Nakon toga model galant se, uz određene izmene, prodavao u SAD kao Dodž kolt (Dodge Colt). Kompanija se takođe probila i na tržište Evrope. Uspeh Micubišija se ogleda u tome da je 1971. godine proizvodnja iznosila oko 250.000, a 1978. godine oko milion jedinica.[3]

 
Micubiši kolt iz 1985. godine

Osamdesetih godina 20. veka Krajsler ulazi u finansijske probleme i prodaje svoj deo Micubišija australijskoj filijali, koja preimenjuje naziv u Mitsubishi Motors Australia Ltd And Japan, nakon čega Micubiši postaje najveći proizvođač automobila u Australiji.[3] 1982. godine Micubiši ulazi na američko tržište sa modelima Tredia sedan, Cordia i Starion kupe. Do kraja osamdesetih, Micubiši je ostvario proizvodnju od 1,5 miliona vozila širom sveta.[4]

Godine 1982. pojavljuje se Micubiši padžero, kreiran više kao rekreativno vozilo, a ne samo kao SUV. Dolazi kao alternativa japanskim Tojota land kruzeru i Nisan patrolu. Prvi put je 1983. godine učestvovao na Dakar reliju. Zahvaljujući padžeru, Micubiši je najuspešniji proizvođač automobila koji učestvuje na Dakar reliju. U moto trkama Micubiši se pojavio još šezdesetih godina 20. veka.[3]

 
Micubiši padžero, prva generacija

Sredinom osamdesetih godina Micubiši motors zajedno sa Krajslerom osniva fabriku u Ilinoisu pod nazivom Diamond-Star Motors. Troškovi su deljeni jednako između kompanija. Ova fabrika je proizvodila Mitsubishi Eclipse, Eagle Talon i Plymouth Laser. 1988. godine akcije Micubiši motorsa postaju slobodne za trgovanje na berzi.[3]

Godine 1990. Micubiši je predstavio popularni 3000 GT i jedan je od prvih japanskih automobila koji je koristio aerodinamičku tehnologiju. U SAD se prodavao kao Dodž stelt (engl. Dodge Stealth), a u Japanu kao Micubiši GTO. Bio je opremljen all-wheel-steering sistemom koji omogućava upravljanjem zadnjim točkovima, zatim elektronskim vazdušnim oslanjanjem i tvin-turbo motorom. Iste godine Micubiši je lansirao model eklips u SAD, koji je posedovao turbopunjač i pogon na sva četiri točka. Godinu dana kasnije 3000 GT je osvoio Import Car of the Year, nagradu koja se dodeljuje uvezenim automobilima na američko tržište. Brojne tehnološke inovacije su napravljene u novim Micubišijevim automobilima, kao što su pogon na svim točkovima i ABS sistem.[5]

Krajem devedesetih godina Micubiši motors razvija električni automobil. Od 2009. godine u saradnji sa Pežo-Sitroenom proizvodi električno vozilo i-MiEV. Sa Nisanom od 2011. godine osniva zajedničko preduzeće za proizvodnju električnih mini-automobila. Automobili Micubiši eK, odnosno Nisan oti i Dayz, su bazirani na zajednički razvijenoj platformi kei, tip automobila koji je veoma popularan u Japanu.[5]

 
Micubiši 3000 GT

Micubiši motors ima preko 30.700 zaposlenih širom sveta i svoje automobile prodaje u skoro 160 zemalja. Ima više od 11 poslovnih partnera iz sveta auto-industrije sa kojima zajedno učestvuje u proizvodnji vozila.[5]

Zbog gubitaka od 287 miliona dolara, Micubiši se 2012. godine povukao iz Evrope. Od 1. oktobra 2012. holandski industrijski konglomerat VDL Groep preuzeo je Nedcar od Micubišija zadržavši svih 1.500 zaposlenih. Micubiši je 2015. godine takođe najavio da napušta proizvodnju u SAD zbog pada prodaje vozila. Međutim, aktivno će ulagati na tržištu Azije kroz izgradnju proizvodnih postrojenja na Tajlandu i Filipinima.[6]

Modeli uredi

Sadašnji modeli uredi

Nekadašnji modeli uredi

Modeli pre Micubiši motorsa:

Modeli Micubiši motorsa:

nepotpun popis modela

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Svetska rang lista proizvođača automobila 2012.” (PDF) (na jeziku: engleski). oica.net. Pristupljeno 30. 10. 2015. 
  2. ^ „Istorija” (na jeziku: srpski). inoto.rs. Arhivirano iz originala 24. 3. 2015. g. Pristupljeno 31. 10. 2015. 
  3. ^ a b v g d đ e „Mitsubishi” (na jeziku: srpski). cars.cz. Arhivirano iz originala 08. 12. 2015. g. Pristupljeno 31. 10. 2015. 
  4. ^ a b „Micubiši: O brendu” (na jeziku: srpski). autoexclusive.rs. Arhivirano iz originala 17. 10. 2015. g. Pristupljeno 31. 10. 2015. 
  5. ^ a b v „Mitsubishi Logo, History Timeline and Latest Models” (na jeziku: engleski). globalcarsbrands.com. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 6. 11. 2015. 
  6. ^ „Micubiši posle Evrope, napušta i SAD” (na jeziku: srpski). b92.net. Pristupljeno 31. 10. 2015. 

Spoljašnje veze uredi